Barroso ima svoju sliku Europe

Gospodin Manuel Barroso, predsjednik Europske komisije, održao je danas govor u Europskom parlamentu u Strasbourgu, a govorio je o „stanju Unije“. To je tradicionalni govor kojim predsjednik Komisije daje godišnji presjek učinjenog u Uniji, kao i naznake onog što bi trebalo učiniti. Klubovi zastupnika u Parlamentu postavljaju pitanja i komentiraju govor predsjednika Komisije.

Predsjednik Komisije govorio je ovog puta o par tema:

1. O povijesnim uspjesima Unije. Naglasio je da je Unija rezultat zajedničkih napora u proteklim godinama njenog postojanja i da smo mi, ova generacija, sretni što živimo u vremenu najdužeg mira u europskoj povijesti (zaboravljajući, pritom, naše ratove na Balkanu). Spomenuo je i Nobelovu nagradu za mir koju je Europska unija dobila zbog svojih povijesnih razloga, kao i stotu godišnjicu početka Prvog svjetskog rata koju će Unija obilježiti nagodinu. Taj dio govora uključio je i naznake iz povijesti Unije, no o proširenju nije rekao gotovo ništa, pa niti spomenuo Hrvatsku (što mu je zamjereno). Što se tiče daljnjeg proširenja, naglasio je kako Unija pozitivno utječe na svoje okruženje, pa je, eto, navela i Srbiju i Kosovo da razgovaraju, a Istočno partnerstvo (Ukrajina, Moldavija i Gruzija) naveo je kao cilj budućeg djelovanja unije.

2. O krizi. Gospodin Barroso svjestan je da kriza još uvijek nije gotova, ali je siguran da smo prošli najgore. Objasnio je da svi pokazatelji govore da nam ide bolje i da samo trebamo nastaviti istim smjerom i istim tehnikama (bankarska unija, više zajedništva, zajedničko tržište, mobilnost i sl.), pa, ako budemo uporni i jedinstveni nema nam nikakvog problema i budućnost nam je svjetla. Zajedništvo je čarobna riječ koju Barroso koristi kao lijek za sve probleme. Izdržali smo zajedno (netko više, netko manje živ) i zajedništvo će nas očuvati i ubuduće, misli gospodin Barroso.

3. O nezaposlenosti. O tom problemu u Europi predsjednik Komisije govorio je kao o elementarnoj nepogodi – kao o nečem što nam se, eto, dogodilo, i sa čim se mi svakim danom sve bolje nosimo, zahvaljujući brojnim projektima i potezima nacionalnih vlada i Europske unije. Prave uzroke nezaposlenosti – pohlepu krupnog kapitala i nakanu da se stvori rezervoar nezaposlenih kako bi se lakše snizili troškovi rada u Europi, Barroso nije ni spomenuo. Kao najvažniju mjeru ublažavanja nezaposlenosti mladih naveo je izgrađen sustav mobilnosti. Dakle, jednostavno rečeno, ako nema posla na jednom mjestu, u jednoj zemlji – krenite u drugu. Američki recept za europsku situaciju.

4. O izborima. Izbori za Europski parlament se bliže (a i za predsjednika Komisije) pa gospodin Barroso nije mogao preskočiti priliku da pojasni važnost ovih izbora i apelira na trajnost, nepromjenjivost politike, jer samo to može dati željene rezultate. Svi su građani pozvani da iziđu na izbore i stranke da se za njih organiziraju. Važno je, čuli smo, da se održi politički smjer kojim se krećemo.

Nitko nije imao ništa protiv dobre povijesti Europske unije niti ponosa na učinjeno, ali govornici su skrenuli pozornost na činjenicu da je to lijepo i u prošlosti, a da bi se Komisija (koja je neka vrsta europske vlade) trebala baviti današnjim pitanjima i planovima za budućnost.

Jer, kako su rekli gotovo svi klubovi zastupnika, kriza je daleko od toga da bude gotova i tek ulazimo u njenu drugu fazu, broj siromašnih enormno je porastao u svim zemljama Unije, a prosjake i beskućnike može se danas vidjeti i na ulicama bogatog Strasbourga.

Nezaposlen je još uvijek svaki četvrti Španjolac (i Hrvat isto tako), a broj nezaposlenih među mladima dosiže ponegdje i 50%. Dobivanje viza za prekomorske zemlje ili posla u bogatijim europskim zemljama glavni je posao mladih, ne samo u Hrvatskoj. To Barroso ne vidi, pa o tome nije ni pričao, a njegova mobilnost učinit će neka područja južne Europe nenaseljenima.

Barroso ima svoju sliku Europe. To nije slika Europe kakvu ju mi vidimo svakodnevno. Ako Komisija i Vijeće nastave ovim smjerom i ovim stilom, te će se slike sve više i više razlikovati.

Nikola Vuljanić