Alibi zakon

Knjiga se može napisati o zaštiti prava radnika danas u Republici Hrvatskoj. Osnovno je, da prava radnika izražena Ustavom i zakonom imaju točno toliku vrijednost, koliko je to pravo moguće ostvariti sudskim putem. Sve ostalo je tek puka deklaracija koja ima vrijednost koliko i legitimitet onog koji ovu činjenicu prešućuje. Vlast prije svega.

Uplatiti doprinos za mirovinsko osiguranje osnovna je obveza poslodavca, ujedno i pravo radnika koje će biti ostvareno odlaskom u mirovinu. Istovremeno i obveza HZMO brinuti se o naplati. Važnost uplate doprinosa ispoljena je kroz više zakonskih odredbi, međutim zadržati ću se na kaznenim odredbama.

Zakon o radu i Zakon o mirovinskom osiguranju nema kaznene odredbe za slučaj neuplačivanja doprinosa. Oba zakona imaju prekršajne odredbe kojima je prekršajem okvalificirano nepodnošenje prijave odnosno prestanka osiguranja u zakonskom roku kao osnov uplate doprinosa, ali ne i sama uplata doprinosa. Isto je regulirano člankom 230. Zakonom o doprinosima (stupio na snagu 1. siječnja 2009.):

Članak 249.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj:
1. poslodavac koji za osiguranika po osnovi radnog odnosa ne obračuna doprinose ili ne utvrdi osnovicu, odnosno ne uplati doprinose u roku ili ne izvijesti Poreznu upravu o utvrđenim obvezama doprinosa, sve na način sukladan odredbama članka 19. do 26. ovoga Zakona

Članak 230.
„Apsolutni rok zastare prava na obračun obveze doprinosa i kamata te na pokretanje prekršajnog postupka i na naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, kao i zastare prava obveznika na povrat više plaćenih doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za deset godina, računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.“

Odredbu članka 249. nikako ne treba miješati s člankom 230. glede zastarnog roka. Apsolutni rok zastare vođenja prekršajnog postupka je 4 godine, što nema veze s apsolutnim rokom zastare vođenja postupka naplate doprinosa.

Uostalom, radnik ionako nema ništa od toga što će poslodavac biti kažnjen. Novčana kazna poslodavcu s osnova prekršaja, ionako nije uplata doprinosa.

Prava radnika, budućih umirovljenika, u izravnoj su vezi s efikasnošću Države (HZMO) da doprinose naplati. Zanimljivo je da Država u tom dijelu preuzima apsolutni monopol i ne ostavlja radniku nikakvo pravno sredstvo da sam poduzima radnje, osim podnošenje prijava. Pokušaji radnika da tužbama Općinskim sudovima s tužbenim zahtjevom (petitom) ishode uplatu doprinosa, sudovi odbacaju oglašavajući se nenadležnim ili da radnik nije aktivno legitimiran. Međutim, kad radnik postavi tužbeni zahtjev za neisplaćenu plaću, onda isti glasi na brutto iznos (dakle i doprinosi) !!! Takav tužbeni zahtjev je čak i obavezan u smislu Zakona o radu.

Kako neodgovornost poslodavca pa i nebriga radnika za svoja prava može imati dalekosežne posljedice, ubrzo će se prikazati u primjeni zakonskih odredba – „Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju“.

Prema članku 7. Prijedloga:

„(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kada doprinosi za mirovinsko osiguranje nisu plaćeni u cijelosti, staž osiguranja se utvrđuje na temelju plaćenih doprinosa i razmjernog dijela kamata, posebno po svakoj osnovi osiguranja.

(3) Način utvrđivanja staža osiguranja na temelju plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje utvrđuje pravilnikom ministar nadležan za mirovinsko osiguranje, uz prethodnu suglasnost ministra financija.”

Ili jednostavnije – koliko si platio, toliko staža. Pošteno! Zašto bi oni koji nisu uplačivali imali ista prava kao i oni koji jesu! Sad će dakle doći na naplatu neispunjavanje zakonskih obveza. Imate godine života, ali nemate staž, odnosno imate ga proporcionalno uplati. Na izboru imate slijedeće: Uplatiti primjerice zaostatke 10 godina s kamatama ili nema penzije. A računica izgleda otprilike ovako:

10 godina duga glavnice doprinosa koji orjentaciono iznosi 100€ mjesečno jest 12.000 €. Na godišnji iznos od 1.200 € teku kamate od 14% koje se svake godine zbrajaju. To znači, da ste samo za jednu godinu dužni 1.200 € glavnice + 1.368 € kamata za obvezu 10 godina unatrag, ili 2.568 €. Za daljnje godine kamate se proporcionalno smanjuju.

Postavlja se i slijedeće pitanje: Čemu zastarni rok za potraživanje naplate doprinosa od 10 godina u smislu članka 230. Zakona o doprinosima, kad i izvan roka od 10 godina postoji instrument naplate na način – da vam se ne prizna staž! Vašom voljom.

Tako smo došli do tzv. „alibi Zakona“, koji odredbom članka 7. Prijedloga Zakona želi sanirati neučinkovitost Države u naplati doprinosa i zaštite prava radnika.

ZAKLJUČAK:

1. Mirovinski fond jest privatan novac. Novac onih koji su u njega uplaćivali. Iz njega treba izbaciti sve one koji nisu u zajedničku kasicu prasicu uplaćivali.

2. Raspolaganje, organizaciju i kontrolu, treba maksimalno prepustiti građanima koji su uplatama postali suvlasnici tog fonda u alikvotnom dijelu, uz koordinaciju s državnim instrumentima i tijelima. Sve ostalo je „pretvorba“.

Samoupravljanje Mirovinskim fondom? Da! Pa što onda!