Poanta ove priče je pjesma, upravo taj društveni fenomen kroz kojeg smo jedni drugima slali poruke, od našeg postanka. Pjesma je prenosila naša nadanja, strahove, želje, snove.. Ono što su ljudi spoznavali prenoslili su dalje, a oni koji su prepoznali poruku živjeli su s njome i prenosili je opet dalje. Ponekad, nit je prekidana, ljudi su dolazili do novih ili drugačijih spoznaja, ali i stvarali nove poruke, stvarali nove pjesme. Bilo kako bilo, pjesma je dio naše kulture, govor kojeg do sada nitko nikada nije niti će moći zaustaviti.
Ako je suditi po J.R.Tolkienu, sva su živa bića, uključujući i ona u koja većina današnjeg čovječanstva opterećenog predrasudama, očekivanjima i iluzijama ne vjeruje, nastala uz glazbu. U njegovom Silmarillionu svijet se podiže na krilima veličanstvene glazbe. Gotovo opojnom mi se čini slika koju vizualiziram kada spajam stvaranje svijeta i glazbu. Iz tog stanja opijenosti svojevoljno izlazim pred pisaći stol kako bih onima koji to žele, prenio zapažanja nastala u milijunskome gradu bez noći.
Nalazimo se u vremenu u kojem sedam milijardi ljudi želi preživjeti, ako je potrebno i pod svaku cijenu. Čini se da se nalazimo u jednom izazovnom razdoblju koje prethodi konačnom kraju, i paralelno tome, novom početku. Civilizacijska smjena potpuno je prirodni tijek i pomoći će ako se ljudi prestanu bojati. I naravno, ako se prestanu ponašati poput dirigiranih, manipuliranih i zavedenih spodoba. Ne želim trošiti riječi na tehniku i oružje, u konačnici sve to postaje nebitno. Ono što je doista bitno je sam čovjek, biće, osjećaj, odabir i – pjesma.
Da se nešto događa u našem malom zavedenom svijetu ovdje na planeti Zemlji, pokazuje nam, kako se godine redaju jedna za drugom, i sve veći broj „probuđenih“. Probuđeni su ona bića koja nemaju ideju kako bi ovaj svijet TREBAO izgledati i nemaju „prokleti“ poslovni plan, već imaju osjećaj, bezuvjetnost i imaju ljubavnost. Naravno, ne bi bilo korektno shvatiti kao da su svi oni tzv.hipici novog doba, „new ageri“ i ostala bagra prokletih neradnika i filozofa. U probuđene spada i nečija supruga koja se upravo vratila sa održanog kolegija na fakultetu ili iz tvornice gdje je uz pomoć fensi mašine pakirala smrznuto povrće. Da ne bude zabune, sebe smatram nekim tko je na pola puta.
Koji je cilj ove priče? Cilj je promjena. Pokušajte samo na trenutak stati u sredinu prostorije u kojoj se nalazite i u jednom trenutku (za koji svojevoljno odaberite kada će se dogoditi) u svoj mozak propustite sve informacije koje ste čuli u posljednjih četrdeset osam sati. Jednostavno stanite na sredinu sobe i uključite sve televizijske kanale, otvorite sve internetske stranice u vašem bookmarku, pustite si sve radio stanice, otvorite sve novine, pustite glasove svih ljudi koji su vam nešto rekli tijekom tih sati. Pustite da se sve to vrti u vama nekoliko trenutaka. Sada stanite i očistite sav taj nered. I odaberite. Odaberite na koji način želite dalje provoditi svoj život. Želite li ovaj mir koji ste dobili /osjetili nakon što ste raščistili nered ili želite baš takav nered? Što ste odabrali?
Što mislite, što bi priroda odabrala da joj postavimo isto pitanje?
Eto, o tome se radi. Već dugo se ponašamo neprirodno ne slijedeći vlastite osjećaje i prirodna ustrojstva. Da, to je svojevrsni paradoks jer osjećamo jedno, a u konačnici ipak napravimo drugo. Pri tome koristimo svoj vlastiti zavedeni um kako bi si lagali da je ipak to bio dobar odabir. Ali nije, um nas je prevario, nije to bio dobar odabir. Umreženi smo u mrežu ljudi i jedni drugima dajemo potporu za neprirodno ponašanje. Primjerice, mediji manipuliraju nama kako bi to finalno njima bilo financijski isplativo, politikanti manipuliraju medijima kako bi njima bilo financijski isplativo, kapitalisti manipuliraju politikantima kako bi pak njima bilo financijski isplativo… a mi na sve to zbog nekog čudnog razloga pristajemo i pušimo svakodnevno toliku količinu fora da je to za ne povjerovati. I u toj velikoj količini svaka koju popušimo čini se nebitnom. Zato si i nastavljamo lagati kako je ona jučerašnja situacija nebitna i zapravo više je se ni ne sjećamo.
