U zadnjih dvadeset godina na prostorima Hrvatske zbile su se snažne i dugoročne promjene sa dramatičnim posljedicama za građane Hrvatske.
Toliko toga novoga je započeto da je realno upitno koliko su uopće građani mogli apsorbirati, razumjeti i aktivno se uključiti u društvene tokove promjena i utjecati na njih.
Domovinski rat i stvaranje nacionalne građanske države, rušenje komunističko-socijalističkog tipa društva i izgradnja kapitalističkog društvenog modela upravljanja gospodarskim i društvenim procesima, raspad Jugoslavije i procesi novih oblika integracije hrvatske državne zajednice u vojne integracije – NATO i tržišne integracije – Europske unije.
To je tako žestok tempo promjena u društvenom, političkom, gospodarskom i ekonomskom miljeu zajednice da je neupitno da su se dešavale greške? I više od grešaka. Pljačka i otimačina.
Godinama ćemo se čuditi nekim fenomenima i posljedicama, kad malo po malo budemo otkrivali vlastite propuste i nedorečenosti u ovim procesima, a osobito pojedinačnu i grupnu sebičnost i gramzivost u svim bojama i oblicima koja je nicala iz svih pora društvenog života i rušila temelje općeg dobra i društvene pravednosti.
Po Ustavu, narod je trebao imati dostupnu kvalitetnu informaciju o svim pozitivnim i negativnim posljedicama koje nose svjesno potaknuti procesi društvenih promjena.
Nedavno su jednog mladog fakuletskog profesora politologije pitali da li zna što je to dogovoreno i kako će nam biti u Europskoj uniji, spontano, iskreno i jasno je rekao da ne zna, jer nema informacije. Nije se stidio svog odgovora i nije se pravio pametan. Predivno !
U nedavnom posjetu predsjednika Josipovića Njemačkoj, čuli smo njegovu izjavu: “Ja, vlada i političke stranke moramo građanima pojasniti važnost ulaska Hrvatske u Europsku uniju, ali i Europska unija mora reći zašto je to dobro”.
S jedne strane predsjednik javno priznaje da narod-građani nemaju kvalitetne, relevantne informacije i obavezuje se da će pojasniti važnost ulaska Hrvatske u Europsku uniju, no s druge strane, svjestan proturječnosti procesa integracije te implikacija političke, ekonomske i socijalne prirode, koji će neumitno snažno utjecati na odnose unutar zajednice, vrući kesten pitanja, koje nam to dobro donosi ulazak u Europsku uniju, prebacio je Europskoj uniji iskazom da i Europska unija mora reći zašto je integracija dobar posao za Hrvatski narod.
Predsjednik Josipović je, pored kurtoaznog ohrabrivanja njemačke strane sa već dugogodišnjom podrškom za priključenje Europskoj uniji, upozoren i da je ugrožen temeljni interes krupnog kapitala jer je u Njemačkoj stvoren dojam da je Hrvatska neprijateljski nastrojena prema ulasku stranog kapitala i kako je to ozbiljan problem koji može ozbiljno ugroziti dolazak stranih investitora, a samim time i ekonomski oporavak države.
I eto ti vraga i novog zahtjeva, opet je Hrvatska problematična.
Zauzvrat, gospodi iz Njemačke koja je zabrinuta za ekonomski oporavak Hrvatske postavljam kontra pitanje: Zašto njemačke banke-kćeri u Hrvatskoj ne snize kamatne stope i tako pomognu ekonomskom oporavku Hrvata i Hrvatske?
Kao da čujem jeku iz daleka: Malo morgen, nismo mi socijalna ustanova.
Brzo će i Hrvati tražiti uvođenje instituta osobnoga bankrota.
