Ubod u srce pretvorbene aždaje
Prema neslužbenoj procjeni američkog senata (2005.) iz Hrvatske je u razdoblju između 1991. i 2001. izneseno oko 35 milijardi dolara. Prema novijoj procjeni (2008.) taj je iznos povećan na 50 milijardi dolara. Senat je također raspolagao podacima o fiktivnoj zaduženosti Hrvatske, novcu kojim se zadužuje zemlja, a koji u vidu kredita završava na privatnim računima hrvatskih političara.
To je, nažalost, samo jedna stavka u podugačkom računu koji bi građani Hrvatske trebali otplaćivati još generacijama. Ukupni troškovi tranzicijske pljačke zacijelo nadmašuju sve procjene: radi se o najvećoj pljački u povijesti Hrvatske, otimačini koju su operativno proveli hrvatski, a ne tuđinski političari. No priča o sustavnoj korporatizaciji i kolonizaciji Hrvatske ne završava se unutar njenih granica. Ideja o 200 vladajućih obitelji novostvorenih bogataša zacijelo nije rođena u tromom umu poglavara Tuđmana. To je stara oligokratska matrica koju korporacije najviše vole. Imati svoje ljude na ključnim mjestima u politici, privredi, medijima itd.
Darko Petričić lucidno analizira faze pljačke hrvatskoga društva:
1. Financijski inžinjering u prvoj fazi ranih devedesetih kada je građanima otuđeno pola milijarde dolara.
2. Ratno profiterstvo i nasilna eksproprijacija.
3. Pretvorba i privatizacija, najveća pljačka.
4. Izvlačenje novca iz državnih i lokalnih proračuna u vidu velikih natječaja, faza koja još traje.
Realno je očekivati da u sljedećoj etapi slijedi preuzimanje nacionalnih bogatstava i rasprodaja strateških industrija i sirovina te, u konačnoj fazi, otimanje zemlje privatnicima i lokalnim upravama da bi se istu poklanjalo koncesionarima.
Problem ove sustavne otimačine nacionalnih resursa nije mogla do sada riješiti nijedna vlada budući da je svaka samo servisirala interese korporativnoga kapitala. Desno ili lijevo, to su danas samo prividne opcije, a scenom se doista šeće uvijek ista skupina ljudi; od besmrtnih desnih do nepoderivih lijevih dok iz prikrajka u ovom šou demokracije uživaju njihovi sponzori i mecene.
Strateška prednost laburista je što nisu opterećeni aferama i sumnjama i što, kao svježa snaga, mogu pridonijeti zaustavljanju ili barem usporavanju isisavanja nacionalnih resursa. Jedan od mogućih vrlo važnih uporišta za to u pravnom pogledu moglo bi biti i insistiranje na provedbi Zakona o potvrđivanju ugovora o pitanju sukcesije http://www.vsnm-ri.org/sukcesija.htm. O tome zakonu javnost malo zna iako je njegova važnost tolika da pruža pravnu podlogu za poništenje praktično cjelokupne privatizacije. Dosljedna primjena toga zakona dovela bi u tešku situaciju ne samo izravno uključene u legaliziranu pljačku već i sve one političke elite koje su je podupirale ili je nisu spriječile: Ministarstvo pravosuđa, Državno odvjetništvo, HFP, općinske sudove, Sabor i instituciju predsjednika. Zakon je potvrđen na sjednici Sabora RH 3. ožujka 2004. iako je RH međudržavnim ugovorom ratificirala taj zakon još tri godine ranije. Razlog što se malo zna o postojanju toga zakona dijelom leži i u činjenici što je Sabor, ubrzo donio Naputak o neprovođenju Zakona o primjeni ugovora o pitanjima sukcesije(?!).
Važnost ovoga zakona najjasnije se očituje u famoznom aneksu G u kojem doslovno stoji:
a)Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi slijednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
(b)Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.
Jasno je da je zakon kukavičje jaje u gnijezdu političkih elita koje ga mogu jednostavno ignorirati. Pitanje je samo – dokle?
Temeljem ovoga zakona moguće je poništiti svaki pojedinačni slučaj pretvorbe ili poništiti legalizaciju otetoga stana za vrijeme rata. Bezuvjetna primjena Zakona o potvrđivanju Ugovora o pitanjima sukcesije pogodit će političke elite koje su participirale u vlasti kao i njihove štićenike u poslovnim, financijskim i bankarskim krugovima.
Literatura:
Darko Petričić: Hrvatska u mreži mafije, kriminala i korupcije
Sulejman Tabaković: Pravo(m) u glavu
Saša Radović: Tko je jamio, jamio je
Pa naravno, to se zove okrupnjavanje prije preuzimanja. Puno je lakše stvoriti 200 tajkuna koji postaju vlasnici svega i onda od njih otkupiti odnosno preuzeti megakompanije.
Ja se samo bojim šta će biti kada Todorić dobije ponudu od nekog trgovačkog diva za sve svoje kompanije?
Problem je u tome što je prošlo već 20 godina, a to je pola života ako ne računaš djetinjstvo i školovanje. To je problem jer će biti jako teško uopće ući u trag oduzetim vrijednostima i svemu što se događalo u tom periodu, a ljudima koji su u tome ostali bez svega će biti nemoguće nadoknaditi izgubljeno vrijeme.
Baba