Nešto dugačiji Nu2, Lesar pomeo Kosoricu i Milanovića

Konačno. Nakon cijele palete raznoraznih aktera javne scene u rasponu od krajnjih šarlatana preko jeftinih zvijezda do rasnih demagoga, uglavnom akreditiranih iz političkog zvjerinjaka, konačno se na horizontu nedjeljnog ranoposlijepodnevnog talk showa na javnoj televiziji pojavilo i lice sve popularnijeg saborskog zastupnika Dragutina Lesara.

Ugodno smješten u studijsku kožnu fotelju, s nonšalantno prebačenom nogom preko noge, naoružan suzdržanim osmijehom i opskrbljen beskrajnim strpljenjem za povremena doista frivolna pitanja voditelja, što sve proizlazi iz osebujne, na neobičan način, autoritativne osobnosti i vedre naravi mačka iz Mačkovca, nasuprot javnosti koja upravo blaguje nedjeljni ručak se pojavio predsjednik najperspektivnije hrvatske političke stranke.

Premda anketni trendovi Hrvatskih laburista – stranke rada navode ne samo na zadovoljstvo i optimizam već i na euforično ozračje uoči parlamentarnih izbora krajem ove godine, Lesar se držao izuzetno krotko i džentlmenski te tek u pažljivo odabranim trenucima pokojom kapi sarkazma poškropio vlastite doživljaje događaja kojima zasada svjedoči s mjesta u zadnjem redu sabornice iz kojega se ne libi opaliti patetična društvanca s svoje desne i lijeve strane. Kao jedan od najautentičnijih i najupornijih kritičara kataklizmičnih ideja, poteza i posljedica ponašanja trenutne vlasti uspio je još jednom izvući nove slikovite metafore i od pretvaranja kočija u bundeve izluđenom narodu nanovo osvijetliti koja i od kakvog materijala satkana Vlada Jadranke Kosor vedri (?) i oblači(!) danas u Hrvatskoj. Priču oko njihovog bivšeg faraona, hodajućeg božanstva, ex premijera Ive Sanadera, nečasnog bjegunca i, sudeći po optužnici king size termita, Lesar je dostojanstveno obradio s efektnim analitičkim zaključcima o opasnosti stvaranja atmosfere političkog progona koji bi implicite mogli dovesti do daljnjih komplikacija s izručenjem. Sasvim očekivano nije poštedio niti dvije nedodirljive “svete krave” moderne Hrvatske guvernera HNB-a Željka Rohatinskog i državnog odvjetnika Mladena Bajića a zasigurno ga niti Milan Bandić neće ubuduće najsrdačnije pozdravljati kad ih put jedan na drugog usmjeri.

Gledajući postrani, mogao se steći dojam da je gostovanje na Prisavlju vođa laburističkog pokreta iskoristio za upečatljive “urbi et orbi” poruke ali i za uvjerljive signale tzv. oporbenom bloku odnosno nesuđenom i nerealziranom lideru manjinskog krila državnog parlamenta Zoranu Milanoviću. Najvažnija stvar koja se zbila u Stankovićevom studiju je upravo to – Lesar se izmaknuo sjeni, podigao obrve, uzdignuo iznad nekakvog neopravdanog virtualnog položaja neravnopravnosti i plošnoj, površnoj, propusnoj i plitkoj Kukuriku koaliciji bacio rukavicu izazova u lice te svima stavio do znanja da nitko unaprijed ne posjeduje bianco rezervirano mjesto u budućem izgledu Kabineta na drugoj strani Markovog trga. Stvari su definitivno sada bistrije, od ovog trenutka HL-SR je nezavisni politički entitet pune snage, energije i elektriciteta. Bacajući lavor mrzle vode u lica zaslijepljenih simpatizera dvije nezasluženo i promašeno favorizirane (mediji, korporacije, javni i skriveni centri moći,…) stranke, danas je službenom verifikacijom “trećeg puta” omaleni Međimurac zaprimio posve nove konture i za vjerovati je da će odoljeti iskušenjima koja predstoje te da će se znati nositi s medijskom i svakom drugom paljbom kojom će biti obasut sa svih strana. Jel’ bu išlo ili ne bu išlo, bumo vidli.

Goran Čop