Nemam ideoloških predrasuda prema kapitalu i zaradi, prema domaćim ili inozemnim poslodavcima, ali je ovih teških dvadeset godina tranzicije u Hrvatskoj imalo za posljedicu da je najveća skupina hrvatskih građana, a to su oni koji žive od vlastitog i minulog rada, na ovaj ili onaj način socijalno ugrožen, da su na svojim leđima trpili negativne poslijedice reguliranja odnosa logikom kapitala, pa onda kada se raspravlja o pitanjima tranzicija i integracija ne smije se zaboraviti dostojanstvo čovjeka radnika i ne smije ga se tretirati kao “maticu na šarafu”.
Čovjek je najveća vrijednost. Je li to floskula? Najčešće jeste kada je u pitanju kreacija zaštite profita-zarade.
Još jedna poruka iz Njemačke: Hrvatski radnik neće imati problema u Europskoj uniji!
To kaže g. Krichbaum, predsjednik Odbora za pitanja Europske unije u njemačkom Bundestagu. On kaže: ”Hrvati neće imati problema u Europskoj uniji pokazao je i primjer onih državljana Hrvatske koji su još prije 40 godina kao tadašnji “gastarbajrteri” došli u Njemačku”.
Iz Krichbaumove logike proizilazi da radnici koji rade u Europskoj uniji nemaju problema, jer je svejedno da li će raditi u Njemačkoj ili u Hrvatskoj jer će raditi na jedinstvenom tržištu Europske unije!!!
Kako i u kojim uvjetima su radili i živjeli ti radnici “gastarbajrteri“? Znao sam neke. Štedjeli su za obitelj i jeli “vegetušu” i kruh s margarinom i to godinama.
G. Krichbaum ne govori da je danas prosječni brutto sat rada u Njemačkoj za cca pet puta veći nego u Hrvatskoj, kad već spominje radnike kao primjer.
Hrvatski radnik će raditi u Hrvatskoj u okviru gospodarskih i socijalnih uvjeta koji su daleko ispod uvjeta radnika u Njemačkoj i zbog toga hrvatski radnik u Hrvatskoj će imati više socijalih i ekonomskih problema nego njemački radnik u Njemačkoj.
Radnik iz Hrvatske, a osobito visokoobrazovani, talenti, stručnjaci, majstori i dalje će ići u države Europske unije trbuhom za kruhom kao što se odlazilo i prije 40 godina. Jedina je razlika u tome što će primarno odlaziti visokoobrazovani radnici, specijalisti.
Da li će onda kod nas raditi Latvijci, Bugari, Bošnjaci? Hoće.
Hrvatski poslodavci neće se ponašati drugačije od bilo kojeg drugog poslodavca u Europskoj uniji.
Povijest je pokazala da je svaki vid totalitarizma poguban pa i onaj totalitarizam koji se utemeljuje na dogmi krupnog kapitala.
U hrvatskoj zbilji, hrvatska država, sa stručnom, racionalnom i efikasnom upravom, mora ostati korektiv kapital odnosa na tržištu, bez obzira koliko se pritiscima traži njena redukcija u javnim poslovima a mora dijelom ostati i odgovorni gospodarstvenik u ostvarenja zajedničkih interesa hrvatske zajednice. To je naša stvarnost jer će se još mnogi računi morati sravniti kako bi ozdravili temelji naše zajednice.
Stanislav Nusbaum
ISTINA O KOJOJ SE U HRVATSKOJ ŠUTI
PROČITAJ DO KRAJA. IMAJ STRPLJENJA, JER RADI SE O TEBI, NAMA I ŠTO JE NAJBOLNIJE O NAŠOJ DJECI I UNUCIMA.
ISTINA O KOJOJ SE U HRVATSKOJ ŠUTI
Vozač kamiona iz Slovenije je negdje na TV-u rekao kako radi dnevno po 16-18 sati za golu plaću, bez plaćenih prekovremenih sati, bez plaćenog toplog obroka. Kada bi se pobunio, kaže, to njegov gazda jedva čeka, jer bi ga poslao na burzu i uzeo Rumunja, koji bi mu vozio u pola cijene, ali gazda istovremeno priča kako je u EU super, jer svaki mjesec kupi novi kamion.