Nema nikakvog univerzalnog recepta kako se ponašati da bi se izbjegla manipulacija, postoji samo jedan jedini način da se odupremo zavedenosti i da postanemo sretniji, mirniji, zadovoljniji – pa makar u ovom trenutku imali i još jedan dan života, a taj je način slijediti svoju nutrinu, ne tuđu. Dobar početak je razmišljati svojom glavom. Prvo upotrijebimo um kako ga više ne bi trebali upotrijebiti. Kasnije se sve posloži samo od sebe.
Dobro, idemo natrag u kokošinjac na Zemlji. Generirati u jedan pasus samo maleni dio onoga što se u ovom trenutku u svijetu događa na kulturnom, zdravstvenom, vojnom, ekonomskom, socijalnom i svem ostalom području ne da je suludo već je nepotrebno. Stvorili smo toliko golem sustav da je postalo nemoguće predstaviti si ga u cjelosti. Doista fascinantno! Što želim reći? Zemlja se i dalje okreće, ljudi još uvijek žive na zemlji, novac i sve ostalo još je uvijek u opticaju, države i ekonomije još uvijek postoje, noćni klubovi su puni, kontejnere još uvijek prazne socijalno ugroženi, novine na kisoke i dalje stižu u četiri ujutro. Dakle, svijet je još uvijek onakav kakvim ga ljudi čine i kakvim ga ja sve manje zamišljam.
Pjesma. Poanta ove priče je pjesma (pustite si ovaj spot ispod odlomka), upravo taj društveni fenomen kroz kojeg smo jedni drugima slali poruke, od našeg postanka. Pjesma je prenosila naša nadanja, strahove, želje, snove.. Ono što su ljudi spoznavali prenoslili su dalje, a oni koji su prepoznali poruku živjeli su s njome i prenosili je opet dalje. Ponekad, nit je prekidana, ljudi su dolazili do novih ili drugačijih spoznaja, ali i stvarali nove poruke, stvarali nove pjesme. Bilo kako bilo, pjesma je dio naše kulture, govor kojeg do sada nitko nikada nije niti će moći zaustaviti.
Konačna poanta ove priče zapravo je u tome kako postoje ljudi, postoje želje, postoje snovi koji nas žele motivirati da počnemo na svijet gledati malo drugačije, da se otrgnemo od okova zavedenosti, zablude i manipulacije i da postanemo slobodniji ljudi koji žele vidjeti, koji mogu biti sretniji i ispunjeniji. Pjesma o kojoj pišem nema namjeru manipulirati ili zavoditi, već upravo suprotno, ima želju motivirati i pokrenuti (nevjerni Tome neka pokrenu ovu pjesmu ispod).
Želim s vama podijeliti pjesme koje su u meni potakle promjenu, koje su mi pomogle da shvatim kako sam isuviše shvaćao, a premalo osjećao.
Pjesme su te koje imaju priču, želju da se kreću dalje, gone čovjeka naprijed, ispred providnih manipulacija. Većina tih pjesama ima naglašen osobni karakter, dakle pripovijeda u prvom licu jednine, polazi od premise da je čovjek taj koji može sve. Uključivši se u grupu, postajući dio mase, čovjeku se nudi da osobnu revoluciju prenese dalje u društveni segment koji se opet reflektira na osobni. To je zapravo jedan oblik samopomoći, nama naviklima da se krijemo iza drugih, da lakše razumijemo poruku. Kako god bilo, pjesma je ta koja prenosi poruku, a mi smo ti koji možemo pokušati shvatiti što nam se prenosi (klik na video ovdje ispod).
