Gledam ih kako ih nema

Prazna sabornica, ono mjesto gdje se kroje zakoni po kojima se svi trebamo ponašati (no, ne baš uvijek svi, nije ovo Švedska, ne vrijede ovdje zakoni za sve jednako) slika je na koju su se čudaci koji prate saborske rasprave već navikli. Sabornici imaju drugog posla, neki nose torbe. neki kukuriču, nekima se ne da, a neki kontaktiraju sa svojim biračima (mada, kad pitate birače, od prošle predizborne kampanje nisu nikog vidjeli nigdje osim na ekranu). Dio ih je vjerojatno u prizemlju i na internoj televiziji uz kavicu, koja se ne smije nositi u sabornicu, usput prate što onih par gore rade.

Naravno, obrazloženje kojeg sam se naslušao i kad sam bio u Saboru najčešće je da zastupnici imaju i mnoštvo drugih obveza, od priprema za sjednice (a za što se pripremaju oni koji na sjednice i ne dolaze?) do odlaska frizeru da lijepo izgledaju kad se pojave. No, dobro, to im je radno mjesto, tu ih se plaća i što god tko rekao, tu su dužni biti. Gledao sam ponekad scene iz britanskog parlamenta i američkog Kongresa i nisu bile slične saborskima. Toliko o radnim obvezama naših parlamentaraca. Slična je situacija i s ministrima. Ne dođu na sjednicu na kojoj se raspravlja o njihovim zakonima, pošalju šestog državnog tajnika, jer su, eto, jako zauzeti. Da su zauzeti i da nešto naprave, čovjek bi im oprostio. A da ih na ministarsko mjesto postavlja Sabor, a ne neki dr. Ivo ili neka druga spodoba muškog ili ženskog roda, onda bi se u Saboru i pojavili. Ovako ništa.

Naša vrla oporba je pred kratko vrijeme postavila pitanje povjerenja predsjednici Vlade. Predsjednica je dobila povjerenje, zadržala svoje ručice i priča je tu završila. Jedino što su pale prijetnje – vidjet ćete vi kad dođe proračun. Tu je Jaca naša i božja! Proračun je došao, a oporba nije uspjela okrenuti niti onog u duši „našeg“ Pupija, koji je iz svojih nacionalnih i inih interesa ostao uz Vladu. O drugima da se ne govori. Oni su svi danas bili na izglasavanju proračuna i vlast ih je lijepo platila – čak i bolje nego što su se u svojim najluđim snovima nadali, a mnogo bolje od onog što su javno tražili. SDP, HNS i ostali pijetlovi ispali su – kokice. I tome naivne. Pa kad su vidjeli kako stvari stoje i da od tog pijevca neće biti juhe, barem ne u 2010. godini, utekoše. Nakostrušili perje i ljutito – utekoše.

Nakon toga se glasalo i rezultat je poznat – 83 ZA proračun, 6 PROTIV (drago mi je da je i predsjednik laburista bio među njima), a ostalih nema. I gledam ja tu sabornicu, gledam kako ih nema i zlo mi je. Kriva procjena, prazna prijetnja, a onda trk da ne gledate. Nakon toga se može, naravno, reći da nisu htjeli sudjelovati u tom nasilju. Može se reći što se hoće. Može se izvrtiti spin kakav se želi. Ali pošteni ljudi su trebali danas biti tamo. Pa bi rezultat bio 83 ZA i 70 protiv. A to je ipak nešto drugačije od 83: 6. Posao i dužnost političara je da se bori za svoje stavove i za svoje birače i onda kad zna da će biti preglasan. Ako vjeruje u sebe i svoje stavove. U protivnom – tko će povjerovati njemu. Gledam ih kako ih nema i mislim si – tko zna, možda je i bolje da ih nema.

Nikola Vuljanić, podpredsjednik Hrvatskih laburista – stranke rada