Hrvatska seljačka stranka i Veliki Brat

Predizborna 2011. godina započela je žestoko. Uvrede i optužbe između elita HDZ-a i SDP-a pljušte na sve strane i nagoviještaju pripreme za proljetne visibabe i zaoštravanje retorike međusobnog masakriranja.

Imam dojam da je HSS izvan javnih političkih obračuna, dobro ušuškana i prekrivena toplim ogrtačem HDZ-a, tj. bezbrižna u kući Velikog Brata.

HSS je prvi i jedini stvarni politički partner HDZ-a. HSS je i ideološki partner HDZ-a. S HDZ-om ih spaja koalicijski sporazum i demokršćanska i narodnjačka idejna potka. HDZ i HSS zajednički vladaju. HDZ i HSS su „braća po krvi“. Jedno.

Braća su se deklarirala kao zreli i odgovorni političari i nastavljajući aktualnu vlast od prije tri godine narodu su obećali prosperitet i jedno novo doba.

O tome kako će Hrvatska biti prosperitetna zajednica i kako će svima biti dobro, i radnicima i građanima i poslodavcima, braća su se sporazumila i dogovor o tome stavila na papir 2007. godine.

Na ovaj papir potpis je stavio i HSLS, ali njega izostavljam iz ove bratije, jer oni po svojoj idejnoj i političkoj prirodi tu i ne pripadaju, a što su polovinom prošle godine shvatili i otišli. O HSLS-u drugom prigodom.

Navještajući bratski sporazum narodu, što je ujedno bio i „razvojni“ program vlade, nakon što su braća uz prisustvo kamera stavili potpis na koalicijski sporazum, Veliki Brat je objavio:

• u naredne četiri godine rasti će zaposlenost,
• u naredne četiri godine rasti će standard,
• u naredne četiri godine očuvati će se makroekonomska stabilnost društva, pa će se sniziti deficit, moguće čak u 2010. godini na 0%, anketna stopa nezaposlenosti će biti 7% a rast bruto društvenog proizvoda će biti od 7%,
• u naredne četiri godine oćuvati će se socijalna prava naroda.

Ovakvi navještaji za sretniju i ugodniju budućnosti (2007.- 2011.) kod našeg čovjeka koji bjanko sve prihvaća u politici, izazivaju pozitivne emocije, optimizam i dođe mu da ih u zlato uvije, krvi ako treba da im dade, mise zahvalnice da plate.

Ako se prisjetimo jamstvene kartice Velikog Brata iz 2003. onda ono što se obećalo narodu 2007. godine je ni manje ni više nego razina neogranićene političke drskosti i bezobrazluka i eklatantan primjer nerazvijene demokracije kroz omalovažavanje naroda, to je poruka narodu, (nemojte je osobno shvatiti) svi ste vi papčine i mogu vas lagati i raditi šta me volja i šta mi tko može. Ja sam Veliki Brat i ti narode živjeti ćeš i raditi ono što ti ja kažem i priredim.

Pri potpisivanju sporazuma, na dobacivanje iz publike da je HSS trgovačka stranka, njen šef je uz osmijeh odgovorio da je htio trgovati otišao bi na Dolac, jer to je u Zagrebu glavna tržnica.

Veliki brat se tresao od smijeha.

Rezultati ove trogodišnje bratske vladavine pokazuju da se HSS gadno prevario, da ga je Veliki Brat za nos povukao, dobro namagarčio, jer je Veliki Brat u tajnosti čuvao istinu o tome da je glavna tržnica u Zagrebu zajednička državna kasa na Markovom trgu.

Uzročno-posljednične veze među braćom za ovako kako nam je, po HSS-u nema, ništa nije vidio, ništa nije čuo, za sve je temeljno kriva svjetska kriza i promijenjene okolnosti.

Istina je da je HSS saučesnik u ocjeni Velikog Brata i slanja poruka narodu da krize u Hrvatskoj nema i da će globalna kriza zaobići Hrvatsku a što je rezultiralo neblagovremenim i neefikasnim mjerama za zaštitu zajedničkih interesa hrvatskog naroda, nerazumnim i nedopustivim proračunskim zaduživanjem i što je najtragičnije i što unosi zlu krv među narod, da su se zaduženim proračunskim novcem kriminalno okoristili i bogatili oni koji su od političkih moćnika odabrani kao „naši“. Je li to ozbiljna i odgovorna vlast? Pokazala se silna zlouporaba položaja i odgovornosti onih koji su trebal biti poštene i odgovorne sluge .