Moja draga prijateljica, Mirjana Krizmanić nedavno je na skupu za podršku Varšavskoj izrekla prilično moćne riječi. Poruka je, pokušati ću je svesti u jednu rečenicu, bila ta kako ništa ne bi trebalo spriječiti naše pravo na sretniji i bolji život, ali da je jedino što to doista može učiniti ono nešto u nama što sumnja. E pa oni koji se žele boriti, boriti će se. Takve ljude nazivamo aktivnim građanima, što je zapravo preduvjet da bi se postao probuđenim. Bitno je percipirati kako probuđeni čovjek ne mora nužno biti na cesti i demonstrirati svoje nezadovoljstvo, jer probuđeni ima onaj drugi nivo shvaćanja i prihvaćanja, osjećanja. Probuđeni često svijet mijenjaju na način kako to opisuje jedna mudra poslovica: „nitko ne može promijeniti svemir, ali može promijeniti jedan maleni do svemira – sebe“.
Koliko je doista važno prepoznati svoje vlastite motive opisuje nam već spomenuta Mirjana Krizmanić u članku o aktivnom građanstvu. Žena koja svoju energiju ugrađuje u društveni kontekst promjene govori o osnovnim postulatima aktivnog građanstva:
„Naime, ljudi na putu do ostvarenja svojih ciljeva moraju najprije uočiti svoj cilj koji u njih pobuđuje određene osjećaje i potiče određena promišljanja, nakon čega tek slijedi djelovanje ili aktivnost koja će dovesti do cilja uvažavajući dakako, individualne razlike u kvaliteti promišljanja načina ostvarivanja ciljeva. Što se motivacije tiće, aktivni građanin na sudjelovanje u zajednici u kojoj živi motiviran je nekim osobitim vrijednostima, nerijetko i altruističnim motivima ili pak samo osjećajem “dužnosti”. (ukoliko još ima nevjernih Toma, klik na spot ispod)
Uz ciljeve koje u manjoj ili većoj mjeri dijeli s ostalim ljudima, aktivni građanin ima i ciljeve koji se ne odnose samo na njegovu dobrobit ili dobrobit njegovih bližnjih, koji nisu namijenjeni samo njegovom stjecanju ugleda, materijalnih dobara ili uživanju u životu, već se odnose i na zajednicu u kojoj živi i ljude koje uopće ne poznaje i vjerojatno ih nikada i neće sresti. Aktivnog građanina primjerice, zanimaju politička pitanja zemlje u kojoj živi i odluke vlasti o kojima ovisi i njegov život. Zanimaju ga prava drugih ljudi i mnogi drugi aspekti zajednice i okoliša u kojem živi, poput prava životinja i zaštite okoliša.
Aktivnost građanina očituje se u praćenju svega što se oko njega događa, u aktivnom stvaranju onoga što će povećati kvalitetu življenja zajednice i čemu je vrijedno posvetiti dio svog vremena, u što ima smisla uložiti svoje znanje i sposobnosti, neovisno o tome hoće li taj trud biti priznat i cijenjen ili samozatajno posvećen općem dobru.
Aktivno građanstvo trebalo bi, zapravo, činiti budnu i zainteresiranu javnost koja prati što se događa u politici, gospodarstvu, zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj skrbi i svim drugim područjima državne djelatnosti. Svjesna svoje snage, takva bi se javnost trebala oglasiti svaki put kada oni kojima su birači dali svoj glas, ne rade kako treba ili za opću dobrobit. Takvo zalaganje zahtijeva od članova aktivnog građanstva i neke osobine ličnosti poput odvažnosti, dosljednosti i ustrajnosti, ali to su ionako svojstva aktivnih građana.“
Da zaključim – ukoliko ste samo jednom u ove dvije i pol godine čuli za slučaj „Varšavska“ pokušajte samo zamisliti što je te ljude, aktiviste, osim osobnih dubokih odabira, motiviralo da izdrže, da izvojevaju vjerojatno najveću „pobjedu“ u povijesti hrvatskih demonstracija. Ili, možete si postaviti pitanje kako je moguće da je nakon skoro dvadeset godina netko u jednoj prilično banalnoj akciji uspio sakupiti preko 800.000 potisa građana za pokretanje referenduma. Koji su to motivi koji su osim osobnog odabira, podrške građana i prijatelja i poneke pohvale doista pokrenuli „ono nešto“? Za mene nema puno sumnje, moj je odgovor u pjesmama. Varšavska je završila sa setom koncerata, sindikati su za proslavu uspješno provedene akcije skupljanja potpisa također odlučili zaokružiti – pjesmom. To je ono svemirsko u nama, s početka ove priče.
