„Tu smo da radimo“, zadnja je ponovljena mudrolija premijera Tihomira (Tima) Oreškovića u kameru HDZ-ove stranačke javne javne kuće v.d. Siniše Kovačića. „Ne mogu komentirati izjavu potpredsjednika vlade Bože Petrova o mogućnosti da najesen budu izvanredni parlamentarni izbori. Neće biti nikakvih promjena. Vlada je stabilna, radimo. Tenzije će se spustiti i moći ćemo raditi ono za što smo tu i došli, a to je da promijenimo Hrvatsku.“ Da to nije kazao prvi i najodgovorniji operativac „reformske vlade“ (sic), netko bi sa strane pomislio da tu količinu neistine i gluposti može bubnuti samo mali zeleni što je netom bubnuo u sluđenu Hrvatsku ravno – s Marsa. Ili čak iz druge galaksije. Jer, premijer RH bi morao bolje od ikog znati koliko je i zašto Tim’s Team sramotno neučinkovit.
„Reformska vlada“ (sic) iritantno je jalova. Ne funkcionira ni u odnosu na obećane reforme niti na razini elementarno korektnih međuljudskih odnosa svoje prve trojice – premijera Oreškovića i potpredsjednika Tomislava Karamarka (HDZ) i Bože Petrova (Most tzv. nezavisnih lista). Zloslutne metastaze blokade od prvog su se dana vlasti HDZ&“domoljubi“&Mostove koalicije (sporazuma, sic) proširile na sve ključne državne institucije, od Hrvatskog sabora naniže. Uključivo komično fenjeraštvo HDZ-ove „žene iz naroda“ Kolinde Grabar-Kitarović, koja se ne zna ili ne želi – a to je ustavna obveza u odnosu na stranačku pripadnost – iskobeljati iz Karamarkovog kaputa i vjerodostojno odlijepiti od političkih interesa HDZ-a. Od prvog se dana na Pantovčaku kompromitira kao predsjednica jedva četvrtine RH, samo onih zadrtih desničara koji su joj na izborima dali glas.
Zamalo će pola godine vlasti rogova u vreći, a zemlja je u najvećoj političkoj krizi otkad joj je povjerena međunarodna licencija „državne samostalnosti, neovisnosti i suverenosti“. Hrvatska trokira, poput razrađenog motora koji troši zadnje kapi goriva iz rezervi. Što ga je u zadnjoj godini mandata dotankala SDP-ova koalicija, pa se pokazalo da je RH počeo gospodarski rasti. Tim’s Team s dominantnim HDZ-ovim interesima, presizanjima i Karamarkovim neskrivenim premijerskim soliranjem, što su mu birači formalno uskratili, uneredio je sve što je iole bilo dobro počelo i budilo nadu da će Hrvatska napokon rasti. Građanima je već puna kapa takve vlasti i likova koji su im došli krojiti sudbinu s izbornim „legitimitetom“ od komičnih 131 i 159 preferencijalnih glasova. Ali i „plebiscitarnih“ 2930 među gotovo gotovo 87 posto katolika u 4,3-milijunskom stanovništvu RH. glasova
Takvi likovi, a ima i redikularnijih, glume sada jako (ne)važne paune uz državne jasle koje im je pod halapljiva usta gurnuo Tomislav Karamarko „domoljubnom“ kandidacijskom listom. Zajedno s ništa manje prepotentnim mostovcima što ih je „reformski“ pokupio po provinciji bivši metkovićki gradonačelnik Božo Petrov, na čelu molitvene zajednice, kako ih naziva prethodnih mu u gradu na Neretvi Stipe Gabrić-Jambo. E, to šareno društvo utrčava već u prvih pola godine mandata, a rezultat alkarski jasan kao osvit kolovoza u Sinju – uništa! Profućkani mjeseci u grabeži za foteljima i nešto manje unosnim sjedalicama, svađama, prijetnjama „novim izborima“, smicalicama, okretanjem glave jednih od drugih…
Totalni kaos i bezvlašće u kojem HDZ tri tjedna zaredom nije u stanju skupiti ni 76 ruku da bi se u sabornici moglo odlučivati. O bilo čemu. Pa i o financijskoj eutanaziji orznutog neoustaškoj desnici „dikobraza“, bivšeg dvomandatnog predsjednika RH Stjepana Mesića. Pa skandal do neba s Karamarkovom drugom suprugom Anom Šarić-Karamarko koja je primila 60.000 eura za „poslovnu suradnju“ s MOL-ovim lobistom Josipom Petrovićem. A šef ZNA SE opcije i vrh HDZ-a se od dolaska na vlast grčevito trse progurati kao nacionalni interes pregovore s MOL-om o upravljanju Inom umjesto za SDP-ove koalicijske vlasti već pokrenutog postupka arbitraže. Tko tu koga i zašto, stvar je za istragu i za DORH, a ne za farsu s Karamarkom na Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa. Kakvi vražji sukobi interesa, pozadina cijele priče ozbiljno miriše čak na veleizdaju strateških nacionalnih interesa u energetici. Suđenje Sanaderu traje.
