Joža na banskom konju!?

Je li došao trenutak da građani samoorganiziranjem stanu u obranu svog dostojanstva, civilizacijskih načela koja su sine qua non čak i pučkoškolskog bontona svake pristojne države, iole uređene po ljudskoj mjeri i potrebi? Mediji baražno javljaju o vandalskom nasrtanju na materijalna i duhovna dobra, divljaštvu navijača, čekićanju državnih simbola i rasističkoj protusrpskoj euforiji u antićiriličnom celofanu, maloumnom politikantstvu za priprostu nacionalističku javnost, a Crkva u Hrvata sve to škropi svetom vodicom i kadi tamjanom.

Izabrani i preplaćeni političari na vlasti – šute! Ne tiče ih se grmljavina pred oluju? Huliganizmu i vandalizmu, političkom i kriminalnom, narasla su prevelika krila, jer im ovakva pravna država nije dorasla, pa Hrvatska ostavlja dojam politički nezrele, gospodarski devastirane i građanski promašene zemlje.

Status ratne žrtve tragično je prokockan već koji mjesec nakon pada Vukovara besprimjernom glupošću „državne politike“ koja se, autistična i kratkovidna kakva je bila, sasvim izgubila u „bespućima povijesne zbiljnosti“. S naočalama debljine birtijske pepeljare od grubog stakla i zaglavljena u procjepu nepotrebnih međunacionalnih i unutarnacionalnih podjela, Lijepa naša još baulja državotvornim strništem s kojega je odavna pokupljeno i posljednje zdravo krušno zrno. Bipolarna politika neoliberalnog samovlašća desetljećima nije kadra skinuti si jeftine pelene jalovog strančarenja! Posljedice? Nastavlja se pljačka stoljeća preostalog narodnog dobra i okivanje građana ropskim verigama, drastična erozija morala, porast defetizma i apatije, rušenje i posljednjih socijalnih obzira prema sve masovnijoj sirotinji…

Pokazuje se točnom prostoseljačka krilatica Ljube Ćesića Rojsa, zaslužnog korisnika dviju braniteljskih mirovina za isti ratni put i nenadmašnog lika iz galerije hrvatskih političkih veseljaka: „’ko je jamio, jamio je!“ Najvećim Hrvatima, najvećim domoljubima i najvećim katolicima, s čistokrvnim obiteljskim pedigreom iz prapovijesti, posrećilo se u zadnjih 23 godine olakšati vlastitu domovinu i svoje sunarodnjake za stotine milijardi eura krvavo zarađenog narodnog novca. Od nekoliko desetaka domaćih superbogataša koji 1990. godine nisu imali ni za gemišt – nitko još nije pozvan dokazati na sudu otkud mu preko noći toliko blago! Nijedan premijer i predsjednik Hrvatskog sabora iz razdoblja „državne samostalnosti“, zajedno sa suradnicima, nije pozvan sudski odgovoriti zašto su dopustili da 90 posto građana spadne na prosjački štap, a Lijepa naša bez ispaljenog metka izgubi ključne poluge suvereniteta. „Hrvatski narod“ šuti i trpi, a samozvani tumači njegove volje ne gase demagoške megafone!

Sudskoj kriminalnoj trakavici s „prijateljem Ivom“ i HDZ-om u glavnoj ulozi još se ne vidi rep, a mediji već ispaljuju nove epizode 23-godišnje pljačke stoljeća: iz Hrvatske gospodarske komore (HGK) i Hrvatskih autocesta (HAC) pokradeni su milijuni od kojih se i iskusnim bankarima vrti u glavi. Sin basnoslovno bogate ostarjele umirovljenice sa socijalnim mjesečnim berivom, slučajno i „vječni“ predsjednik HGK, o tome ništa ne zna! Ni bivši HDZ-ov ministar, sada gradonačelnik Zadra, Božidar Kalmeta, nema pojma o opljačkanim milijunima HAC-ovih kuna ni zašto je opet iza brave Josip Sapunar, bivši financijski direktor te državne rupe bez dna s tri milijarde eura duga! Svijetla je budućnost pred državom u kojoj nitko ni za što nije kriv, u kojoj nitko na dužnosti ništa ne zna o novcu koji tajanstveno nestaje u privatnim džepovima! A pregladnjele se građane pušta režati jedne na druge oko populistički nabacanih plastičnih kostiju ćirilice, partizana i ustaša, nabijanja kondoma na bananu, crkvenih diktata o tome tko će s kim u brak, kolektivne krivnje hrvatskih Srba…

Još će ispasti da su „prijatelj Ivo“ i HDZ iz tragikomedije „Fimi media“ obični Štrumpfeta i Trapavi prema glavnim likovima novih epizoda serije pljačkaške strave i užasa, koja se dozirano prikazuje voajerski preodgojenoj javnosti. Gdje god pipneš u ovoj zemlji čuda i opsjena, a tiče se proračunskog novca, državnih tvrtki, ministarstava i ljudi na upravljačkim dužnostima – raspada se i smrdi na kriminal! Poruka javnosti, osobito mladima koji još deru klupe na vjeronauku: mazneš državi milijune, malo te razvlače mediji, guliš krumpir stotinjak sati „za opće dobro“ i potom bezbrižno plivaš u slasti i masti dok si živ! Savjestan rad i poštenje, proizlazi, opsjena su za debile.

