Direktive naše svagdašnje

Na jučerašnjoj sjednici Sabora oko 12,00 sati krajnje neuobičajena scena. Gotovo svi zastupnici Kukuriku koalicije sjede u svojim klupama što je neobično za četvrtak, jer glasovanje je petkom i tada je njihova prisutnost očekivana. Ovo danas je zbog proširenja dnevnog reda za novih šest točaka. Dnevni red se nadopunjuje uvijek petkom zbog potrebnog broja ruku, pa proizlazi da je za većinu zastupnika vladajuće koalicije ovo prekovremeni rad.

Ova iznenadna potreba za proširenjem dnevnog reda je iz razloga što vladajući žele, a navodno nam je to i obaveza, da sve novopridošle zakonske prijedloge raspravimo i usvojimo prije službenog ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju. S obzirom da su tek danas uvršteni u dnevni red, a da moraju proći kroz matične odbore, brže bolje je uslijedilo sazivanje odbora. Odbor za pomorstvo, promet i infrastrukturu raspravljao je o dva Prijedloga zakona: Prijedlogu zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava, s konačnim prijedlogom zakona i Prijedlogu zakona o prijevozu u cestovnom prometu, s konačnim prijedlogom zakona. S obzirom da sam bio jedini prisutan od oporbenih zastupnika neformalno mi je sugerirano od kolega da ne „davim“ previše jer je riječ o formalnosti, odnosno usuglašavanju sa direktivama EU. S obzirom da mi je svaka tema o željeznici interesantna i bliska, morao sam postaviti predstavnicima Ministarstva barem neka pitanja koja proizlaze iz teksta Prijedloga zakona. Na moje prvo pitanje da li su službeno prevedene i gdje su objavljene Direktive EU, predstavnica Ministarstva mi je vrlo uljudno odgovorila da će od 1. srpnja biti na stranicama EU. Nastao je smijeh kolega iz vladajuće koalicije uz komentare kako neko može to ne znati. Odgovorio sam da to znam, ali da me interesira gdje su do sada objavljivane jer su u svakom našem zakonu taksativno navedene Direktive kojima se određeni zakon prilagođava. Odgovor je bio da nigdje nisu objavljene. Postavio sam pitanje da li predstavnici Ministarstva znaju da su neke Direktive pogrešno prevođene i na temelju takvih pogrešno prevođenih Direktiva smo mi donosili zakone koji su napravili katastrofalnu štetu Hrvatskim željeznicama, ali i Hrvatskoj kao državi. Gospođa je krajnje pošteno, ali i skrušeno izjavila da je moja konstatacija istinita. Kolege su više nisu smijale.

Navodim ovo kao samo jedan primjer bahatosti vladajućih zastupnika. I Vlade, koja u posljednje vrijeme redovito dostavlja u Sabor prijedloge zakona koji imaju oznaku PZE, što podrazumijeva da je riječ o usklađivanju sa propisima Europske unije. Na taj način idu u hitnu proceduru bez „suvišnih“ pitanja oporbenih zastupnika jer tako nalaže Poslovnik. Istina je da se vrlo često samo u zaglavlje Zakona popišu Direktive EU, a kompletan tekst zakona se mijenja nevezano uz propise Europske unije.

Iskreno rečeno povijest se na ovim našim prostorima ponavlja. Preciznije rečeno niti za vrijeme bilo koje Vlade u Hrvatskoj praksa nije bila bitno drugačija. Razlikuju se samo po metodama, domišljatosti ili što je češće po razini bahatosti. Vjerujem da se većina građana sjeća razdoblja kada je g. Ivica Mudrinić bio ministar u Vladi RH. Resor mu je bio pomorstvo, promet i veze. Nakon toga postaje predsjednik Vijeća za telekomunikacije. Podjela nekadašnjeg HPT-a režirana je i osmišljena u nekadašnjem Ministarstvu. I baš čelni čovjek Ministarstva poslije toga dolazi u profitabilni dio podijeljenog HPT. Nevjerojatno, ali na tom mjestu su ga željeli vidjeti novi vlasnici koji su kupili i ono što nisu nikad platili, fiksnu mrežu, odnosno kablove. Mogu samo sumnjati da je na taj način iskazana zahvalnost za kooperativnost prilikom pregovaranja o prodaji HT-a.

Pomoćnik ministra je svojevremeno bio i stanoviti Dražen Breglec. Ako me sjećanje dobro služi to je bilo upravo u vrijeme kada se liberalizirao poštanski promet. Danas je to jedan od vodećih ljudi u City expressu. Ne tvrdim da je i ovo iskaz zahvalnosti, ali ne bi se začudio i da jeste. Tim prije kada se zna da Hrvatske pošte već godinama vode bezuspješno spor protiv nelojalne konkurencije koja protuzakonito zadire u njihovo poslovanje. Mjerodavne državne institucije rade svoj posao (omiljene li fraze u Hrvata), ali HP ne uspijeva stvari istjerati na čistac.

Za vrijeme vladavine HDZ-a, jedan od vodećih ljudi u Ministarstvu pomorstva, prometa i veza je bio Branimir Jerneić. Iz tog vremena potiču Direktive opjevane na početku ovog teksta. Temeljem tih plagijata došlo je do podjele Hrvatskih željeznica na nekoliko firmi. Čovjek je zaželio igračku i stranački velikodostojnici su mu je i dali. Igračka se zvala HŽ Infrastruktura. Riječ je o firmi koja je od nekadašnjeg HŽ-a, kao pravni slijednik, preuzela gotovo sve nekretnine u Hrvatskoj, ali i najveći dio javne nabave. Ako se ne varam danas se otvoreno govori o tome da je upravo uz javnu nabavu bilo najviše protuzakonitosti. No to ne znači da je tako bilo i u HŽ-u. Primjereno za nekoga tko je sa svog prvog radnog mjesta, asistenta na fakultetu, uz pomoć odgovorne funkcije predsjednika mladeži stranke, praktično bez dana radnog staža, došao na mjesto predsjednika jedne od najvećih firmi u Hrvatskoj.

Mladen Novak