Bugarin (poslovni partner) priča kako je Bugarska živjela od izvoza voća i povrća, a sada sve uvoze iz EU, dok se država sve više zadužuje.
Mađari pričaju kako su postali najamni radnici u (do jučer svojim) vinogradima, jer su ih Francuzi najprije uništili sa niskim (dampinškim) cijenama, da bi, kada Mađari nisu više mogli vraćati banci kredite, od banaka kupili za sitan novac gotovo sve vinograde. Tako se sada najpoznatiji Mađarski vinogradi (Tokajac) nalaze u vlasništvu Engleza.
U Češkoj je EU prisilila vlasnike šećerana da zatvore tvornice, dok su radnici završili na burzi, a sve zato jer EU ima previše šećera, a previše šećera ima zato, jer ga EU uvozi iz Kube i na njemu je puno veća zarada.
Njemačka je zbog prekoračenja kvote dozvoljenog zagađivanja, prema sporazumu iz Kyota, veliki dio prljave industrije prebacila u Češku.
Jedini čovjek koji je zbrojio dva i dva je češki predsjednik Klaus, koji tvrdi da je ulazak Republike Češke u EU čisti promašaj i u znak protesta ne dozvoljava da se zastava EU izvjesi na njegovu rezidenciju.
Prošle godine u veljači sam jedne nedjelje u vijestima na radiju u osam sati čuo u špici krajnje uznemirujuću vijest: U Mađarskoj su građani nezadovoljni sa EU izišli na ulice i krenuli prema parlamentu, policija je napravila barikade, očekuje se ono najgore. Uključio sam radio da čujem vijesti, međutim Mađarska se nije više spominjala. Navečer sam sa nestrpljenjem čekao dnevnik na TV, no o spomenutom događaju ni riječi.
Znači da je Saborska komisija za informiranje već reagirala. Nakon par dana stjecajem okolnosti sreo sam se sa nekim Mađarima, pa sam upitao što je to bilo. Najprije nisu shvaćali na što mislim, a kada sam im objasnio što je bilo na vijestima, odmahnuli su rukom i rekli ‘Ma kod nas su stalno neke demonstracije protiv EU’. E pa sada se pitam gdje je demokracija, gdje je sloboda štampe, sa kojom se toliko busamo u prsa.
Tvrdim da je to zato, jer bi protiv EU bilo ne 50% građana RH, već 90%, da se ovakve vijesti prikažu na našoj televiziji. Bojim se da na kraju građani neće niti glasovati o ulasku u EU, već će do tog vremena Sabor promijeniti Ustav, pa će Sabor mjesto nas donijeti najbolje rješenje, a to je ulazak u EU, jer znaju da su im izgledi da narod glasa za EU veoma mali.
Tako je bilo u Nizozemskoj i Sloveniji, kada su kroz ispitivanje javnog mijenja shvatili da će narod biti protiv ulaska u EU. Kada se puk pobunio što se nije izišlo na referendum, odgovor je bio:” Vi ste glasali za našu stranku, koja je u svom programu imala ulazak u EU i mi sada samo izvršavamo ono što smo vam u predizbornoj kampanji obećavali”.
Nadalje, zašto Ustav EU nije prošao u Francuskoj i Nizozemskoj, zašto su pribjegli Lisabonskom sporazumu, zašto Lisabonski sporazum prihvaćaju parlamenti, zašto ga ne daju na referendum?
Zato jer bi prošli kao u Irskoj, a u Irskoj znamo nisu prošli.
Da li su naši političari svjesni toga što čine ovom narodu? Da li su svjesni toga, da će ulaskom u EU u vrlo kratkom roku sva dobra prijeći u vlasništvo bjelosvjetske mafije i da će naš narod biti najamna radna snaga, bolje rečeno robovi. Oni nisu svjesni, da kada vlasnik plati porez na dobit, ostatak dobiti završava van granica RH. Samo ako je vlasnik Hrvat – ta dobit se opet investira u RH.