Istoznačnice te državotvorne moralke su huligansko-rasistički pohodi „nacionalno svjesnih“ pijanih navijača, kojima su čak i Bugari zabranili pristup stadionu u Sofiji. Nekažnjeno se može prekidati javni promet traktorskim barikadama ili noću krasti latinično-ćirilične ploče na državnim institucijama u Vukovaru, Krnjaku, Erdutu, Vojniću, Biskupiji, Zagrebu…, pa se tupavo smijuljiti bajci za malu djecu „To je građanski neposluh“ iz improvizirane radionice braniteljskih politikanata. Kojima odmah zvučno plješću – pogodite tko! – „novi HDZ“ i Kaptol. Sve se može kad se prave ruke slože! U zemlji 87 posto (statistički) bogobojaznih u čistokrvnom katoličkom stadu Hrvata, koji su tu, svoji na svome – ne od stoljeća sedmog, nego najmanje od prije 25.000 godina i Europe kao sante leda. Dokazao vlasnik HDZ-iskaznice i vrhunski svjetski forenzičar na pragu Švedske kraljevske akademije znanosti radi dodjele Nobelove nagrade dr. sc. Dragan Primorac! Dakako, Hrvati nisu Slaveni ili, ne daj Bože, braća sa Srbima, nego baš otac i majka svim Europljanima. I šire.

Biokemičar s Harvarda (SAD) Anatolij Kljosov pak tvrdi, na osnovi analize istih gena (R1A1), koji su bili i pod Primorčevim sitnozorom, da su Srbi najstariji narod u Europi, da potječu izravno od Noinog sina i da je od njih čak nastala indijska kasta arijevaca. I što sada: tko je među Hrvatima i Srbima kokoš, a tko jaje? Dodatnu „zbunidbu“ unosi svjetski znanstveni časopis Science objavom da su u Gruziji iskopani dijelovi lubanje čovjekovog pretka stare čak 1,8 milijuna godina i da su zapravo razne vrste „homo“ bile jedna. Globalna se znanost sad mora odgovoriti na krucijalno pitanje čovječanstva: je li taj gruzijski čovjekov predak bio Hrvat ili Srbin? Takvim kvaziznanstvenim budalaštinama hrani se aktualna crna ideološka inačica teorije „krvi i tla“. Osokoljena međunarodnim priznanjem hrvatske države, ratoborna (ultra)desnica drži da je došla na svoje te već 23 godine indoktrinira koga stigne, izmišlja kolektivne krivce (gotovo uvijek Srbe!) za sve nacionalne nedaće u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti i huška „hrvatski narod“ na sugrađane druge političke opcije, nacionalnosti i vjere.

Ta gubitnička politika, koja doduše diže glavu i drugdje po Europi, nastoji reinterpretirati svoju kvislinško-gubitničku u pobjedničku prošlost. U domaćoj verziji to su potrošene nacionalističke besmislice tipa „hrvatska puška na hrvatskom ramenu“, „hrvatska lisnica u hrvatskom džepu“, „hrvatska zemlja u hrvatskom posjedu“ i „hrvatska državotvorna vlast na hrvatskom Markovom trgu“. Nijedno od tih magnetiziranih buncanja, pokazalo se, nije realno. Izj
alovilo se i autistično inzistiranje na njima, što su pokazali svi dosadašnji izbori, pa i sudbina rasističke teze kanadske doseljenice u našu zemlju Ruže Tomašić o „gostima u Hrvatskoj“. U ozračju kriminala i nezrele politike, dubrovački mladići ovih dana (po Tomašićkinom naputku?) napadnu crnoputu francusku gošću u gradskom autobusu na noćnoj liniji prema Mokošici. Gotovo na istom mjestu, gdje je nedavno osvanuo grafit „Srbe na vrbe“, inspiriran antićiriličnim performansom u Vukovaru. Kad ju je 36-godišnji vozač pokušao obraniti, nanijeli su mu teške tjelesne ozljede. Vrhunska promidžba hrvatskog turizma! Iz prve ruke.

Najbrojnije političke stranke sramotno šute o raznim neotesancima, koji iz vlastitog primitivizma, neiživljenih političkih ambicija, nacionalističke netrpeljivosti ili kriminalnih poriva vuku u glib vlastitu domovinu. Pravna država se „ne bi štela mešat“, a Vlada trenira strogoću na sirotinji i čuva stražnjice bogatima. Hrvatski vicmaheri šale se na Facebooku: „Devedesetih smo zvali bana Jelačića da ustane… I ustao je! Sada je red na Jožu“. Bi li se izvjesni Zdravko Mamić usudio pod Jožom hvaliti novinaru Nove TV svojim kućnim odgojem: „Pi… ti materina provokatorska!“ ili izvesti nacionalnu transfuziju ministru Željku Jovanoviću? Bi li se HDZ-ov saborski zastupnik Josip Đakić, makar i u snu, usudio ismijavati imena Veljko, Ranko, Rajko, Željko, Predrag.., koja ni po čemu nisu ružnija ili manje vrijedna od imena Josip? Ime nikog nije obeščastilo, ali pogani jezik i kriminalno djelo mnoge su ružno razgolitili.