Deklaracija o šamaranju naroda

Hrvatski Sabor donio je 19. siječnja 2005. godine Deklaraciju o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo Republike Hrvatske u Europskoj Uniji. Deklaracija je donesena jednoglasno i ponosni sabornici istovremeno su donijeli i Izjavu Hrvatskog Sabora i Vlade Republike Hrvatske o zajedničkom djelovanju u procesu pregovora za članstvo u Europskoj uniji, kojom se ovlašćuje Vlada da vodi pregovore i domoljubnim se frazama utvrđuje pozicija Hrvatske u pregovorima.

Očito je danas da su oba ova dokumenta napisana i izglasana gotovo isključivo zbog unutarnjih potreba vlade Ive Sanadera, a za iste potrebe te dokumente i danas koristi vlada Jadranke Kosor.

U točki 2. Deklaracije kaže se „Politički je cilj Republike Hrvatske očuvanje nedjeljivosti, integriteta i cjelovitosti državnog teritorija Republike Hrvatske kao države članice Europske unije, kao i kontinuiteta i zaštite tradicije, kulture, jezika i društvenih vrijednosti kao osnove hrvat­skoga nacionalnog identiteta, jačajući time doprinos Republike Hrvatske zajedničkim europskim vrijednostima, te društvenim i kulturnim procesima, obogaćujući ih i pridonoseći boljem razumijevanju među državama, narodima i građanima.“

Nakon toga se bez trunke grižnje savjesti trguje ZERP-om kao jeftinom robom za potkusuravanje apetita susjeda i jakih članica Unije, na naš prijedlog da se hrvatski jezik zaštiti kao temelj opstojnosti hrvatskog naroda u Hrvatskoj odgovara se da je to nevažna tema i da će hrvatski biti i onako europskim jezikom i tako redom. Vlastima ove države bitno je, očito, samo to da upravo oni potpišu pristupni ugovor i (pod svaku cijenu) da si poboljšaju izglede za sljedeće izbore. Naravno, i da ih se par nađe u Europskom parlamentu, gdje su primanja kao iz bajke. Teritorij, more, ekonomija, banke, građani, a pogotovo jezik ili (neprivlačne li riječi) kultura, nisu im ni na kraju pameti.

Pored toga što se brine samo za sebe, hrvatska vlast se užasnuto boji naroda kojim vlada. Narod je nepredvidljiv i nikad se ne zna što će mu pasti na pamet. Dobro, kad se narod dosjeti da bi mogao na referendum, tu je Ustavni sud koji će referendum zabraniti. Jer narod je čudan i svašta bi mogao na referendumu reći.

No, za ulazak u EU, referendum se mora provesti. Pa je vlast (a u vlast treba ubrojiti sve one koji su podržali takve poteze) promijenila Ustav i rekla da ne mora na taj referendum izići baš više od pola glasača. Neka iziđe tko hoće, njih par, i neka većina tih koji iziđu glasaju za odlazak u maglu. Kao dobre guske.

Taj se je referendum, prema gore spomenutoj deklaraciji (točka 8.) „mora održati prije potpisivanja Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, odnosno po završetku pregovora“.

Ali, kako je narod postao neposlušan i mušičav, Vlada mu je odlučila odvaliti šamar i spustiti ga na zemlju. Pa predlaže izmjene Deklaracije i po njima održavanje referenduma nakon potpisivanja Ugovora s EU, odnosno „u roku od 30 dana od dana potpisivanja Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji.“ Tako da, prema lijepom običaju političkih elita u Hrvatskoj građane nitko ništa ne pita, već ih se dovodi pred gotov čin.

Izražena volja građana danas, boji se naša politička elita, uvelike bi joj pomrsila račune, posebice Vladi RH koja očito ima neke svoje interese. Jedini logični potez joj je ušutkati građane, veličajući napravljeno, a skrivajući nojevski glavu u živom blatu naše svakodnevnice. To je još jedna porcija nejestive krumpir salate iz premijerkine kuhinje.

Bolno je danas biti hrvatski građanin, jer kad te pregazi slonovsko krdo neodgovornih egotripova, zvanih politička elita, ne osvrčući se na žrtve ostavljenih iza sebe, osim boli, osjećaj koji preostaje je sram, tuga i jad.

Hrvatski laburisti – stranka rada protive se zanemarivanju interesa Republike Hrvatske i njenih građana u pregovorima s EU, a posebice zanemarivanje prava hrvatskih građana da prvi (i jedini) odlučuju o svojoj vlastitoj sudbini. Naša politička elita izuzetno je domoljubna, sposobna, obrazovana, omiljena u Europi i po modnim časopisima širom svijeta. Tako ona o sebi misli i tako se u ogledalu sujete vidi. A nama je jesno da nam je takva kakva jeste osigurala ovakvu zemlju u kakvoj živimo. Pa joj ne vjerujemo ništa i mislimo da nas opet vara. Po stoti puta. Vrijeme je za duboke promjene. Dosta je bilo šamaranja vlastitog naroda.