HRVATSKA JE KONKURENTNA KAO I GVATEMALA

Hrvatska već drugu godinu za redom bilježi pad konkurentnosti. Razlozi pada konkurentnosti nisu recesijski, već ih je potrebno potražiti u politikama koje Hrvatska provodi i u nedostatku jasne strategije razvoja u nekoliko područja.

Prema podacima Svjetskog gospodarskog foruma koji je objavio listu konkurentnosti 139 zemalja, Hrvatska već drugu godinu za redom bilježi pad konkurentnosti. Prošle je godine pala sa 61. na 72. mjesto, a po najnovijem izvješću, ove godine se spustila za još 5 mjesta, na 77. mjesto koje dijeli zajedno s Gvatemalom i Bocvanom.

U Hrvatskoj je anketirano 98 poduzeća, a anketa je rađena tijekom proljeća ove godine.

Razlozi pada konkurentnosti nisu recesijski, već ih je potrebno potražiti u politikama koje Hrvatska provodi i u nedostatku jasne strategije razvoja u nekoliko područja. Najneučinkovitija područja i najveći problemi, u tom kontekstu, u Hrvatskoj su:

• javna uprava (državna birokracija)

• porezne stope

• porezna regulativa

• korupcija

• restriktivno radno zakonodavstvo.

Ovi rezultati odraz su stanja u državi koja nema viziju budućnosti. Imamo institucije, ali nemamo sustave vrijednosti. U tim institucijama sjede ljudi koji nemaju nikakve odgovornosti za funkcije koje obnašaju, nisu svjesni činjneice da se svijet mijenja i da Hrvatska stajanjem na mjestu klizi dolje i klizit će i dalje, sve dok se nešto radikalno ne promjeni. Strani kapital ne dolazi upravo zato što sustav ne funkcionira (svaka dva do tri mjeseca mijenjaju se zakoni bez ozbiljne analize njihovih učinaka).

S druge strane, glavni nedostaci nacionalne konkurentnosti su neefikasnost rada i roba, rad državnih institucija i (ne)razvijenost financijskog tržišta. Najgore su ocijenjeni suradnja zaposlenika i poslodavaca, teret vladinih politika, trošak poljoprivredne politike te opseg i učinak oporezivanja.

Kao posebno loš primjer istaknuta je cijena kapitala koja je posve destimulirajuća za poduzetništvo.

S rezultatima istraživanja svjetskog gospodarskog foruma u potpunosti su se složili i naši gospodarstvenici u svojim zaključcima u Nacionalnom vijeću za konkurentnost.

Kratkom analizom ankete Svjetskog gospodarskog foruma o padu Hrvatske konkurentnosti, još jednom je potvrđeno ono što se godinama s pravom tvrdi: HDZ i njegova Vlada, bez obzira tko je na njenom čelu, ne zna kako voditi državu prema većoj zaposlenosti, povećanju BDP-a, kako stvoriti uvjete za pravu tržišnu utakmicu i kako ukloniti prepreke koje stoje pred investitorima u hrvatsko gospodarstvo.

Padu Hrvatske na listi konkurentnosti pridonijeli su i novoustoličeni savjetnici za gospodarstvo predsjednice Vlade. Oni su, umjesto da rade na otklanjanju posljedica recesije na hrvatsko gospodarstvo, predložili Zakone kojima klicu uzroka recesije ugrađuju u nejako hrvatsko gospodarstvo. Sjetimo se „kriznog poreza“, povećanja PDV-a, kao i nereda koji su napravili na domaćem financijskom tržištu. Naime, krizni porez je mogao predložiti samo netko tko je živio u nekom drugom svijetu, da ne kažem diletant ili demagog: „uzmi onome tko ima malo, pa će imati više!!!“ Možda su bili pod utjecajem, jer su ukinuli Zakon o 0,50 promila, pa su taj Zakon ukinuli kad su se probudili…

Nakon toga su shvatili da imaju manje nego prije, pa su otišli u banke po novac. Kako im ni bankari više puno ne vjeruju, tražili su i dobili sredstva uz visoku kamatu. Ispraznili su banke, pa sad poslodavci nemaju mogućnosti doći do svježeg novca pod povoljnim uvjetima i odustaju od investicija. A i zašto bi investirali u gospodarstvo koje im godišnje donosi mali profit, kad mogu oročavanjem sredstava ostvariti zaradu od 6-7% godišnje bez rada i rizika? Uvijek se može „računati“ , na Vladu da će plaćati visoke kamate za novac jer ne zna kako i na koji način organizirati uvjete gospodarstvenicima da dođu u poziciju da traže zaposlenike, da se smanji nezaposlenost, poveća produktivnost i životni standard zaposlenika.

Projekcija je da će se položaj Hrvatske pogoršavati i dalje jer nedostaje volje i odlučnosti da se krene u odlučne reforme. U promjeni stanja na bolje analitičari ukazuju da se treba ozbiljno poraditi na 3 zaključka:

• prvo, raditi reforme tempom kojim to radi svijet, kako ne bismo zaostajali,

• drugo, fusmjeriti pažnju na područja koja su identificirana kao najproblematičnija i njih sustavno rješavati,

• i treće, nizom mjera, koje se moraju poredati po važnosti, omogućiti povećanje konkurentnosti Hrvatske.

Izostanu li radikalne promjene u sferi gospodarstva, već iduće godine Hrvatska će se naći u okruženju egzotičnih zemalja kao što su Bocvana, Honduras, Gvatemala… Sve to nam jasno govori da je krajnje vrijeme da se smjene nesposobni i da samo „svježa krv“ može Hrvatsku povesti uzlaznom putanjom na ljestvici svjetske konkurentnosti.