Pokušao sam se prisjetiti svih “aktivnih” pjesama koje su obilježile moj životni vijek, no siguran sam kako ih nisam iščeprkao sve u svojim sjećanjima. Svejedno, donosim vam pregled pjesama koje su bile motiv moje osobne promjene, motiv koji me odveo do aktivnog građanina, i dalje od toga. Iako sam rođen četiri godine ranije, za početak sam odabrao vjerojatno i najznačajniju pjesmu toga vremena nastalu na ovim prostorima. Iako je prije i poslije Kurvinih sinova nastalo doista puno dobrih pjesama sa antologijskim stihovima, postoje dvije koje se za nekoliko stihova uzdižu iznad svih i koje u meni uvijek izazivaju snažne osjećaje. 1987. godine (!) Balašević je napisao remek djelo – Samo da rata ne bude, a dvadeset godina kasnije TBF izbacuje Heroyixe, masterpiece 21. stoljeća.
Uživajte u pjesmama, a svoj osobni popis možete prenjeti i drugima.
NAPOMENA: Ni jedna pjesma nije postavljena na ove stranice u zloj namjeri. Ni jedna pjesma nije prenesena (uploadana) na internet od strane Hrvatskih laburista kao ni od strane autora kolumne. Sve su pjesme preuzete sa servisa www.youtube.com. Fotografija naslovnice: http://www.senbaltimore.com/bm~pix/heft.jpg. Mišljenja i stavovi izneseni u ovoj kolumni ne predstavljaju službene stavove Hrvatskih laburista.
1981 Azra – Kurvini sinovi (Sunčana strana ulice)
1984 Pankrti – Bandiera Rossa (Rdeči album)
1985 Haustor – Sejmeni
1987 Balašević – Samo da rate ne bude (Balade)
1988 Balašević – Requiem (Panta Rei)
1989 LET 3 – Izgubljeni (Two Dogs Fucking)
1992 Pips, Chips & Videoclips – Dinamo ja volim
1993 Balašević – Krivi smo mi (jedan od onih života)
1994 Debeli precjednik – Pobuna (Ti budan sanjaš)
1996 Majke – Izazivajmo nerede (vrijeme je da se krene)
1996 Termiti – Vjeran pas
1997 Blackout Project – Hrvatski Velikani
1997 TBF – 3-logija jada; St. stanje uma (Ping-pong umjetnost zdravog đira)
1999 Tram 11 – Pas sistema (Čovječe ne ljuti se)
1999 Hladno pivo – Politika, Maderfakersi (Pobjeda)
2000 Darko Rundek & Cargo Orkestar – Ay Carmela
2000 Crno perje – Oko mene (Navali narode)
2000 TBF – Odjeb je lansiran (Uskladimo toplomjere)
2000 Đorđe Balašević – Živeti slobodno (devedesete)
2003 Hladno pivo – Par pitanja, Zimmer frei (Šamar)
2004 Antitodor – Snovi (Ne bojim se)
2004 Edo Maajka – Jebo vladu (No sikiriki)
2004 TBF – Heroyix; Šareni artikal (Maxon Universal)
2006 Antenat – Ima nas dovoljno; Opasno je; Propisan red; Krivi ljudi (Karavana)
2007 Hladno pivo – Sreća (Knjiga žalbe)
2007 TBF – Obnova (Galerija Tutnplok)
2008 Dubioza kolektiv – Šuti i trpi; Svi u štrajk; Firma Ilegal, Blam (Firma ilegal)
2008 St!llnes – Katarza; U početku bijaše riječ; Kralj lavova; Banana Split; Sloboda (Sve što znam o životu je… odabrao Đelo Hadžiselimović)
2008 Elemental – Zašto te imam; Pod pritiskom (Pod pritiskom)
2009 S.A.R.S. – Buđav lebac
2009 Hrvatski glazbenici za Ivu Josipovića – Gdje je nestao čovjek
2009 Adastra – Surovi grade
2010 Dubioza kolektiv – 5 do 12 (album)
Kompletan album: http://dubioza.org/?p=16
2010 Hladno pivo – Neka institucije rade svoj posao
2010 Connect – Šta me čeka (U drugom stanju)
2010 St!llness – Digni glas; Možda; Džungla; Jebe me (Globalno Zatupljenje – Paket za Preživljavanje)
(šaljite svoje prijedloge na https://www.laburisti.com/modules/liaise/?form_id=7)
Želite li komentirati? Objava: "Pjesma i demonstracije – NADOPUNJENO! (video)"