Svakoga dana u nekom od medija javnog priopćavanja imamo priču o tome kako je politički cilj Hrvatske ući u Europsku uniju. I tako već godinama. Uči u EU što prije, od 2001. pa 2007., 2008., 2009., 2010., 2011., 2012. Kada to već ulazimo? Suze su mi same potekle kada su ušle Slovenija, Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska, Litva, Latvija, Malte, Cipar i pitao se šta su oni bolji? Zbunjen i ljut sam bio kada su ulazile Rumunija i Bugarska, a mi?
Shvatio sam. Nama su ušli. Europska unija je ušla duboko u Hrvatsku preko banaka, preko Ine, Plive, T-com-a, hotela, parcela, itd ….
Šta mi to imamo ići k njima kada su oni došli k nama….
A mi gostoljubiv narod, nemoj da nam što slučajno zamjere, izvolite i proberite što je to najprofitabilnije za Vas.
Kako pri takvoj stvarnosti pragmatičan čovjek može biti protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju kada je Europska unija ušla u Hrvatsku.To bi bilo suludo.
Ušli su a nisu pitali građane Hrvatske da li to žele. Političke elite su to odobrile, obradile i odradile. Njima se žurilo da se kao rijeka izliju u ocean pa da se onda sakriju prljave vode vučenja za nos vlastitog naroda. Kada je interes Europske unije ušao u Hrvatsku i bogato se oplođuje, onda je administraciji Unije svejedno kada će Hrvatska i formalno ući u Europsku uniju.
Što se mene tiče, zahvalan sam im što nas još nisu primili, poradi pritisaka za rješavanje političkog koruptivnog zločina u Hrvatskoj i držim da im je Hrvatska pokazna vježba za Europsku uniju. Predlažem da isti zahtjev postave i pred sve druge članice EU, poradi njih samih.
Šta nas to čeka kada i formalno, “papirnato” pristupimo Europskoj uniji?
Šta to čeka radnika, seljaka, građanina?
Nema jasnih odgovora na političkoj sceni od onih koji bi morali informirati građane. Šta se to ne želi reći narodu?
Stanje ukazuje da je politička elita pripremila i ostvarila ideju da se hrvatski narod kao bezlična, obezglavljena masa preda Europskoj uniji. Ako referendum i ne prođe, politička elita pred Europskom administracijom ima alibi da su sve uradili najbolje a da nije do njih eventualni fijasko referenduma.
U toj političkoj eliti kriju se i ambicije za mjesto u dvanaestorici hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu. Jedan je otpao. Neki uče engleski.
Kada su nešto i rekli kako će nam biti u Europskoj uniji kao npr. neće biti granice i čekanja na granicama, šta briga radnika hoće li pola sata ili tri minute čekati na graničnom prijelazu kada nema posla, kada radi a ne prima plaću, kada si za crkavicu koju primi ne može priuštiti dostojan život a kamoli da putuje “preko granice”. Govorili su da je prednost našeg ulaska u Europsku uniju ekonomski rast i ekonomska stabilnost članica Europske unije a danas 2011. godine ih demantira Grčka, Irska, Španija i Portugal.
Pa kako će nam biti?
Hoće li biti veće plaće, veća sigurnost radnika, garantiranog prava na rad? Hoće li biti jeftinije i dostupnije zdravstvo? Hoće li nam biti veće mirovine? Hoće li svako dijete imati mjesto u vrtiću? Hoće li obrazovanje biti besplatno? Hoće li zaposlenost rasti?
Hoće li nam kruh i mlijeko biti jeftinije? Neće!
Ova pitanja ne interesiraju Europsku uniju. Europska unija nije zajednica ustrojena na državnim principima socijalne brige o narodima kao ujedinjenoj cjelini i određivanju zajedničkih minimalnih standarda.
Ovo su pitanja koja će se morati rješavati u Hrvatskom parlamentu i vladi sukladno dostignutom ekonomskom i gospodarskom razvoju Hrvatske odnosno dostignutom domaćem bruto društvenom proizvodu. A kako nam je, zna se, i zna se kako smo zaglavili kao narod u shizofrenu situaciju. Zato se o ovim odgovorima narodu i šuti.
Europsku uniju interesira maksimalna otvorenost tržišta, slobodan promet roba i usluga uz što manje miješanje države u kretanje kapitala. Europsku uniju dominantno interesira unificiranje monetarne i fiskalne politike. Euro, centralna europska banka, kamata. Nema profita, nema ulaganja. Čisti kapital interes.
Ulaskom u Europsku uniju, a čak i prije, nije da nećemo imati Europske jedinstvene standarde, ako ne one koji štite socijalne i ekonomske interesa radnika i građana koji žive od svog rada, imati ćemo one koji su npr. u zaštiti interesa koka nosilica pa ćemo kokama morati osigurati ugodniji i komforniji život u većim i čišćim kavezima i kvalitetnijoj hrani. Očekujem od Europske administracije i normative o broju koka po jednom pijetlu.
Po meni, cinični optimizam nam nudi i radna verzija Povelje za novi početak Hrvatske za 2025. godinu i pompozan navještaj narodu da će u Hrvatskoj prosječna plaća u 2025. godini, kada budemo i formalno u Europskoj uniji, biti 2.500,00 Eura.
Je li ovo optimistična vijest koja budi nadu za bolje sutra?
Onaj koji ima, baš ga briga za Povelju. Onaj koji nema, baš ga briga za 2025. godinu.
Zato, ako budemo nijemo, politički i radno neaktivno čekali taj novi početak, ostvariti će se narodna poslovica: Crkni magarče dok trava naraste.
Budi budan, istinoljubiv, pošten i pravedan, budi svoj i misli svojom glavom bez obzira tko je što rekao i navijestio a osobito na političkoj sceni.
Stanislav Nusbaum
[b]Ne Europskoj uniji-Da ujedinjenoj Europi![/b]