Čekić na „mitingu istine“

Predsjednik „novog HDZ-a“ Tomislav Karamarko i desetak njegovih pobočnika iz stranke, koalicijskog HSP-a dr. Ante Starčević, Katoličke crkve i nekolicine braniteljskih udruga pojedinačno su i skupno, odgovorni za nered i blamažu u koju Republika Hrvatska srlja naglavačke. Politički i moralni salto mortale u njihovoj režiji zapalio je Vukovar izmišljenim „ratom protiv ćirilice“.

Čekić revolucija „u ime hrvatskog naroda i branitelja“ da bi se smijenila demokratski izabrana vlast i silom ulice ustoličili vođe koji nemaju izborni legitimitet. Po istom tragičnom receptu „događanja naroda“, koji je ne samo došao glave izumitelju tog putujućeg cirkusa Slobodanu Miloševiću nego i stotinama tisuća nedužnih ljudi. Skupina hrvatskih građana izrazite, pa i ekstremne, desne opcije, do zadnjeg natprosječno opskrbljenih na državnim jaslama, našla je svoje miroslave šoleviće te želi odmah i najkraćim putem za državno kormilo! U ime „hrvatskog naroda i branitelja“, dakako, čak s istim parolama i istom politikantskom demagogijom iz razdoblja tzv. antibirokratske revolucije.

„Hrvatski narod i branitelji će smijeniti nenarodnu vlast!“ – viču Vukovarom neki mrki likovi, od glave do pete u crnim odorama, zamotani u hrvatske zastave. I čekićaju po hrvatskom grbu i imenu Lijepe naše na javnim ustanovama vlastite domovine! Većina ih nema pojma zašto je ćirilica i hrvatsko drevno pismo i da se njime služi tek šaka Srba među više od 300 milijuna Slavena u više država. Onima, koji o tome nešto znaju, ne pada na pamet poučiti more zadrtih neznalica oko sebe, zastrašenih da će izgubiti nezaslužene povlastice, pristup obilju u državnim jaslama ili namjernih još više se približiti vimenu materijalne koristi. A tu korist omogućuju vlast i moć, biti u pravo vrijeme na pravom mjestu – i s pravim ljudima! Na braniteljskom „mitingu istine“, na potpisivanju peticije protiv LGBTQI „bolesnika“, na traktorskoj barikadi, sutra u uskrati medicinske usluge bolesnim sugrađanima, na studentskom prosvjedu, pa i na biskupovoj propovijedi… ako se može iz svega glasa arlaukati: „Zovi, samo zovi, svi će sokolovi…“ i čekati da na tekući račun sjedne ono „što smo zaslužili i na što imamo pravo“.

Sramota do neba u kiflić državi izjedenoj do srži nemoralom, unosnim političkim analfabetizmom i gospodarskom bijedom. Prijetvorno domoljublje u performansu s vojnim odorama, uplakanim ženama i djecom stradalih, invalidima u kolicima gurnutim u prve redove, govornicima koji se nadmeću u programiranom raspaljivanju strasti čak i notornim lažima… Apokalipsa! Čelnik „novog HDZ-a“, koji tvrdi da nema ništa s onima „zna se“ po Remetincu, ostalim zatvorima i na humanitarnom radu za opće dobro, prvak s ljestvice najomraženijih političara u Hrvatskoj, još je proljetos najavio vruću političku jesen koja ima iznjedriti njegov premijerski mandat. Po svaku cijenu, makar i čekićanjem vlastitih svetih državnih simbola! Generalna proba za rušenje Kukuriku koalicije s vlasti bio je propali zagrebački „miting istine“, također „protiv ćirilice u Vukovaru“, u izvedbi istih operativaca i s trajnim blagoslovom Crkve u Hrvata. Šibica u Vukovaru za požar na zagrebačkom Markovom trgu.

Dok se batina čak i žene u policiji, koja nije upotrijebila silu, priziva 1991. i zove na lustraciju „gostiju“, izvode performansi s invalidskim kolicima, opet se najavljuje autobuse iz Hercegovine… HDZ šuti, a onaj nesretni sisački biskup, predsjednik Hrvatske biskupske komisije Iustitia et pax Vlado Mrzljak, osvjedočeni desničarski politikant, povlači nebulozne paralele Vukovara i samoubojstva emigranta Zvonka Bušića, koji se „proslavio“ u SAD-u najružnijim terorističkim ispadom. Nitko nema pravo ni u čije ime, još manje u ime nekog svog fanatičnog idealizma, ubijati nedužne ljude, otimati avione i dovoditi u životnu opasnost desetke žena, muškaraca i djece u civilnom zrakoplovu. Bušićeva otmica nije nikakvo domoljublje i samo kukavičkim finalom razlikuje od ishoda terorističkog rušenja blizanaca u New Yorku. Umjesto bacanja letaka, nije se sjetio (ili usudio, bio hrabar?) zabiti otetim zrakoplovom u Saveznu skupštinu u Beogradu, Titovu vilu, komandu JNA ili što slično.