U razdoblju kad je bivši HDZ-ov čelnik i premijer Ivo Sanader navodno prodao za 10 milijuna eura MOL-u upravljačka pravak u Ini, Karamarko je bio ministar MUP-a u njegovoj vladi. Naravno, kao prvi policajac RH, s jakim priključkom na tajne službe, ništa nije znao, vidio, čuo… o kriminalu s Inom. Tjednik Nacional navodno posjeduje dokumente za tvrdnju da poslovnog ugovora Šarić-Petrović ne bi bilo „da se Karamarko ne bavi poslom kojim se bavi“ i da nije bilo sasvim izgledno da će doći na vlast. Njegova supruga je pak izlavila da je raskinula ugovor o poslovnoj suradnji svoje i Petrovićeve tvrtke „čim je postalo jasno da će HDZ doći na vlast“. Ta izjava nije nikakav alibi, pa ni za sprječavanje mogućeg sukoba interesa. Karamarko je visoko na vlasti, ima moć i utjecaj na vladine odluke, a što reče na HTV-u bivši čelnik Ine Davor Štern, „za velike se stvari ne sastavljaju nikakvi ugovori“. No, institucije su tu da rade svoj posao! Sic.
Nego, nitko od viđenijih poslenika sedme sile koji iole drže do ugleda u javnosti i svoje profesionalnosti nije se sjetio pitati premijera Oreškovića zašto građane RH drži maloumnim budalama. Uvjerava ih u nešto čega nema: kakva je to stabilnost vlade i njegova premijerska vjerodostojnost kad Tim’s Team ne funkcionira? Gdje su te reforme kad se od njih ne vidi ni r, a navodno su i HDZ i Most imali gotove projekte. Samo je trebalo ući u urede u Banskim dvorima i u ministarstvima. Kad ono, eksperiment kakav Hrvatska dosad nije iskusila niti je itko vidio u svijetu. Ako već ne zna i nema političku moć obnašati premijersku dužnost, Orešković je mogao makar iskoristiti prošlih gotovo pet mjeseci za korektno naučiti hrvatski jezik. Ovako, nerazgovjetnim nabadanjem nasmijava općinstvo i zaobilazi istinu.
HDZ i Most vuku svaki na svoju stranu, Karamarko i Petrov se grizu i ne mogu vidjeti jedan drugoga, Orešković Mostovom šumom a Grabar-Kitarović HDZ-ovim drumom, ucrnjeni Pero Ćorić i Ivan Tepeš (HSP AS) ljutito glumataju perjanice „nacionalno osviještene“ Hrvatske, a ministar zdravlja Dario Nakić (HDZ) svojim je nebuloznim „reformskim“ prijedlozima već usipo posvađati HDZ s građanima cijele zemlje. Otkako je on ministar, liste čekanja na specijalističke preglede su produžene za 30.000 novih pacijenata. Nije on valjda u dosluhu s premijerovom sklonošću korporativnim farmaceutskim interesima te kanadskom modelu privatiziranog zdravstva? U hrvatskom zdravstvenom sustavu godišnje se obrću oko 22 milijarde kuna. To je sasvim motivirajuća svota za svakojake naume.
U isto vrijeme, bivša časna sestra reda ančela, a sada ministrica socijalne skrbi i mladih Bernardica Juretić (HDZ) već treći mjesec ne isplaćuje (zašto?) dječje doplatke, a puni autobusi dnevno odvoze mlade trbuhom za kruhom – „u Njemačku“. Stotina najteže invalidne djece Vukovarskih leptirića uskoro ostaje bez terapije, jer su presušile donacije na kojima se udruga isključivo uzdržavala. Istodobno, HDZ propagira masovnu akciju za skupljanje više od 23 milijuna kuna za restauraciju
vukovarskog vodotornja. Kafić u loncu i simbolika važniji od zdravlja djece? Vukovar se iseljava, nema posla, a sa svih strana kuknjava kako Hrvatska natalitetno izumire. Izumrijet će uz trknute političare koji je vode.
‘Ajmo, gospodo iz najtragikomičnije CRO vlasti dosad – razlaz! Nema se više što čekati. Napunite svoje kartonske kutije obiteljskim fotografijama s radnih stolova i kojekakvim šalabahterima iz uredskih ladica, i pravac – vražja mater. Građani će biti toliko zahvalni da neće tražiti naknadu za iznevjerena očekivanja, propale nade, sve dublju apatiju, stresove, nesanicu, strahove…
Želite li komentirati? Objava: "'Ajmo, „reformisti“ – razlaz!"