Znam dobro o čemu pričam, jer sam donedavno radio u stranoj tvrtci i znam koliko novca je svake godine vlasnik odnosio iz RH.
Što je to potaklo sve naše stranke da u svojim programima gotovo svi (osim nekih malih stranaka) imaju ulazak u EU. Kao jedini logični odgovor nameće mi se misao, da su kupljeni, jer bogatoj EU (sa velikim osjećajem za pronalaženje zlatnog rudnika) nije problem podijeliti našim političarima stotinjak milijuna Eura da bi ovi napravili sve što se od njih traži. Njima investirati taj novac je kao meni dati prosjaku 2 kune.
Zar nitko ne vidi da su vodeće članice EU (Engleska, Francuska, Nizozemska, Portugal, Španjolska i Njemačka), sve od reda bile kolonijalne sile, da su kolonije osvojili ratom, da su u tim ratovima poubijali milijune ljudi i opljačkali sve što se opljačkati moglo. Ali sve što su oružjem dobili, oružjem su i izgubili. Sada imaju muzeje pune umjetnina, zlata, bjelokosti i dragulja, ali imaju i izdajnike (one koji su za njih ratovali u vlastitoj domovini protiv vlastitog naroda), koji su im sada problem (u Francuskoj: Marokanci, Tunižani, Alžirci, Mauri i.t.d.).
London ima preko 50% obojenog stanovništva, a da ne pričamo o tome na što liči Nizozemska; i izvor su kriminala. Sada imaju i jedno veliko iskustvo, pa su poučeni Aljaskom, koju su SAD kupile od Ruskoga cara došle do zaključka: što se otme oružjem, oružjem se može vratiti, ali što se kupi, može se samo kupnjom vratiti, pa su sada krenuli osvojiti svijet na novi način: globalizacijom.
Pročitajte malu plavu knjižicu EU-a, koja se zove Ustav EU-a, u kojoj sve piše…
I sada su te zemlje lansirale priču o globalizaciji. Što se to krije iza globalizacije? Globalizacija je kolonizacija bez ispaljenog metka.
I mi nasjedamo tim hohštaplerima, koji nas uče što je to demokracija, što je dobro, a što je zlo, a do jučer su sijali smrt širom svijeta.
Istrijebili su cijele civilizacije. Najveći demokrati na ovome svijetu, SAD, donedavno su imali robove, a do jučer se nisu vozili u istim autobusima sa crncima. Dok je Dubrovačka republika 1416. godine donijela zakon o ukidanju ropstva, u to vrijeme Sjeverna Amerika nije ni bila čak ni engleska kolonija, a kao država se oformila preko 350 godina nakon spomenutog zakona Dubrovačke republike (kao država su SAD oformljene 1776. godine).
I sada im je taktika da žrtvu najprije bace na koljena (najčešće kroz financijska zaduženja), a onda dolaze sa kovčezima novca, odvjetnicima i ugovorima, pa sve vrijedno kroz kratko vrijeme promijeni vlasnika, naravno za sitan novac, jer i kralj u pustinji, kada umire od žeđi, daje kraljevstvo za kap vode.
Ja jesam za EU, ali ne EU s ovakvom politikom, politikom koju vode kapitalisti, a ne političari.
Kakva je to politika, kada su kapitalisti zbog svoje gramzljivosti, pohlepe i nepresušne želje za što većim bogatstvom svoj kapital radi veće zarade prebacili u Kinu (gdje radnik radi za 1 $ dnevno), a radnike uz čiju pomoć su stekli taj isti kapital šalju na burzu. Tako robu proizvedenu u njihovim tvornicama u Kini dopremaju u EU, da je prodaju svojim dojučerašnjim radnicima, koji sada žive od socijalne pomoći.
