Pismo političaru (video)

U ponedeljak, 3. listopada gostovao sam na HRT-u u emisiji Puls Hrvatske. Na početku je bio emitiran tekst – pismo jednog građana političarima. Obzirom da sam i ja političar, pismo smatram upućenom i meni, i ovdje ga objavljujem. Hrvatski laburisti su u postupku biranja ljudi koji će biti na izbornim listama naše stranke. Osobno ću tražiti, da svi, prilikom potpisivanja ulaska na našu listu, pročitaju ovo pismo. Vjerujem da politika i političari moramo i možemo biti drugačiji i raditi u interesu ljudi koji su nas izabrali. Nikad se neću umoriti od toga, da temeljne vrijednosti za koje se zalažemo, a to su rad, istina, znanje, poštenje i društvena pravednost, vratimo u hrvatsku politiku i hrvatsko društvo.

PISMO JEDNOM POLITIČARU

Ljudi često kažu da nema smisla pisati nekome koga osobno uopće ne poznaješ. A posebno ne onome koga nije briga za druge, već jedino za samoga sebe. Kažu da su neki ljudi toliko otvrdnuli svoje srce da do njih ne može nitko i ništa doprijeti.

Ja sam, ipak, i tebi odlučio napisati nekoliko riječi.

I ti si bio u dilemi: “Ili ću svoj položaj iskoristiti za istinsku dobrobit i napredak mog teško napaćenog naroda ili ću taj isti položaj iskoristiti za svoj džep.”

I ti si, uz mnoge druge, pri potunoj svijesti, razvio gustu mrežu mita, korupcije i krađe pri privatizaciji, a i poslije, koja se s vremenom proširila do neslućenih razmjera. I to sve zbog jednog jedinog razloga – zbog prokletstva pohlepe kojoj si dopustio da začara tvoj um i srce i preuzme kontrolu nad cijelim bićem, a da o tome ne znaš ništa.

Vi ste, od najviših položaja pa do mnoštva nižih razina, podmuklo razvili mrežu podobnih i pogodnih ljudi, što i nije bilo osobito teško s obzirom na to da se svugdje mogu naći oni koji su “za šaku škuda” spremni prodati i svoju dušu, a kako li neće neku tamo zemlju i ljude na njoj.

Vi ste se toliko zaljubili u vlast i vlastodržanje, kao i u stjecanje prolaznog blaga da ste svakog, tko bi vam u to taknuo ili uperio prstom, optuživali za klevetu znajući da i na drugim strateškim položajima imate svoje ljude. Ili biste takvima priprijetili šaljući ima kakav signal da “gledaju svoja posla”, inače…

Pogledaj, čovjek koji je nedavno napisao u oproštajnoj poruci: “Za ovakvu se zemlju nisam borio”, mislio je i na tebe. Da, i na tebe. Za sobom je ostavio ženu i dvoje malodobne djece koji mu nisu mogli biti dovoljno jak motiv da nastavi i dalje živjeti.

Kada ćete shvatiti da ste izravno pridonijeli da su mnogi razočarani i izigrani ljudi postali tako krhki da se nisu mogli othrvati napastima poput alkohola, droge, kocke, a ni agresije u svome domu? To vam, možda, odgovara?

Jeste li ikada plakali nad mukom koju proživljava jedan jedini čovjek Koji je ostao bez nade? Jeste li ikada probdjeli noć u strepnji misleći hoćete li uspjeti kako treba služiti svom narodu, svjesni odgovornosti koja leži na vama? Jeste li ikada preskočili večeru zbog sveprožimajućeg osjećaja da vam zemlja pati, a vi biste joj htjeli još mnogo više dati, a ne uzeti?

Ti danas imaš priliku prekinuti lanac. Najprije svoj, ali i onaj koji će, u suprotnom, zbilja zahvatiti tvoje najmilije i odvesti ih u bespuće. Imaš priliku biti prvi ili među prvima koji će smoći snage i hrabrosti priznati i pokajati se za počinjeno zlo koje je i kroz tvoj život posijano na izmoreno tlo ove zemlje.

Molim se da ti se Bog smiluje.

DRAŽEN RADMAN