Po medijima su se danas i jučer pojavile ideje kandidatkinje za novu predsjednicu Europske komisije, gospođe Viviane Reding, o tome kako si ona zamišlja blisku budućnost Europske unije. Ona si zamišlja Uniju kao Sjedinjene Države Europe, s dvodomnim parlamentom (kao američki Kongres i Senat), a Komisijom kao vladom i s nacionalnim državama kao provincijama, koje uglavnom nitko ništa ne pita. Građani se tu ne spominju, oni nisu ni u primisli i oni ne odlučuju ni o čemu. Ima, po mišljenju gospođe Reding, tko misli za njih. Njihova politička elita.
Gospođa Reding je povjerenica u Europskoj komisiji. Komisiju nitko ne bira – postavljaju je nacionalne vlade. Nacionalne vlade zastupljene su u Vijeću i tu imaju najveći utjecaj na odluke Europske komisije. Nitko ih nije izabrao u to Vijeće. Imenovani su automatizmom. I sad bi, prema povjerenici Reding, dva tijela koja nemaju legitimitet izbora, dakle koje nisu izabrali građani nego neka elita, sad bi ta dva tijela trebala odlučiti da se mi lijepo stopimo u uniju kakvu su smislili , da jurnemo (poput gusaka) u maglu i vidimo što nas tamo čeka.
A građani (ne samo hrvatski) su od Europske unije očekivali par stvari. Ne mnogo, ali važnih stvari. Očekivali su garanciju mira. Kakva-takva, ona je tu. Mir vlada Europom. Očekivali su i države u zajednici u kojima vlada blagostanje, solidarnost i socijalna pravda. Dobili su „Europu u dvije brzine“, dobili su uniju banaka i krupnog kapitala, velikih međunarodnih korporacija, nepravdu na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Dobili su novac kojim netko drugi upravlja i koristi ga za svoje ciljeve, dobili su srezana radnička i socijalna prava, dobili su bijedu u pola kontinenta.
I sad bi gospođa Reding i njoj slični od te i takve situacije složili po svoj receptu vlastitu državu (u kojoj joj za euroskeptike treba, kako kaže, „oružje“, samo se ne zna da li vatreno ili hladno) i u kojoj njena politička elita odlučuje, a ostali plaćaju ceh. Neće proći. To neće proći.
Europa najprije treba postati kontinentom na kojem se pristojno živi, od Cipra do Sjevernog pola, u kojoj razlike nisu nebeske a solidarnost deklarativna. Čitava elita (zajedno s gospođom Reding i njoj sličnima) tuli nad činjenicom da u Europi nestaje država blagostanja i priča kako je, nažalost, vrijeme države blagostanja prošlo. Kao da je to elementarna nepogoda ili kao da su Marsovci došli i ukrali nam blagostanje. Te su nam elite i njihovi poslodavci ukrali i naše nacionalne države, a kradu nam i Europu. Jer Europa jest naša i nećemo ju tako lako dati. Naučili smo lekcije. Kako će ta Europa izgledati neće odlučivati niti gospođa Reding niti drugi arogantni imenovani povjerenici, ministri, birokrati i bogatuni koji se valjaju u nezamislivom bogatstvu dok glad kuca na vrata Europe. Odlučivat će narodi Europe na referendumu. I samo oni mogu reći na koji će se način i kada ujediniti, ili ne ujediniti, nitko drugi. Ujediniti Europu danas i od ove bankarske unije i unije financijskih i drugih mešetara može rezultirati samo diktaturom carskog tipa. Takve je Europa već par puta iskušala i uvijek su završile krvoprolićem. Zato je prijedlog gospođe Reding zločinački.
Nikola Vuljanić
Pozdrav.
Kada sam prije par mjeseci iznio nekoliko nelogicnosti i krivih smjerova EU (prevelike ovlasti EU komisije, premale ovlasti EU parlamenta, EU banka preuzima ovlasti nad nacionalnim financijama…) gospodin Vuljanic me je demantirao argumentima sirine EU iznad nacionalnih interesa pojedinih naroda, proglasivsi moje argumente skoro pa usko nacionalnim.
Citam u kolumni, i nekako mi bode oci, kako se gospodin Vuljanic poziva na nacionalne interese, a naustrb EU vlade koja bi rado postala nadnacionalna institucija (zar vec nije?).
Nazalost, uskoro ce nam svima postati jasnije u kakav smo “elitni” klub usli. Nazalost.
Goran Jakic
Djulovac
(Isprike zbog izostanka dijakritickih znakova, pisano na uredjaju koji iste ne podrzava)