Biskup Mrzljak mrzi Kukuriku vlast (i sve što je ljevije i ateističko), jer je ne samo „odnarođena“ nego i „protunarodna“ (ukinula je pokroviteljstvo nad ustaševanjem u Bleiburgu). Sad je opet „zgrožen brutalnošću vlasti koja pokazuje toliki raskorak od osjećaja svog naroda“. Ne, ne govore to Mirjana Marković, Miroslav Šolević ili Slobodan Milošević i buljuk njihovih poltrona s kakvog „mitinga istine“ potkraj osamdesetih prošlog stoljeća, nego perjanica Crkve u Hrvata, danas. Biskup Mrzljak i njegovo većinsko društvo u HBK nisu bili zgroženi kad su HDZ, HSP i SDSS potpisivali trojni pakt o dvojezičnosti u Vukovaru. Sada najednom jest. Ma, nemoj! Umjesto da se moli i skrbi o svom stadu, u božjem blagostanju koje su mu dijelom omogućile i lijeve vlasti koje anatemizira, on dolijeva ulje na vatru!

Nitko nema pravo, nezadovoljan ovim ili onim, divljaštvom nasrtati na ono za što su se građani opredijelili pri zdravoj pameti i slobodnom voljom. Na izborima. Ni HDZ, koji je u 18 od 23 godine samostalne Hrvatske uvalio zemlju u bijedu i beznađe, nitko nije rušio nasiljem. Osobito Crkva u Hrvata nije vidjela tko i što sve te godine radi „hrvatskom narodu“, jer je imala izravne materijalne koristi od posvemašnje destrukcije demokratski nedozrele države. A ono o grijehu struktura samo je beznačajan smokvin list. I sada Katolička crkva neskriveno daje potporu destrukciji, kojoj bi imali svojim čekićima pomoći i zemljaci Karamarkovih pobočnika iz Hercegovine. Koji je to „hrvatski narod“ i na kojem plebiscitu ovlastio sunarodnjake iz druge države da dolaze praviti nerede u zemlji u kojoj niti žive niti plaćaju poreze? Uvijek isto društvo na istom poslu strogo interesnog predznaka: HDZ-ovi prvaci – čelnici desnih strančica – dio vođa dijela braniteljskih udruga – perjanice Crkve u Hrvata – logističari i istomišljenici svih vrsta i boja od sindikata i „seljaka“ do studenata, umirovljenika, navijača…

Dok se Vukovar žari, u Zagrebu ćorak: „protiv ćirilice“ ustalo ni pedesetak malobrojnošću smetenih bojovnika protiv vlasti! Ali zato, usred najgušćeg mraka, raspisali se hrabri domoljubi na ogradi pravoslavne crkve u Dubrovniku i u Mokošici: „Srbe na vrbe“, „Srbe u Jasenovac“, pas mater policajcu Ranku Ostojiću, premijeru Zoranu Milanoviću, ćirilici… Javili se istom rasističkom mržnjom potkovani i anonimci u Zadru, Puli… A, HDZ šuti! Uživa u ćirilici i u mjestima bogu iza nogu, ako je tamo na vlasti. Pravi se lud i u Udbini, gdje biskup Mile Bogović gradi mučeničku crkvu s križem u obliku mača te otvoreno žali za protuhrvatskim NDH i gdje je samoubojici s 32 godine američke robije sinula antikatolička ideja da si prosvira mozak. A otkud mu pištolj, za ime Boga, kad na njega ni po kojem legalnom kriteriju nije imao pravo?

E, sad, cijela će ta čekić revolucija najvjerojatnije neslavno propasti, jer većina građana – od vjernika do ateista! – nije toliko blesava. Prvo, dobro znaj
u što su im učinili i HDZ i SDP. Drugo, znaju zašto se Crkva u Hrvata neprirodno zapetljala u političke kučine. Ako već pristaju na vjerničku ulogu stada, u realnom životu ne žele biti ovce za šišanje samozvanih civilnih i crkvenih pastira. Kukuriku vlast je ionako sama sebi napisala smrtnu presudu, koja će se izvršiti prijevremeno ili redovno. Za to nisu potrebni čekići i „mitinzi istine“. I, ne manje važno, Bruxelles diskretno sugerira: Vukovar je interna hrvatska stvar, ali višejezičnost je temelj civilizirane Europe. Da je Karamarko poslao svoje ideološko-interesne janjičare u bitku prije 1. srpnja 2013. godine, Hrvatska danas ne bi bila punopravna članica Europske unije! Zato je držao figu u džepu i čekao jesen.

Marijan Vogrinec