Država debeloj guski vrat maže, a zakrpama se diči. Socijalna politika već je desetljećima, kao štošta u Lijepoj našoj, tema ismijavanja i povod vicevima. Kao onaj o bakici u pučkoj kuhinji kod sv. Josipa, zamotanoj do brade u skupocjenu bundu od nerca. Ili onaj o siromahu koji novim A6 dolazi po socijalnu pomoć. Ili pak onaj (istiniti!) o 60-postotnom invalidu Domovinskog rata, kojem je stotinjak kilometara od najbliže bojišnice ormar u uredu prignječio palac na lijevoj nozi.
Ili onaj o „čarobnjacima“ iz liječničkih povjerenstava koji procjenjuju invalidnost prozirnošću koverte s mitom. E, više toga neće biti! Država više neće, kao za HDZ-ova gotovo 18-godišnjeg vladanja, debeloj guski podmazivati vrat. Od 1. siječnja 2014. godine, priseže novinarima državni blagajnik Slavko Linić, a razradom pojedinosti mu sekundira resorna ministrica Milanka Opačić, socijalna kuna ide samo potrebitima. I točka!
Pola milijuna invalida u Hrvatskoj čeka novo vještačenje, pa koji prođu, mogu i dalje računati na državnu pomoć, a koji ne – više nemaju što tražiti na socijalnim jaslama! Lijepa naša u totalnoj je besparici, a Kukuriku vlast ni nakon gotovo pola impotentnog mandata nema pojma kako napuniti državni proračun. I onda: idemo uzeti gdje još postoji koja zdrava lipa (fiskalizacija i legalizacija) te odgristi malo socijali od ionako pretanke kriške, malo učiteljima, malo seljacima koje nesposobni ministar Tihomir Jakovina još nije sasvim zatukao, malo poduzetnicima, malo umirovljenicima (životni troškovi)… Financije po obrascu prelijevanja iz šupljeg u prazno, što će reći da takva Hrvatska nema što tražiti u Europskoj uniji, koja i sama krizno škripi kao izrešetana kanta.
Opačić je smislila restriktivan kriterij: invaliditet se više neće određivati u postocima, nego u odnosu na količinu tuđe pomoći potrebite osobe. Uvodi se inkluzivni dodatak, ma što ta nebulozno-birokratska sintagma značila, kojim će se obuhvatiti osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu te druga materijalna prava invalida. Linić to, unaprijed, smatra jednim od važnijih reformskih uspjeha Milanovićeve vlade. Valjda bi mu trebalo vjerovati na riječ!? Po nekim računicama, od Nove godine će u Lijepoj našoj biti oko 100.000 invalida manje, jer će taj status izgubiti svi koji ne trebaju tuđu pomoć ili je trebaju manje od sat i pol dnevno. To proizlazi iz Prijedloga zakona o inkluzivnom dodatku. Čim čovjek pročita tu očitu budalaštinu – inkluzivno (ma, koji je to genijalan um smislio!? – odmah je načisto da ništa dobro ne može uslijediti iza takve parade reformskog larpurlartizma i političke ispraznosti.
Nije tajna da je Hrvatska prepuna (i) lažnih invalida (civilnih i vojnih/ratnih), lažnih branitelja i preudanih udovica s mjesečnih 7500 neupitnih kuna, lažnih generala, lažnih umirovljenika, lažnih vjernika s krunicama oko vrata, lažnih umjetnika, lažnih stručnjaka za sve i svašta, lažnih novinara s vokabularom od stotinjak riječi, lažnih političara profućkanog morala, pa i dijela lažnog hrvatskog naroda koji uporno bira kretene da nas sve skupa bolno vuku za nos… U rajskoj zemlji svakovrsnih lažnjaka, gdje je ideal kruh bez motike u celofanu krivotvorenog dostojanstva, gdje se partizani i ustaše izbečenih očiju od mržnje svakodnevno hvataju za gušu, a nadripolitičari natječu koji će bezobzirnije gurati Hrvatsku u propast, socijalna reforma samo je još jedan mjehur od sapunice koji drhtavo leluja iz Banskih dvora.
