Počelo je, pa neka je počelo

Čitam danas jedne dnevne novine nacionalnog značaja i vidim na naslovnici rezultate predizborne ankete koju su provodili, koliko bi tko osvojio da su danas izbori, i tome slično. Naslovnica kaže da liberali osvajaju 5 mandata, pa me zaintrigiralo da pogledam tekst uglednog komentatora koji se bavi predizbornim temama. Kad ono u tekstu nema 5 liberala, samo je jadan, ali ima 5 laburista. Dobro, mislim si, naivno i dobroćudno kao i uvijek, zabunili se ljudi, počinje slovom „l“ i jedno i drugo, pa su pobrkali. Pa krenem čitati tekst.

U tekstu svinjarije kakve od davnih dana Smiljka Šagolja i sličnih „zvijezda“ novinarstva iz devedesete nisam ni vidio ni čuo. Labursti prodaju najgoru crnu demagogiju, laburisti su okupili lumpenproletere i prodaju im lire pod dolare, obećavaju ono što i sami znaju da je neostvarivo, laburisti su najcrnji neprijatelji ove zemlje, desniji od pravaša i lijeviji od pokojnog Šuvara. I kao zaključak, kaže naš uvaženi komentator, kad Kukuriku koalicija osvoji predviđenih devedest mandata neće im pasti ni na pamet da koalira s laburistima pa će se oni naći u ulozi još jedne folklorne frakcije u Saboru, ako i prođu kako im ankete predviđaju.

Ovaj zadnji dio prethodne rečenice je ključan. Prolazak laburista više nije predmet kondicionala, niti se može sortirati pod „možda“ ili „ako“. Laburisti su svoje mjesto na političkoj sceni izborili istinom i tako će nastaviti do izbora. I bit ćemo bolji od anketa koje komentira dotični komentator.

Naime što. HDZ je u knock-downu i u manirima fer borbe nije pošteno (a još je manje korisno) mlatiti protivnika koji je na podu. S druge strane, pokazalo se da je HDZ na svom povijesnom minimumu i da će tu, kako stvari stoje, ostati. HDZ je drugom polu nasušno potreban i dalje ga ne treba uništavati. Razlog postojanja široke socijaldemokratsko-liberalne koalicije je HDZ. Ako njega nema, čemu onda takva koalicija. Dakle HDZ je tu gdje treba biti i izravna opasnost prijeti od onih koji tu istinu zavisnosti desnih i lijevih svakodnevno govore. I još tome govore da bitne razlike nema, da obje strane rade za iste gazde i s istim ciljem – da gazde budu bogatiji, a drugima kako bude. Ničeg drugog tu nema. Pa i čelnik socijaldemokratske stranke jasno kaže da su oni liberalna stranka. Valjda jesu kad sami to kažu.

Istovremeno ta liberalna i druga liberalna stranka svojim aktivistima na terenu daju naputke da iskopaju zlodjela laburistima, da ih napadnu kako god znaju i umiju, i tome slično. Sasvim liberalno.

Ovakve napade smo očekivali. Nije ih bilo dok smo se vrtili oko prelaska praga, nije ih bilo dok je HDZ bio na nogama. Dolaze sada. Pa dobro. Ako je počelo, neka je počelo.

Bogatima je demagogija što je sirotinja bijedna, a posebno kad se to glasno kaže. Bogatima je demagogija kad se čitav narod opljačka i proda za jeftine pare. Bogatima je demagogija kad sirotinja digne glavu, kad se poniženi organiziraju, kad se pobune i kad kažu da će napraviti nešto za sebe. Hrvatski labursti nisu u ratu sa bankama, kako kaže komentator. Hrvatski laburisti u ratu su s pljačkašima. I neće se iz tog rata povući, bez obzira kakvi bili napadi.

Gospodo, pucajte iz vaših medija koji falsificiraju naslovnice, pucajte s ekrana na kojima nema za nas mjesta. Nećete nas pogoditi. Mi smo tamo gdje nam je mjesto – tamo gdje vas nema, među građanima. Ako ih opisujete kao lumpenproletere, bilo bi pristojno zamisliti se i ustanoviti zašto su takvi, zašto su ogorčeni, zašto su bijedni. Jer, kad netko od vas kupi novi Lamborgini od novaca na koji nije platio porez (a mi bismo ga oporezovali), odrezao je preveliki dio kolača društvenog bogatstva i opet se netko našao na kontejnerima. To je istina. A sakrivanje tog je demagogija.

I pripazite, bilo ih je još arogantnih i agresivnih koji su s visoka gledali na „prosti puk“ i „stoku sitnog zuba“. Neki su i plesali po pozornicama. Pa su otplesali. To pametnom ne treba.

— Nikola Vuljanić