Kodeks političkog ponašanja i institucije sustava

Laburisti su u svojim pravilima utvrdili da član stranke ne može biti nitko tko je pravomoćno osuđen za kaznena djela određenih vrsta – od gospodarskog kriminala do ratnog zločina. Isto smo tako zacrtali da se ni na kojim izborima ne može kandidirati netko protiv koga je pokrenut sudski postupak zbog takvih i sličnih djela, bez obzira na to što je čovjek nevin dok mu se ne dokaže krivnja. To se zove politička odgovornost i ona ograničava mogućnosti javnog djelovanja, a da istovremeno ne krši nikome njegova ljudska i ustavna prava.

Ova smo načela prenijeli i u naš program i predložili kodeks političkog ponašanja kojim zahtijevamo od naših budućih eventualnih političkih partnera (a sebi nalažemo) da svakog imenovanog dužnosnika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak pred sudom (dakle nije samo pod istragom nego je optužnica od suda prihvaćena) smijeni s dužnosti, a izabranog pozove da podnese ostavku.

Prigovaraju nam da kršimo osnovna ljudska prava, da je presumpcija nevinosti temelj pravnog sustava i da treba pustiti institucije sustava da rade svoj posao. Tu rečenicu o institucijama sustava naslušali smo se dvadesetak godina, redovito onda kad se radilo o „mangupima u našim redovima“, a na političku odgovornost se pozivalo mangupe u „njihovim“ redovima. Pošto su ovi drugi u pravilu bili u vlasti, institucije su radile što su radile, najčešće ništa, a vukovi su požderali ogromnu količinu magaradi.

Javno djelovanje podliježe zakonskim propisima, o tome ne treba posebno razglabati. Ministar koji prekrši zakon i koga institucije sustava dovedu do pravomočne kazne ide u zatvor kao i svatko drugi. Dakle, istina je, institucije sustava trebaju raditi svoj posao. Trebaju ga raditi pravično, jednako za sve i bez oklijevanja, brzo, učinkovito i kako bi to već trebalo biti. Ali to nije sve. Javno djelovanje, naime, a političko djelovanje posebice, podliježe i nekim drugim mjerilima. Političarima se, naime, treba vjerovati. Zvuči suludo, zvuči nemoguće, zvući kao iz znanstvene fantastike, ali je istina. Ako se političarima ne vjeruje, politika je dama slabog morala koja se prodaje za novac i više ništa nije sveto. A država izgleda kao što naša izgleda danas. Zato predlažemo kodeks političkog ponašanja i zato se nećemo družiti (ni politički ni bilo kako drugačije) s bilo kim tko takav kodeks javno ne prihvati.

Jer, ako rečenicu po kojoj institucije sustava rade svoj posao, a svi drugi čekaju da se posao završi dovedemo do krajnjih konzekvenci, može nam se lako dogoditi da nam ujutro Vlada zasjeda u sudovima, pod optužbama Državnog odvjetništa i Uskoka, a popodne na Markovom trgu. Čovjek je nevin do pravomočnosti presude, istina. A da li biste imali povjerenja u predsjednika vlade, ministra ili tako nekog tko je, eto, NEPRAVOMOĆNO, osuđen na deset godina robije jer je opljačkao državu kojom rukovodi u vaše ime? Po logici institucija koje rade svoj posao, on je, naime, nevin čovjek. Tu igru nećemo igrati ni s kim.

— Nikola Vuljanić