Osvrt na prijedlog zakona o reprezentativnosti poslodavaca i sindikata

Vlada Republike Hrvatske ustraje na donošenju Zakona o reprezentativnosti poslodavaca i sindikata. Unatoč protivljenju i sindikata i poslodavaca Vlada će prijedlog zakona uputiti u Sabor. Želja je Vlade da na zaobilazan način ukine odredbe članka 262. Zakona o radu koji govori o produženoj primjeni kolektivnih ugovora.

U tu svrhu Vlada je spremna pogaziti Ustav, Opću deklaraciju o pravima čovjeka, Europsku socijalnu povelju, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te Konvencije Međunarodne organizacije rada broj 87 i 98.

Prijedlog Zakona o reprezentativnosti poslodavaca i sindikata u prvom članku određuje da: „Sindikati i udruge poslodavaca te njihove udruge više razine čija je reprezentativnost utvrđena prema odredbama ovoga Zakona, imaju posebna prava i obveze utvrđene ovim Zakonom.“

Takav prijedlog protivan je odredbama iz članka 60. Ustava Republike Hrvatske kojim je zajamčena sloboda na organiziranje, udruživanje radnika i poslodavaca: „Radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati…. Poslodavci imaju pravo osnivati udruge i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.“

Sporni zakon nije toliko važan da bi se derogirale odredbe Ustava određene člankom 16.: „Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.“

Hrvatska je posebnim zakonom potvrdila Europsku socijalnu povelju koja govori o potrebi „uspostave mehanizama dobrovoljnog pregovaranja između poslodavaca ili poslodavačkih organizacija, s jedne strane, i organizacija radnika, s druge strane, radi uređenja uvjeta zaposlenja kolektivnim ugovorima.“…

„Radi jamčenja i promicanja slobode radnika i poslodavaca da osnivaju lokalne, nacionalne ili međunarodne organizacije za zaštitu svojih ekonomskih i socijalnih interesa i radi udruživanja u te organizacije, ugovorne stranke obvezuju se da nacionalno zakonodavstvo neće ugrožavati tu slobodu niti će ga primjenjivati na način da je ugrožava.“

O slobodi udruživanja govori i Opća deklaracija o pravima čovjeka: „Svatko ima pravo osnivati sindikate i njima pristupati kako bi zaštitio svoje interese“, „Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja“.

Hrvatska je stranka Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima te se kao ugovorna strana obvezala osigurati: „svakome pravo da, radi unaprjeđenja i zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, osniva sindikate i pristupi sindikatu po svom izboru, ovisno jedino o pravilima određene organizacije. Nikakva ograničenja ne mogu se postaviti ostvarenju toga prava, …“

Hrvatska se također obvezala na primjenu Konvencija Međunarodne organizacije rada, a kriteriji reprezentativnosti u suprotnosti su s Konvencijama broj 87 i 98:

Konvencija o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje – broj 87:

Radnici i poslodavci imaju pravo, bez ikakve razlike i bez prethodnog odobrenja, osnivati i, pod

uvjetima koji mogu biti propisani samo pravilima te udruge, pristupati udrugama prema svojem izboru… Udruge radnika i poslodavaca imaju pravo izraditi svoje statute i pravila, potpuno slobodno birati svoje predstavnike, organizirati svoje upravljanje i djelatnosti i utvrditi svoje programe… Javne se vlasti moraju suzdržavati od svakog uplitanja koje bi ograničavalo to pravo ili ometalo njegovo zakonito ostvarivanje.

Konvencija o primjeni načela prava na organiziranje i kolektivnog pregovaranja broj 98 koja određuje da „radnici trebaju koristiti odgovarajuću zaštitu protiv svih djela diskriminacije u materiji zaposlenja koja bi mogla biti štetna po sindikalnu slobodu… Udruge radnika i poslodavaca imaju pravo na odgovarajuću zaštitu od svih postupaka kojima bi se one ili njihovi zastupnici ili članovi uplitali jedni drugima u utemeljenje, djelovanje ili upravljanje.“

Prijedlogom Zakona o reprezentativnosti poslodavaca i sindikata Vlada Republike Hrvatske na izrazito grub način krši čitav niz temeljnih ljudskih, radničkih i sindikalnih prava, stoga je predloženi zakon u cijelosti neprihvatljiv. Ne pomaže ni činjenica „da će zakon ići u Sabor, gdje će kroz dva čitanja biti mogućnosti za prijedloge i amandmane“ te da je to organski zakon za čije je donošenje potrebna apsolutna većina od 77 glasova“. Prijedlog zakona je toliko loš da ne zavrjeđuje raspravu u Saboru.

Siniša Miličić

| Broj posjeta: 1.214 |

Želite li komentirati? Objava: "Osvrt na prijedlog zakona o reprezentativnosti poslodavaca i sindikata"

Imate li komentar?