Baldasarovih 365 pustih obećanja

Rezimirati godinu dana mandata gradonačelnika Baldasara moglo bi se vrlo lako, predizborna obećanja – ludom radovanja ali sebi, svojima, partijskim kolegama, tajnoj i javnoj koaliciji, to je obavio uspješno. Prvo je obećao racionalizaciju gradske uprave, bez novih zapošljavanja da bi naknadno najavio je da će ipak zaposliti „svega nekoliko neophodnih stručnjaka“.

Nakon prvih 250 dana mandata ured gradonačelnika pismenim putem odgovara na pitanje Hrvatskih laburista-stranke rada kako je broj ukupno zaposlenih 432 a novo zaposlenih u Gradu za njegovog mandata 32 (8 pročelnika, 4 viša savjetnika gradonačelnika – specijalista, 1 vježbenik visoke stručne spreme na rok od 1 godine,1 administrativna referentica SSS na neodređeno vrijeme, 3 viša stručna suradnika VSS na neodređeno vrijeme, 10 viših stručnih suradnika VSS na određeno vrijeme radi poslova legalizacije, 2 viša referenta VSS na određeno vrijeme radi poslova legalizacije, 2 upravna referenta SSS na određeno vrijeme radi poslova legalizacije,1 referent SSS na određeno vrijeme radi poslova legalizacije). I to je po njegovom mišljenju svega nekoliko. Trebalo ga je pitati da se izjasni koliko je to svega nekoliko, brojem, jer svega nekoliko po Baldasarovoj je računici 32 u 250 dana a u daljnjih 50 dana još 29 više (od 11. veljače do 4. travnja). Konačno, 4.4. ih je bilo 461 (a prisutno na radnom mjestu u 14h samo 85).

Zapošljavao je Baldasar bližnje i daljnje, stranačke koleg(ic)e ili one kojima je nešto dužan na ovaj ili onaj način, u Gradu, gradskim tvrtkama, do Zagreba, sam ili uz pomoć veza. Što je najzanimljivije, zaposlena je i tajnica neidentificiranog kotara, tko smije pitat kakvu tajnu funkciju ima ona u ovim opasnim vremenima. Ipak je izgleda to zapošljavanje preraslo u aferu oko koje državni organi istražuju pozadinu. U odnosu na ostalo, sada tako minoran izgleda onaj ceh na račun poreznih obveznika, od 9575kn kojim je častio svitu. Ali ne ide sve po loju, mačak u čizmama bez diplome nije uspio ući u Kazalište. Neki su se oteli kontroli, a kad si ovisan, stalno moraš plaćati, nikad dovoljno.

Obećao je obilaziti kotareve. Čovjek želi čuti što ljude muči. Za svaku pohvalu! Koliko je kotareva obišao a koliko nije i što je potom učinio? Ali, otišao je do Žrnovnice, da se daleki ne osjete zaboravljeni u fluidnom prostoru obećanja.

Obećava Baldasar (predizborno i postizborno) okolna će mjesta postati „bolja mjesta ugodnog života“. „Treba poticati poljoprivrednu proizvodnju jer „žrnovsko polje može hraniti Split“, reče poljoprivredno osviješteni Baldasar, reče i ostade živ. Baldasar vidi veliki turistički kapacitet Žrnovnice, nagovješćuje uređenje biciklističkih i pješačkih staza prema brojnim kulturno-povijesnim lokalitetima na Mosoru i Perunu, uređenje pristupne ceste od Jadranske magistrale do Žrnovnice, izgradnju nogostupa, itd… Kakva su poboljšanja učinjena? Riješeni su komunalni problemi? Češće su autobusne linije iz prigradskih naselja do Splita? Gdje su nova dječja igrališta? Obećavao je, ali kada je dobio vlast, na tome je i ostalo jer je imao prečeg posla, njegovi (ma tko oni bili) su mu na prvom mjestu.

Nije sada bitno je li bilo gorih od njega, ali može li on bolje? Izgleda kao da još duguje mnogima. Kako inače objasniti sva ta zapošljavanja, nakon obećanja da će racionalizirati gradsku upravu? „Okupiranje“ Matejuške od strane K(er)umovog prijatelja je pokazatelj Baldasarove popustljivosti prema Kerumu (čiji glas povremeno treba u Gradskom vijeću). Nije smio dozvoliti pod-koncesiju, koliko god se iz društva Lubin kleli da Matejušku ustupaju besplatno nekome tko će dobro zaraditi. Nije li ta Metejuška trebala biti prvo obalno i urbano uzletište hidroaviona (na Zemlji)?! Što li su tog 20. siječnja 2014. ručali Baldasar, Ževrnja i gosti iz European Coastal Airlines-a, kojima se žurilo, možda neke sumnjive gljive?!

Još je obećavao na pr. uređenje istočne obale uključujući kongresni centar na Katalinića brijegu, centar za životinje, rekonstrukciju zoološkog vrta, osnivanje odjela dječje psihijatrije i detox jedinice u sklopu KBC-a, hospicij i centar za palijativnu skrb pa muzej za Lipovčeva djela i tko zna što još. A rezultat, ništa od navedenog. Neki kažu da nas je do sada jedino spasio od ciganskog vašara (a je li?), je li to taj obećavani „iskorak u 21 st., u ekonomskom, kulturnom i civilizacijskom smislu“?

Mira Morović