Milanovića žulja „srž stvari“

„Dosta je prizemnog populizma. Idemo razgovarati o srži stvari“, nervozno je uskliknuo premijer Zoran Milanović s posljednje Vladine sjednice u ovoj godini. Još jednom nije odolio reagirati na kaznenu prijavu koju je protiv njega podnio čelnik Hrvatskih laburista – Stranke rada Dragutin Lesar zbog pokušaja prodaje državnih tvrtki (Hrvatska poštanska banka, Croatia osiguranje…). Ta prodaja već neko vrijeme intrigira javnost, raspaljuje političke kontroverze i ekonomske dvojbe. Građani se pak snebivaju: zar je i Kukuriku vlast, u najboljoj maniri svih dosadašnjih nesavjesnih stanovnika Banskih dvora, nakanila raskrčmiti (opet u bescjenje!) i posljednje obiteljsko srebro ovog naroda, s konačnicom valjda u oranicama, vodama i zraku!? Nije Milanoviću prvi put, a jamačno neće biti ni posljednji, da ga tako neugodno žulja baš „Lesarov populizam“.

To je upravo taj skliski teren na kojem Milanovićeva vlada, s većinskom logističkom potporom u Hrvatskom saboru i Predsjedničkim dvorima (Ivo Josipović „proizvod“ je upravo Milanovićeve izborne kuhinje u najužem vodstvu SDP-a), u prošlih godinu dana trpi najviše šamara i ubrzano gubi upravljačku vjerodostojnost. „Vlada će snositi odgovornost pred biračima“, mudruje premijer, iako bi mu i tri godine prije redovnih parlamentarnih izbora već moralo biti bjelodano da na njima više neće dobiti povjerenje građana, da će se SDP i koalicijski partneri do kraja kompromitirati pokušaj-pogreška vladanjem i da će on osobno snositi neugodne posljedice detronizacije u vlastitoj stranci.

Ako želi o „srži stvari“, čime Milanović retorički nastoji parirati Lesarovom zahtjevu da pravna država zaštiti građane sudbenom vlašću od daljnjeg siromašenja i masovnog razbaštinjenja na koje ih osuđuju nemušte Vladine mjere, premijer bi najprije morao objasniti svoju godinu totalnog neuspjeha u obnašanju državne vlasti. Neuspjeha na unutarnjem, ali i na vanjskom planu, gdje je ministrica Vesna Pusić uspjela pogoršati odnose Hrvatske s gotovo svim susjedima, skepsu u europskoj obitelji podići na višu potenciju i osramotiti Lijepu našu u Ujedinjenim narodima (glasovanje o Palestini).

Na te dimenzije državnog i kraha životnog standarda nisu upućivali predizborni talambasi Kukuriku koalicije niti su bili spremni građani ove opljačkane zemlje. Dapače, očekivalo se nekakvo svjetlo na kraju recesijskog tunela, ne baš odmah med i mlijeko, a pokazalo se da Milanovićeva ekipa u Banskim dvorima i logistika u koalicijskim strankama ne znaju raditi u interesu ni vlastitih birača. Neozbiljno su nespremni došli na vlast, pokazalo se, odmah se počeli kompromitirati brojnim nepodopštinama zbog kojih je i HDZ fasovao izborni potop i stranački raskol, a građani u svakom smislu sve lošije žive. Svako malo ih ministri Slavko Linić, Mirando Mršić i njima slični plaše da će idućih godina biti još gore!

„Pa, što hoćete, ova vlada nije socijalna ustanova! Kriza je i u drugim europskim zemljama“, prepotentno dosoljava premijer i definitivno daje građanima znati da od Kukuriku vlasti, zapravo, nemaju što očekivati u svoju korist.

Ako želi o „srži stvari“, a ne o „Lesarovom populizmu“, Milanović bi morao objasniti građanima zašto se vojska nezaposlenih, većinom mladih i ljudi u najproduktivnijim radnim godinama, već opasno približava zastrašujućoj brojci od 400.000 i zašto je BDP u trećem tromjesečju 2012. godine opao 1,9 posto u odnosu na isto razdoblje lani čime, četvrto tromjesečje zaredom, BDP opada na godišnjoj razini. Zašto su svi ključni ekonomski parametri u padu, a rejting Hrvatske potonuo je u smeće? Državni zavod za statistiku ovih je dana objavio da su u trećem tromjesečju zabilježile pad sve sastavnice BDP-a, a najviše izdaci za potrošnju kućanstava (3,5 posto) te bruto investicije u fiksni kapital (4,3 posto), odnosno da je pad osobne potrošnje najveći od prvog kvartala 2010. godine kada je iznosio četiri posto. Pad izvoza bio je 0,1 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, a bruto dodana vrijednost (BDV) realno je opala 2,1 posto. Izrazitiji pad očituje se i u nizu za Hrvatsku izrazito važnih djelatnosti: u građevinarstvu 11,8 posto, poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu 5,5 posto, industriji i rudarstvu 3,9 posto…

Je li populizam i to da se neljudskim, ali ozakonjenim ovrhama po direktivama liberalnokapitalističkih svjetskih zelenaša izbacuje ljude iz kuća i stanova na ulicu, da više nema mjesta u pučkim kuhinjama i prenoćištima, da je četvrt milijuna blokiranih računa građana, da strane banke neometano od HNB-a i države masovno bacaju građane u financijsko ropstvo, da enormno poskupljuju osnovni životni troškovi, hrana i režije? Milanović i Linić ne žele pomoći državnoj Hrvatskoj poštanskoj banci, nego je kane prodati, ali široke ruke novcem poreznih obveznika pomažu posrnule privatne novčarske patuljke. Centar banku poljuljanog tekstilnog tajkuna Dragutina Biondića spašavaju sa 50 milijuna kuna, a sa 25 milijuna i Vaba banku, bivšu članicu Fima grupe (pod kontrolom Miroslava Kutle?) – poslovnog carstva varaždinskog financijaša Milana Horvata, osumnjičenika u aferi Spice, te njegovih tajnih poslovnih partnera.

I u jednom i u drugom slučaju, tvrde bolje upućeni, nezaobilazno je ime bivšeg prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića. Centar banka je uoči prošlih parlamentarnih izbora, zabilježili su mediji, bila jamac za kredit (u Croatia osiguranju!?) tvrtki Coning Čačićeve supruge, a vlasnik banke je zajedno s Kukuriku koalicijom slavio izbornu pobjedu u Muzeju suvremene umjetnosti.

Pa, zašto onda Milanovića toliko žulja baš „Lesarov populizam“!?

Marijan Vogrinec