Tako su do sada uništili tekstilnu industriju u EU, obućarsku industriju, načeli drvno-prerađivačku industriju, automobilsku industriju i.t.d.
Tvrdim da ovakva politika EU nije dobra, da se bazira samo na kapitalu, a za čovjeka više nitko ne brine. Sada više nije dovoljno raditi radnim danom što bi rekli Zagorci od ve do ve, već je potrebno raditi i subotom i nedjeljom, ali to samo kod nas, dok ti isti centri u svojim matičnim državama nedjeljom ne rade (Austrija i Njemačka).
No, ta politika je politika rezanje grane na kojoj se sjedi, jer kada 50% radnika u EU završi na burzi, a druga polovica više ne bude mogla plaćati socijalu radnicima na burzi, ponovo će poteći krv u potocima. Da li će se to krvoproliće zvati Oktobarska ili Francuska revolucija nije bitno, ali to je sa ovakvom politikom EU neminovno.
Bogataše u EU kod nas najviše zanima Slavonska ravnica, izvori pitke vode i naša obala zajedno sa otocima. Industrija ih ne zanima – pa oni imaju svoju u Koreji, Kini, Vijetnamu, Turskoj i Indiji.
Njih naša industrija koja im konkurira, samo smeta. Nju treba uništiti. Pogledajte samo kakav pritisak rade na našu vladu u vezi brodogradilišta. Naša brodogradilišta im smetaju, jer konkuriraju Korejskima, koja su u njihovom vlasništvu. To opravdavaju slobodnim tržištem i zaštitom tržišnog natjecanja.
Kad smo već kod slobodnog tržišta, da kažem i to, da je njihova teorija da sve što nije profitabilno, dakle što ne može na tržištu opstati, treba propasti.
Ali to pravilo važi samo za neke, iako tvrde da smo svi jednaki (sve svinje su jednake, samo su neke jednakije = Orwell), pa pitam se zašto onda sada u ovoj krizi nisu pustili da propadnu sve banke u EU i SAD-u, jer su po toj logici trebale propasti, zašto su automobilskoj industriji dali financijsku injekciju, zašto je samo Amerika, da spasi svoje gospodarstvo, žrtvovala preko tisuću petsto milijardi USD?
Zar mi dotacijama ne spašavamo svoje gospodarstvo? Zar nije bolje da im pomognemo sa dva tri milijuna $, nego da ti radnici završe na burzi, gdje će koštati proračun desetak puta više?
Dakle mi sve slijepo vjerujemo tim bjelosvjetskim lažovima. Možda ćete reći da sam pregrub u iznošenju svojih ocjena. Ne nisam pregrub, ja sam očajan, mogu ovo pismo poslati i u novine, ali one ovakav tekst neće objaviti.
Goebbels, Hitlerov šef propagande, za ove današnje managere propagande je bio dječji vrtić. Ovi danas su učenici Američkog agresivnog marketinga rođenog u potrošačkom društvu (Marketing, što je to ustvari?)
Jedna definicija kaže da je potrošačko društvo izgradilo marketing, koji je sposoban čovjeka uvjeriti da kupi nešto što mu ne treba, za novac koji nema (kreditna kartica). To pak znači, da čovjeka treba nagovoriti da se što više zaduži, jer je onda s njime lakše vladati.
Ako čovjek nikome ništa ne duguje, tada si može puno toga dopustiti, ali ako duguje, za auto, za kuću ili stan, dovoljno mu je priprijetiti otkazom i čovjek šuti, jer ako ostane bez posla, ostat će bez svega, a nitko ne želi ostati bez egzistencije i dobara koja je stjecao mukotrpnim radom, pogotovo kada iza sebe ima obitelj, koja je svakom radniku svetinja.