Iz HSS poručuju da, kao osjećaju odgovornost, ali istovremeno i poručuju da je HSS jamac dobre i poštene vlasti, da HSS nije generirao korupciju, da provodi reforme i kao da kažu svome Velikom Bratu i narodu: -Mi smo pravi, mi smo dobri, mi smo protiv korupcije, mi se zalažemo za reforme, a za ono zlo što se dešavalo u državi i društvu kriv je Veliki brat.

HSS hoće stvoriti političku klimu, a tu im pomaže i HDZ, da obećanja data narodu – radnicima i građanima prije tri godine nisu više važna, da nije poželjno o njima raspravljati, a ako se raspravlja – ono što ne valja svaljuj na druge, tko pita odgovori mu etiketom – kao da je to politikanstvo, filozofiranje, nazadno razmišljanje, da je to protivno aktualnim interesima itd…

Kao da traže da narod promišlja na način: HSS su grješnici, pa kad priznaju narodu da su griješili, da ih narod odriješi grijeha i da onda kao čistunci nastavljaju dalje vladati kao da se ništa nije desilo, a po toj logici i nema mjesta bilo kakvoj vrsti pravne i moralno političke odgovornosti.

To u demokratskom, pravnom, civilnom društvu ne funkcionira. Nećemo kao nacija biti retrogradni.

Komunisti su ostajali na vlasti bez odgovornosti pred narodom, kao da su od Boga dati, pored ostalog i spriječavajuči rasprave, razmišljanja, politički i pravno ubijajuči slobodu javnog mišljenja i to osobito onih koja im nisu bila po volji, koji su im skidali maske i otkrivali nasilnike,prevarante i hoštaplere, šaljuči javne poruke u frazi : “Ne talasaj”. Strah radnika i građana od poslijedica odmazde komunističkog režima je bio u pravilu jači od ideala slobode i demokracije.

Ne smije se zaboraviti na šta su se to stranke-političari u svom mandatu obvezale da će raditi i kakve će rezultate polučiti. Djela, rezultati, uspoređivanje, evaulacija, sve to javno i transparentno. Ako nije tako demokracija je samo puka fraza jer je istinska odgovornost političara isključena a onda narodu preostaje samo emocionalna reakcija kojom ocjenjuje rezultate političkog vladanja, a to je ideološki stav – naši : njihovi! Tako je funkcionirao komunistički režim vlasti. Izgleda da se metoda toga sustava teško osloboditi ili je ta metoda vladanja u korijenu svake netransparentne vlasti koja je dostatna sama sebi.

Radnici i građani moraju propitivati što i kako vlast radi, a vlast se mora propitivati kako je radništvu, kako je onima koji egzistiraju isključivo od svog rada, onih koji nemaju dodatnih hononara, vikendica, jahti, nisu u nadzornim odborima, itd. itd… Je li radnik socijalno zadovoljan ili nezadovoljan? Je li radnik, onaj anonimni čovjek iz naroda koji skrbi o obitelji u koju se svi zaklinju u ovom društvu dostojan poštovanja? Je li i taj radnik kao ravnopravni sudionik u životu zajednice hrvatskih građana u žiži interesovanja i zaštite od strane vlasti, je li ta vlast stvara kvalitetne socijalno-ekonomske uvjete za zdraviji život radnika? Da li ta vlast stvara kvalitetne gospodarske, ekonomske i monetarne uvjete respektirajuči interese poslodavaca? Tko i kako vrši kontrolu ovih procesa u zajednici?

Tko na ova pitanja zatvara oči, kreator je zadržavanja i produbljavanja socijalnih i inih podjela u hrvatskom korpusu i daljnje nestabilnosti u društvenom životu zajednice.

Očito je da HSS ne može skinuti ogrtač HDZ-a, a to je rizik koji su preuzeli nezasitom željom za vlašću. Da li je to stvarno htjelo i široko članstvo HSS-a?
U njihovim redovima je bezbroj nezadovoljnih radnika koji žive od svog rada i koji su direktno proživljavali egzistencijalne tegobe u zadnje tri godine. Tražio se razlaz sa bratom kako bi se cijenili i čuvali istinski korjeni HSS-a , kao što je to učinio i HSLS. Ali braća u foteljama se ne daju, njima je vlast strast i slast. Njima je važnija vlast od članstva i rezultata vlastitog rada.

Politička klima u Hrvatskoj se mjenja, svijest građana o razvoju demokratskog ustroja države i demokratskog vladanja u društvenoj zajednici na pošten i pravedan način za sve, jača, i jasno je da HSS dijeli sudbinu HDZ-a i jasno je da ih 2012. neće biti na vlasti.

Stanislav Nusbaum