"DANKE " HDZ-u i SDP-u i HSS-u i HNS-u i…

Kada sam se na stranicama European Commission Eurostat susreo sa statističkim podacima o cijenama prehrambenih artikala (kruh naš svagdašnji) u odnosu na prosječne cijene u europskoj uniji, tj. kada me “ubo u oko” standard kupovne moći hrvatskih državljana koji prebivaju u Lijepoj našoj u odnosu na bruto društveni proizvod po glavi stanovnika, nisam mogao ostati nijem.

I prvo što je odjeknulo u meni gledajući podatke Eurostata je pjesma zahvalnica otpjevana Njemačkoj kao znak zahvalnostii za međunarodno priznanje Hrvatske.

„Danke Deutschland!“ Tajči! Hrvatska!

I vjerujem da je većina građana Lijepe naše, polazeći od stvarnih materijalnih potencijala i bogatstva i izvrsnih radnika kako intelektualnih tako i manualnih, realno očekivala da će standard hrvatskog građanina od dana stvaranja Hrvatske države za desetak godina biti bar približan standardu razvijenih država članica Europske unije.

Očekivanja, koja su bila razumska i realna, nisu se ostvarila i zato je danas bezbroj razočaranih hrvatskih građana.

Zašto se nije ostvarilo povećanje bruto društvenog proizvoda i standarda građana danas je poznato i većini male djece koja slušaju komentare mama i tata koji se “bore” od prvog do prvog u mjesecu za “goli život”.

I onda ponovno u meni odjeknu pjesma, ali sada pjesma cinične zahvalnosti:

DANKE HDZ-u i SDP-u i HSS-u i HNS-u i…

„HVALA” zato što bi hrvatskim građanima kruh realno trebao biti jeftiniji za cca 35%, što bi mlijeko realno trebalo biti jeftinije za 40%, što bi nam voće realno trebalo biti jeftinije za 40%, bezalkoholna pića za 50% itd.

DANKE HDZ-u i SDP-u i HSS-u i HNS-u i… što ste svojom politikom i strategijom od Hrvatske napravili pregolemu uvoznu trgovačku kuću.

Hrvatski građani koji bespomoćno gledaju šta im se desilo i što je ostalo od lijepih obećanja “vekih” političkih stranaka, dočekali su na političkoj sceni u Hrvata, Hrvatske laburiste-Stranku rada, koji će znati pokrenuti gospodarstvo, koji će znati biti socijalno osjetljivi, koji će znati ispravljati nepravde i nepoštenje i koji će znati raditi na izgradnji pravedne i solidarne zajednice za sve, a ne za “svoje” i za “naše”.

Stanislav Nusbaum