Da, krivi smo!

„Izbjeglička kriza“ – tako mediji nazivaju svoje priloge o valu izbjeglica koji hrle prema Europi. Još prije desetak dana, pod utjecajem EU političara pisalo se o migrantima, riječ „izbjeglica“ se izbjegavala. Još i danas dio europskih TV kanala govori o „migrantskoj krizi“.

Slike nepreglednih kolona ljudi, djece i trudnica izaziva emocije. Podjednako jake kod onih koji tim jadnicima žele dobrodošlicu i pomažu ima kao i kod onih koji bi i uporabom vatrenog oružja zaustavili njihov dolazak.

Jeli pametno u vrijeme emotivnih reakcija pisati o razlozima iz kojih je 10 milijuna ljudi u izbjeglištvu i tražiti krivce ove krize?

Da, dobro ste pročitali, oko 10 milijuna ljudi, mahom iz Sirije, Libije, Iraka, Afganistana, Jemena ili živi u izbjegličkim kampovima ili je na putu prema ili po Europi.

Samo u Turskoj je oko 2 milijuna izbjeglica. U Saudijskoj Arabiji isto toliko.

Dok su bili u tim kampovima za nas nisu ni postojali. Nismo čuli (ili nismo htjeli čuti) za njih. Bili su daleko. Nisu bili naš problem. Tako se ponašalo vodstvo Europske unije. Tako su se ponašali mediji. Posljedično tome i građani Europe. A onda su te izbjeglice odlučile doći u Europu. I nastala je kriza.

„Europa je stalno govorila o ljudskim pravima. Govorili su da su zabrinuti za naša ljudska prava u Siriji. Sada kada smo mi došli u Europu postali smo problem. Što je sada s našim ljudskim pravima?“ Ovo pitanje je postavio jedan student iz Sirije, u koloni kod Tovarnika.

I rekao suštinu uzroka!

Pod izgovorom zabrinutosti za ljudska prava i uvođenja demokracije SAD su, uz aktivnu ulogu Europske unije i NATO-a razorile Afganistan, Irak, Libiju, Siriju, Jemen… Te države danas postoje samo na papiru. U njima je ili rat ili terorizam razorio društva i države.

Ljudi koje danas primamo u Europu imali su tri izbora: ubijati, biti ubijen ili pobjeći. Nakon što su nekoliko godina živjeli u kampovima i vidjevši da za njih nitko ne mari i da se kraj ratu i terorizmu ne nazire, odlučili su bježati dalje. Prema Europi. Iz kakvih kampova? Jeste li pažljivo pogledali priloženu fotografiju?

Jeli Hrvatska u svemu tome nedužna? Na žalost nije.

I prije ulaska u NATO službeni Zagreb podržavao je politiku SAD-a.

Nakon ulaska u NATO i službeno sudjelujemo u tom nametanju demokracije.

I kao članica EU sukrivci smo za politiku EU prema tim državama.

I ne samo to. Oružjem smo opskrbljivali „antirežimski pokret“ u Siriji.

Kao, nismo znali da su ISIL i Al Nusra dio toga pokreta.

Assad mora pasti – vikao je prije neki dan državni tajnik SAD-a John Kerry!

Zbog koga? Zbog Turske. Assad mora pasti zbog pomaganja Kurdima u stvaranju njihove države.

Tko je još na redu za obranu ljudskih prava i uvođenju demokracije? Iran? Saudijska Arabija?

Ne, nije to samo izbjeglička kriza. To je kriza svjetskog poretka!

I da, vjerojatno će većina od 10 milijuna ljudi u izbjegličkim kampovima u slijedećih godinu dana krenuti prema Europi.