Babina gora i županova Korana

Već ponešto godina pokušavam reći, kad god me tko pita, a često i kad me ne pitaju, ali me netko barem hoće saslušati, da je temeljni grijeh vlasti arogancija, samouvjerenost i osjećaj da se oni koji sudjeluju u vlasti nalaze u središtu svijeta, da se sve vrti oko njih i da ih je neka višnja sila postavila da nama upravljaju, pa sad mogu kako hoće. I još nas sve skupa, one kojima se upravlja poslati na neko mjesto. Ne na ljetovanje. Na ono drugo mjesto.

Arogancija vlasti dođe i glave razmjerno često, gotovo u pravilu. Pa tako Polančec razočarano i tužno kaže da se osjeća kao Josip koga su braća prodala u Egipat. Dok je jednim potezom u bijedu gurao tisuće i odbijao bilo kakve razgovore i prigovore to mu se činilo opravdanim. A onda su ga braća prodala. I to u Egipat.

Naš vrli karlovački gradonačelnik u puno riječi ustvrdi kako on razumije proteste građana, ali ne razumije da su se među njima našli i stariji uglavnom situirani ljudi (i ja s njima). Ne razumije on ništa, ili ne želi razumjeti. Protiv nepravde treba ustati i dok ti ona nije stala na prste, treba zavrištati kad drugima gaze po glavi. Jer ako svatko od nas čeka da baš njega nagazi, a do tada mudro šuti i viri iza zavjese, kad on dođe na red, sam će se naći na cesti. Nema pravde koja vrijedi samo za nas i naše. Pravde ima ili je nema. Kad našeg gradonačelnika prodaju braća uvrijedit će se i zapanjiti. A neće znati što ga je pogodilo.

Arogancija i osjećaj da su zauvijek ne zaobilaze ni one koji nisu na vlasti. Izgleda da se neki takav virus uporno provlači kroz sve takozvane političke strukture, pa se u jednom trenutku ljudima učini da su vječni i nezamjenjivi i onda ih taj osjećaj ne napušta. Pa i druge političke stranke, ne samo ona na vlasti, imaju svoje velike i nezamjenjive vođe, koji vode „našu stvar“ bez greške, pa makar u međuvremenu gazili ljude, bili nepravomoćno osuđeni za lopovluk, hvatali antilope na tuđi račun po Africi ili čak sjedili u zatvoru i istovremeno vodili stranku. Ma svačeg ima. Ima i velikih vođa koji su pet-šest puta odlazili i onda se vraćali, jer se bez njih ne može, pa će sad i nositi saborsku listu jedne stranke i tako će ona pobijediti. Sve dok to prolazi crno nam se piše.

Arogancija vlasti sasvim se jasno ocrtava i u ovim našim lokalnim revirima. Vlast se je odlučila graditi smetlište (Centar za gospodarenje otpadom, da prostite) na Babinoj Gori, na južnim prilazima našeg grada. Odlučila se i ne da se krstiti. Upornošću jazavca kopa i kopa dalje. Svi dokazi da se radi o vodonosnom području, da su u opasnosti izvorišta vode za Karlovac i slično, zanemaruju se, jer dolaze od neke tamo Udruge za zaštitu okoliša i nekih tamo Kotura i nekih tamo Obradovića. Što su studije kojima Udruga potkrepljuje svoje tvrdne rad najistaknutijih stručnjaka u Hrvatskoj nema veze. Njih vlast nije pitala. Ima ona svoje stručnjake. I onda Udruga za zaštitu dobije rješenje Ministarstva kulture da se na tom mjestu ne smije ništa raditi jer su tamo neke spomeničke lokacije i treba ih istražiti. O tome udruga obavijesti javnost, jer vlast to nije napravila, nije smatrala važnim da građani Karlovca o tome nešto znaju. I onda vlast (pročelnik) kaže da smo mogli lijepo nazvati njega i sve o tome saznati, jer to i nije neka velika stvar, a ne obmanjivati javnost. Ma nemoj! Ako vlast prešuti informaciju, a udruga civilnog društva dođe do nje, onda udruga treba pokorno nazvati vlast i pitati ju o čemu ste to radi. I zašto nas, molim vas lijepo, tako jako navlačite za nos? Tko je tu čiji službenik i tko tu kome odgovara? Očito i pročelnik i njegov šef misle da građani trebaju njima podnašati račune i za to ih još pristojno plaćati. Logike su pobrkane, a o elementarnoj službeničkoj pristojnosti i onako nitko pojma nema.

Za finale, župan još obavještava udrugu, kao odgovor na otvoreno pismo oko desetina hidrocentrala čiju izgradnju je ponudio predsjednici vlade na rijekama koje nisu njegove, da od desetina hidrocentrala neće biti ništa. Gradit će se samo jedna – na Korani. Zagradit će Koranu i napraviti jezerce dugačko dvadesetak kilometara. Pa nije mu to ćaća ostavio, nije njegova Korana i nećemo dati Koranu.