Koliko su lažljivi, sjetit ćete se i sami, kada Vas podsjetim na obećanja stranih banaka. Dok nisu imali pristup u RH, onda su nas uvjeravali da ako im otvorimo vrata, da ćemo imati kamatu istu kao i u njihovim matičnim državama (kod njih je sada kamata 2 do 3%, a kod nas 13%). Kada su ušli obećavali su tvrtkama, koje pređu k njima iz ondašnjeg SDK, da će im platni promet raditi besplatno. No naše tvrtke na to nisu nasjedale, pa su onda dr. Šošić i dr. Đodan javno popljuvali SDK, nazvavši SDK komunističkim mastodontom, koji treba ukinuti (jer takvo što ne postoji nigdje u svijetu), a poslovne subjekte prebaciti u poslovne banke. Napokon su donijeli zakon koji je tvrtke prisilio da račune i novac prebace u poslovne banke, ali tog časa više nijednoj banci nije palo na pamet održati obećanje o besplatnom platnom prometu, štoviše cijena platnog prometa je poskupjela otprilike pet puta, a tek koliko su povisili kamate?!?
U tim istim bankama danas možete dobiti kredit za auto, kamion, ili bilo što drugo proizvedeno na zapadu u roku par sati do par dana, dok za recimo farmu krava kredit će naš seljak ganjati par godina.
Naša vlast je po meni učinila najveći propust 1992. godine, kada je u predpristupnim ugovorima s EU potpisala da će otvoriti naše tržište europskim proizvodima i da će prodati banke. Tim potezom smo uništili domaću industriju, poljoprivredu i tržište novca – ili rečeno šahovskom terminologijom, poklonili smo protivniku kraljicu i topove.
Da nastavim sa šahovskom terminologijom: naša vlada igra šah s EU, a ima znanje početnika, koji zna samo kako se vuku figure, dok protivnik zna desetak poteza unaprijed i unaprijed zna gdje će nas navući na tanki led i matirati, odnosno postići sve ono što su naumili.
Za ulazak u EU najprije su nam uvjetovali suradnju s Haškim sudom. Zatim smo morali izručiti generala Gotovinu, pa smo morali odbaciti ZERP, sada ćemo morati dati Slovencima 90% onoga što traže i tako malo po malo, najednom ćemo se naći na koljenima bez hlača.
Ako se samo malo suprotstavimo, izvući će asa iz rukava, a to je da će preko noći zatražiti povrat svih dugova, što je ovoga časa oko 50 milijardi USD.
I što mislite što nas onda čeka?
Čeka nas jedino moguće, a to je uvođenje maksimalnih poreza na sve moguće i nemoguće, od poreza na rogatu stoku za seljake, porez na višak stambenog prostora, porez na vikendice, aute (neke od tih poreza već imamo, ali će sada biti nekoliko puta veći), porez na porez – i do čega će to dovesti?
Dovest će do drastičnog pada cijena nekretnina i do općeg kolapsa u zdravstvu, školstvu i trgovini…
Zar Vam nije jasno zašto EU inzistira na brzom sređivanju gruntovnice i zemljišnih knjiga?!?
Prošle godine, naš bivši premijer je rekao da je Hrvatska jedna velika obitelj, sa čime se ja u potpunosti slažem, samo se pitam, da li je u njegovu malu obitelj dolazila policija i centar za socijalni rad raditi reda, ili je taj red radio sam, pa se pitam zašto mu u velikoj obitelji EU treba raditi reda?
Nadalje, mnogi besplatni programi EU su izmišljeni za to da pripreme teren za dan D. na pr. program po kojem emisari EU uče naše lumene kako gospodariti društvenom imovinom, a za to im trebamo dati popis društvene imovine sa procjenom vrijednosti. Da li Vam to nešto govori?
(ovaj tekst hrvatskog stručnjaka za gospodarstvo N.N. odbijen u hrvatskim medijima)
POTPISUJEM I PROSLJEĐUJEM DOBRONAMJERNIM PRIJATELJIMA LJUDIMA KOJI MISLE.
Joža Prudeus