Postajemo zemlja u kojoj će se liječiti samo bogati

Ni nakon nekoliko pokušaja mirenja između Vlade RH s jedne i Sindikata liječnika te Strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara s druge strane nema dogovora. Liječnici i medicinske sestre počinju štrajkati.

Što je osnovni razlog štrajku?

Je li to uistinu novac? Plaće? Neadekvatno plaćeni prekovremeni rad (dežurstva, pripravnost i rad po pozivu)? Je li to nakana da se medicinarima podmetne kolektivni ugovor po kojemu će i sestre i liječnici morati raditi ne samo da im se ne plati već čak da im se taj rad i ne evidentira?

I, uostalom, treba li podržati štrajk medicinskog osoblja koje ima siguran posao i sigurnu plaću (ne tako malu) dok je istovremeno za 350 tisuća ljudi – mahom iz takozvanog realnog sektora, proizvodnje – pronalaženje posla ravno pozamašnom zgoditku na lutriji?

Liječnici i sestre će štrajkati iz više razloga. Prvi i najvažniji je – stekli smo utisak razgovarajući s liječnicima, sestrama i njihovim sindikatima – kolaps zdravstvenog sustava. Na koji smo mi, Laburisti, ukazivali u tijeku rasprave o smanjenju zdravstvenog doprinosa za dva indeksna poena (s 15 na 13 posto). Tada su premijer Zoran Milanović, ministar Zdravlja Rajko Ostojić te ministar rada Mirando Mrsić s visoka poručivali kako će se upravo novcem koji je i te kako potreban zdravstvenom sustavu otvarati nova radna mjesta. Sa saborske smo govornice ustvrdili da se na račun smanjenja zdravstvenoga doprinosa neće otvoriti niti jedno novo radno mjesto ali da će zdravstveni sustav prvo na aparate a potom i u stečaj.

Bili smo, na žalost, u pravu.

To nam potvrđuju i medicinske sestre i liječnici. To nam potvrđuju katastrofalna stanja u bolnicama. To nam potvrđuju – iz dana u dan – i pacijenti. Velikom broju pacijenata umjesto bolničkog kreveta i izlječenja perspektiva je – na žalost – groblje. Ne samo da nema u bolnicama učinkovitih lijekova, ne samo da je liječnicima preporučeno da pacijente umiruju s najjeftinijim lijekovima. Ne samo da su liste čekanja za sofisticiranu dijagnostiku sve duže. Ne samo da se sve većem broju pacijenata uskraćuje (zbog nedostatka novca) bolničko liječenje i(li) rehabilitacija već nas medicinsko osoblje upozorava o kroničnom nedostatku zavoja, igala, konca, rukavica, toaletnog papira, sredstava za higijenu, posteljine, kvalitetne hrane…

Nije, naravno, riječ o šparanju, domaćinskom poslovanju već uskraćivanju. Nestašici.

Nedostaje, kao što se odavno zna, više od 12 tisuća medicinskih sestara (taj se podatak spominje u pred posljednjoj strategiji jer posljednja je toliko površna da se ne bakće tim „sitnicama“) te više od četiri tisuće liječnika. Nakon što je Hrvatska ušla u Europsku Uniju mnogi će mladi liječnici i mlade medicinske sestre (te, naravno, medicinski tehničari), trbuhom za boljim kruhom.

Ali to ne brine ministra zdravlja Ostojića. Tim se činjenicama predsjednik Vlade Milanović ne zamara. Njega ne zanima zdravlje vlastitog naroda jer je okupiran ideološkim kavgama te neshvatljivom, besplodnom i iritantnom svađom s EU. Ne zbog boljeg i zdravijeg života hrvatskih građana već zbog zaštite šačice onih koje nitko u pristojnim zemljama ne štiti.

Osim što se legitimno bore za svoja radna prava, liječnici i sestre – što je nama najvažnije – upozoravaju na kolaps zdravstvenoga sustava.

Na loše stanje u bolnicama. Na zagrebačkom Rebru – primjerice – nedostaje 400 medicinskih sestara. U ponekim rodilištima noću radi samo jedna sestra na odjelu rodilišta ili na nekim drugim odijelima, čime se, bez dvojbe, ugrožavaju životi pacijenata.

Vlada se, dakle, ne bavi suštinom problema. U ovom konkretnom slučaju nastoji u strogo kontroliranim medijima prikazati i sestre i liječnike nezasitnim ljudima koji, eto, u krizi, traže kruha preko pogače. A i kruh i pogaču svojom nesposobnošću izjeda – Vlada.

Većina novih (prinudnih, sanacijskih) direktora u županijskim bolnicama nije postavljena zato što ima genijalna rješenja već zato što ima ili poželjnu partijsku knjižicu ili prijateljske veze s kukurikavcima.

I na to upozoravaju sestre i liječnici.

Je li se mogao štrajk izbjeći?

Naravno. Mogao se izbjeći da je u seansama mirenja od strane Vlade bilo uistinu dobre volje da se dva ravnopravna partnera „pomire“, dogovore. Na mirenje su iz Vlade dolazili ljudi koji nemaju ovlasti za bilo kakve odluke u procesu mirenja. Ostojić ne razgovara, ne pregovara, ne pokušava pronaći neki od mogućih i efikasnih kompromisa, Ostojić diktira. I gura ogromne probleme pod tepih te optužuje liječnike i sestre za gramzivost, za nesolidarnost. A nesolidarnost upravo potiče ova neoliberalna Vlada koja će ustrojiti zdravstveni sustav za bogate. Kao što danas mnogi građani obilaze kontejnere za smeće ne bi li preživjeli, tako će, vrlo skoro, mnogi bolesni građani Hrvatske obilaziti bolnice moleći liječnike za pokoji odbačeni ili lijek s istekom roka valjanosti.

Zdravstvo za bogate Hrvatski laburisti – Stranka rada neće podržati. Čak što više, borit će se glasnije i energičnije. Zahtijevati da se vrati stara stopa zdravstvenog doprinosa te da zdravstvenim sustavom počinju upravljati oni koji znaju a ne oni koji su podobni i poslušni.

Laburisti podržavaju liječnike i medicinske sestre u nastojanju da se izbore za zdravstveni sustav u kojem će mogućnost za besplatno liječenje biti moguće svim građanima Hrvatske a ne samo tajkunskim i političkim elitama. Podržavamo liječnike i medicinske sestre u borbi za kolektivni ugovor bez kojega će biti roblje u bijelom u rukama nemuštih i bahatih ministara.

Branko Vukšić