Hrvatska izdvaja za socijalnu zaštitu 20,8 posto BDP-a ili trećinu manje od prosjeka zemalja EU-a, ali više od polovice te svote odlazi na zdravstvo i invalidsku zaštitu. Po udjelu za zdravstvo smo ispod europskog prosjeka, a po udjelu za invalide prvi među 32 zemlje Starog kontinenta. Invalidske mirovine čine četvrtinu svih mirovina u zemlji. Prema podacima HZMO-a, za ožujak 2013. godine isplaćeno je 244.328 „običnih“ invalidskih mirovina (prosječno 1946,74 kuna), 8199 pripadnicima HV-a i policije (3151,75 kuna), 55.347 braniteljima i članovima njihovih obitelji (4982,87 kuna) te 6335 pripadnicima HVO-a i članovima njihovih obitelji (2752,46 kuna). Najniža braniteljska mirovina za 60 posto je veća od najniže „obične“, a prosječna invalidska pripadnika HVO-a za oko 800 kuna veća je od prosječne „obične“ invalidske u Hrvatskoj.
Po čemu je 800 kuna mjesečno vredniji Jozo koji se nekoliko mjeseci (ako se?) borio u BiH od Janka koji je odgulio višegodišnji radni staž, punio fondove i plaćao sve poreze i doprinose u Hrvatskoj, gdje je također zaradio i Jozinu mirovinu. Nije malo „iznimno zaslužnih Hrvata“, recimo, Rojsovog domoljubnog kova, koji mjesečno inkasiraju dvije mirovine za isti ratni staž: jednu iz BiH (HVO), a drugu u Hrvatskoj (HV i policija). Bode – ne samo u oči! – podatak da je od 6927 mirovina iz HZMO-a u ožujku 2013. pripadnicima HVO-a i članovima njihovih obitelji čak 6335 invalidskih. Očito se pokazalo unosnim biti ranjen na Gornjem Malovanu ili se tako preplašiti od ljudskih strvina i živih leševa u Dretelju kad se to u Hrvatskoj i dan-danas tako mirovinski cijeni i vrednuje.
Broj invalida u Hrvatskoj povećao se od 2001. godine do danas za 80.000! Međutim, branitelji, vojni invalidi, neće morati na reviziju i tu je ključ demagogije vladajućih, poltronska logika galame uprazno i hinjene brige za „hrvatsko dobro“, kojom se vodio svojedobno vladajući HDZ u omasovljavanju svog biračkog tijela. Dijelio je državne kune šakom i kapom, zaduživao nam i prapraunuke kod bjelosvjetskih lihvara, a sad se opet grozničavo grebe za vlast kao da su građani totalni autisti. Ne znaju kakvo zlo im je nanio HDZ i zašto su danas u kloaki iz koje nema izlaza s odvjetnicima „hrvatskog naroda“. Danas smo zemlja u kojoj svaki osmi građanin koristi neko invalidsko pravo, koja na 4,3 milijuna stanovnika ima 520.000 registriranih invalida, blizu 400.000 nezaposlenih, oko 1,3 milijuna umirovljenika i tek nešto više zaposlenih, oko 1,3 milijuna gole sirotinje koja više nema što jesti… I zemlja darovane suverenosti Bruxellesu i Strasbourgu.
Nemaju nam što Linić i Opačić prodavati socijalni rog za svijeću kad vlada Zorana Milanovića nema petlje zavrnuti glavnu pipu cijeloj regimenti „abonenata“, koji nezasluženo gutaju (i posuđene, nezarađene!) milijarde te vuku državni proračun na fiskalno dno. Gdje su ti skupi lažni branitelji i lažni vojni invalidi, koje je ministar Predrag Matić Fred obećao Registrom istjerati u plićak? Tko poreznim obveznicima naplaćuje izmišljeni PTSP i preudanim (ili u izvanbračnim vezama) udovicama branitelja daje po 7500 kuna mirovine i invalidnine? Tko i za što u stotinama braniteljskih udruga troši državne milijune? Zašto Kukuriku vlada ne dirne u preskupu državnu upravu, davanja političkim strankama, plaće i ostale prinadležnosti državnih dužnosnika, davanja Katoličkoj crkvi, menadžerske povlastice, kriminalnu pretvorbu, korupciju, spregu s mafijom, zašto osuđenim lopovima ne oduzme pokradeno…? Probitačnije je busati se u prsa „reformama“, čiji rezultati samo što nisu vidljivi, te neodgovorno/nekažnjeno derati kožu sirotinji. Dok toj sirotinji ne dođe iz stražnjice u glavu!
Hrvatska mora biti socijalna država, osjetljiva i na najslabije kategorije građana, ali istodobno uzoran/pravedan domaćin u raspolaganju imovin
om tih ljudi. Kukuriku vlada nije se u tome iskazala ni voljom niti znanjem. Šteta.
Želite li komentirati? Objava: "Politikantstvo na invalidskom štapu"