Neodoljivost unosnog biznisa ili snaga mišića?

Ne tako davno (17.05.) upozorio sam na činjenice koje su prethodile namjeravanom sklapanju ugovora tvrtke Eko Moslavina d.o.o. i Ecogarden d.o.o.. Ukazao sam na opravdanu sumnju u zakonitost ugovora kojeg odbijaju potpisati dvoje direktora (i bivaju smijenjeni zbog toga), na ponavljanje natječaja po treći puta kako bi se udovoljilo jedinom ponuđaču i na još niz nelogičnosti. Gradonačelnik Kutine, gospodin Andrija Rudić, odbacio je sve moje sumnje uz prilično neprimjerenu retoriku.

Trenutna situacija (a do potpisivanja ugovora nije došlo zbog neispunjavanja obveza od strane poželjnog poslovnog partnera) ipak potvrđuje moje sumnje. Postoji mogućnost da se još jednom upotrijebi snaga argumenata ili mišića, kako bi se vijećnike nagovorilo na davanje još jedne prilike, no sada je već izgledno da je i gradonačelniku Popovače, gospodinu Miškoviću jasno da je izmanipuliran, a upitno je i da li je pravovremeno upoznat sa svim detaljima. Kako je biznis sa zbrinjavanjem otpada u Hrvatskoj izuzetno unosan, ali još uvijek nedovoljno kontroliran, jedna propuštena prilika ne smije pokolebati dovoljno uporne i ambiciozne.

Iako priča nije novijeg datuma, aktualna je i danas. Tvrtka CROT d.o.o. ima ugovor sa gradom Kutina o održavanju zelenih površina na području grada i prigradskih naselja. U skladu sa Ugovorom za to im se isplačuju ugovorena sredstva. U skladu sa tim istim Ugovorom, ali i sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, tvrtka CROT d.o.o. bi ovaj biorazgradivi otpad morala deponirati na gradsko odlagalište Kutina. Naravno da bi grad Kutina trebao uprihoditi određena sredstva po toj osnovi. Prema meni dostupnim informacijama to se nikada nije dogodilo iz banalnog razloga što se otpad odlaže u prirodu, uz saznanje gradskih čelnika. Upoznata je s tim i Inspekcija, ali vjerojatno su neodoljivost unosnog biznisa ili pak snaga mišića bila dovoljni argumenat za nečinjenje. Postoji, doduše i mogućnost da ova tvrtka deponira otpad na svoje zemljište koje bi u tom slučaju moralo imati sve potrebne dozvole i biti opremljeno kao odlagalište za biorazgradivi optad. No čemu, ako imate prave ljude na pravom mjestu. Da li će i ovo biti doprinos u navodnim milijunskim kaznama koje će Hrvatska platiti zbog neadekvatnog zbrinjavanja otpada, vjerojatno aktere ove priče nije previše briga. Kao dokaz činjenici da je u Hrvatskoj jači uvijek u pravu ovih dana se u gradskoj firmi Eko Moslavina radi nova organizacija i sistematizacija. Po nekim koji se smatraju dobro upućenima ova organizacija je dokaz da tvrtka izuzetno dobro posluje, jer spominje se znatno povećanje administrativnog kadra te bi uskoro omjer radnika i nadgradnje mogao biti 1 na 1. Biti će i racionalizacije pa će svi oni za koje se sumnja da su dostavljali informacije medijima ili drugim neželjenim osobama biti dodatno kažnjeni. Iako ne smatram da je rad sredstvo kažnjavanja, čudno je da visoko školovane ljude stavljate na obavljanje manje zahtjevnih (i fizičkih) poslova, a vjerojatno će se kancelarijska mjesta popuniti rodjačkim, stranačkim, kumovskim i inim kadrom. S obzirom da sam imao priliku vidjeti snagu gradonačelnika koji uspijeva zaustaviti i medije da objave priloge (možda im je uvjetovao sa raskidom ugovora o financiranju, ako takav postoji), nadam se da ovo priopćenje neće doživjeti istu sudbinu.

Mladen Novak