Evo zašto Laburisti neće ni s jednim vragom tikve saditi

Gotovo da nema dana a da mi netko od novinara ili građana ne postavi pitanje: „S kim ćete koalirati na lokalnim izborima?“ Ili: „Jeste li već razgovarali sa SDP-om?“ Mnogi se čude čudom zašto nas ne zanima sigurno dogradonačelničko mjesto u Zagrebu, za koje bi se mnoge od nas dvadesetak godina starije stranke potukle. „Zar se bojite preuzeti odgovornost?“ – zbore oni koji bi nas rado vidjeli kao SDP-ov prirepak. Slična su pitanja donedavno postavljali i članovi stranke koji su već zaboravili na onu našu poznatu krilaticu: „Ne u vlast sa svakim i ne u vlast pod svaku cijenu!“

I, rekao bih, ne u koalicije u krivi, zao čas.

A predstojeći lokalni, jednako kao i parlamentarni izbori 2015. godine, Laburistima su krivo vrijeme za koaliranje. Evo i zašto. Iako smo u dvije i pol godine postali neosporno treća stranka u Hrvatskoj, iako više nema onih koji pitaju: „A tko su to Laburisti?!“, iako nas respektiraju i u Hrvatskome saboru i u medijima, iako nas politički analitičari tretiraju kao jedinu i smislenu opoziciju, još uvijek se moramo dokazivati, profilirati i izgrađivati. Sami.

Pa taman da i jesmo do savršenstva isprofilirani, opet bi smo morali na izbore – sami.

Zašto?

Zato što smo jedina relevantna stranka u Hrvatskoj koja se suprotstavlja neoliberalnom kapitalizmu i korporativnoj (ne)demokraciji. Naš i programi ostalih stranaka su nekompatibilni. Hrvatski laburisti se zalažu za potpuno drukčiji ekonomski model od onog koji prakticiraju HDZ i SDP sa svojim partnerima. Sve stranke osim Hrvatskih laburista neskriveno služe krupnome kapitalu, bankama i korporacijama. One su im i iznad države i iznad naroda. Kojemu služe, retorički, tek predizbornih mjesec-dva dana. Sklapati s njima komplot bila bi izdaja programa, principa i radnika, čija smo jedina zaštita. Kako bi smo mogli opravdati koaliciju s onima koji žele rasprodati sve što itko želi kupiti?! Kako bi smo mogli pogledati u oči našim glasačima i simpatizerima kada bi smo pristali na koncesiju infrastrukture koju smo izgradili?! Kako bi smo mogli u koaliciju sa strankama koje preziru radništvo te žele isključivo dijalog s kapitalistima?!

S HDZ-om i njegovim dugogodišnjim koalicijskim trabantima, koje je, ruku na srce, zanimao samo izborni plijen, s trgovcima koji su godinama krčmili Hrvatsku, uništavali (poljo)privrednu proizvodnju te zbog osobne koristi stimulirali uvoz, koalicija je nemoguća. Bio bi to protuprirodni blud, izdaja principa, prljava trgovina.

Dobro, to što nećete s HDZ-om – govore nam – razumijemo, ali zašto ne želite u koaliciju s ljevicom? Zašto ne želite u koaliciju sa SDP-om, HNS-om i ostalim kukurikavcima? Pa zar vi niste ljevica?!

Da, jesmo, mi smo ljevica. Ali moderna ljevica. Ljevica smo u odnosu na kapital. Ljevica smo u odnosu na radnike. No, jednako smo tako za zaštitu nacionalnih interesa. Protiv smo rasprodaje Hrvatske poštanske banke, protiv smo prodaje, odnosno; privatizacije Croatia osiguranja, protiv smo tobožnje monetizacije infrastrukture… Mi znamo da država može biti ne dobar već odličan gospodar. Znamo – jer nas o tome uči europska praksa – da država može i mora dobro gospodariti sa strateškim poduzećima, da suverena država mora imati jaku, nacionalnu banku, da mora utjecati na novčane tokove, da mora monetarnom politikom utjecati na oživljavanje proizvodnje…

Praksa prijašnjih i trenutne vlasti sasvim je drukčija, za nas neprihvatljiva.

Dakle; čak i kada bi smo željeli, nemamo s kim koalirati.

Ali, kažu naivci te oni kojima prije nabrojane „nijanse“ nisu važne, trebate koalirati s manjim strankama i neovisnim listama jer ćete samo tako osvojiti vlast? Čime ćemo osvojiti vlast?! Kompromisima. Izdajama vlastitih principa?! Rušenjem onog što smo mukotrpno gradili?! Odricanjem od Hrvatske koja će biti poželjna za život ljudima što žive od svojega rada?!

Ovih se dana jedan od političkih kameleona, čelnik stranke koja je raskrčmila Hrvatsku, drznuo dijeliti lekcije o domoljublju koje će, izgleda, on i njegova u grijeh ogrezla stranka licencirati. Negirajući da je domoljublje, prije svega, služenje svojim građanima a ne samo tajkunima, bankarima. Jer država su ljudi a ne samo himna, zastava, grb i ime koje te ljude čini prepoznatljivima među drugim narodima.

Ne, mi, Laburisti ne trebamo i nećemo ulaziti ni u kakve komplote samo zato da bi smo bili na vlasti. Bježimo li od odgovornosti? Ne, jer tamo gdje se bez nas neće moći formirati vlast, odgovornost ćemo preuzeti. Ali ne tako izdamo svoje glasače koji nam sve glasnije poručuju: „Nemojte se prodati!“

I – nećemo. Zbog toga nam je treće mjesto tek trenutna stanica. Na putu prema gore.