Ah, što sam relaksiran!

Koje smo mi neznalice kada u analizama općeg političko-ekonomskog stanja u lijepoj našoj i ocjeni nivoa standarda i raspoloženja hrvatskih građana ne umijemo prepoznati da početkom 2011. godine građani Hrvatske „ipak relaksiranije žive“ i da će tako biti u cijeloj 2011. godini, to jeste sve do novih parlamentarnih izbora i da nam premijerka o tome mora otvarati oči.

Teška su vremena za HDZ-u , pa premijerka želi ovim riječima, ozbiljne negativne tenzije u narodu smirivati uopćenom ocjenom o relaksiranosti naroda, ocjenom koja je strogo subjektivna, ocjenom koja je moj i tvoj doživljaj ove hrvatske stvarnosti, doživljaj koji ne može biti apstraktan. Možda njeni moraju misliti tako? Hrvatski laburisti ne moraju.

Lansirajući ovakvu ocjenu emocionalno – zdravstvenog stanja hrvatskog naroda, koja je prije svega politička floskula i koja nema znanstvenu utemeljenost i namijenjena je isključivo predizbornoj igri, lansirana je u namjeri skretanja ili bar ublažavanja promišljanja naroda sa problema nezaposlenosti, mizernih mirovina, malih plata ili ne-plata po par mjeseci, javnog duga, kriminalne privatizacije, korupcije, stresa i depresije, nasilja nad općim dobrom, mobinga radnika itd. itd.

Kad se malo razmisli možda će netko u rječima premijerke i naći sebe i istinu o sebi, a opet, sigurno većina neće, a nekima će se i tlak dignuti.

Hajdemo zajedno vidjeti što je to istina, šta je to naša dominantna stvarnost, razvijajući scene za dramu tragi – komičnog sadržaja s radnim naslovom: „Ah, što sam relaksiran.“

Slobodno se možete uključiti i nastaviti dopisivati scenarij drame.

Priča 1.

Tržnica, 8 sati ujutro, stoji penzić i gleda u nebo.

Pita ga prijatelj: Što to gledaš ?

Relaksiram se gledajući kako oblaci plove.

Pa jesi li što kupio?

Od čega, sinko, vidiš koje su cijene, vratiću se oko 12 sati pa ću kupovati ako cijene padnu.

Priča 2.

U mesnici susjeda pita susjedu: Šta će ti taj osmijeh na licu, izgledaš nenormalno?

Relaksiram se meditirajući nad teletinom.

Pa što je ne kupiš pa odneseš kući i uživaš.

A draga moja susjeda, mogu kupiti samo pileće iznutrice, a čula sam da ih u EU i ne prodaju nego se izvoze u Afriku, pa velim evo mi prilike da se od muke malo opustim.

Priča 3.

U kavani čovjek opijen lozom, s cigaretom u ustima, zabrinuto gleda ispred sebe.

Šta ti je čovječe, što si zabrinut? Opusti se!

Pa to i radim, relaksiram se od skakanja švicarskog franka, već mi uzmu 75% plaće.

Priča 4.

Pred Zavodom za zapošljavanje sa slušalicama na ušima stoji mladić, fakultetski obrazovan i informira se o ponudama za posao.

Pita ga supatnik: Ima li šta?

Opet ništa od posla, relaksiram se slušajući glazbu i šetanju od kuće do Zavoda i nazad.

Priča 5.

Sretne prijatelj prijatelja podstanara pa ga upita šta će mu plan grada pod rukom.

Pa, relaksiram se izučavajući gradske četvtri.

Još stanuješ na Brajdi?

Ne, sada sam na Zametu, ovo mi je šesti stan u osamnaest godina u ovom gradu.

Priča 6.

Na poslu razgovaraju radne kolege.

Čuj, jeli ti gazda platio one prekovremene sate?

Ma nije, ne znam šta da radim, strah me ako se pobunim, dobiti ću nogu.

A šta to sad radiš?

Relaksiram se surfajajući po „nemoralnim stranicama“.

Priča 7.

Sretnu se dvije prijateljice: Ženo mila, kako dobro izgledaš,
imaš sretan izraz lica!

Čini ti se, sad sam od doktora.

Pa šta ti je ženo draga?

Ma ne pitaj, depresija.

Ženo draga, kad te čovjek vidi nikad ne bi pomislio da si bolesna.

Znam, relaksiram se antidepresivima, bez njih bi poludjela, djeca mi već dvije godine ne mogu naći posao.

Priča 8.

Znaš li ti prijatelju koliki nam je javni dug, pa država nam je u banani!

Znam, čuo sam da hoće i kunu devalvirati, šta radi taj Rohatinski?

Eno ga u Istri, relaksira se igrajući golf.

Priča 9.

Čuj, ima li gdje kupiti kakav jeftin stan?

A ne znam, čuo sam da netko u vladi ima hrpu privatnih stanova, pa kao socijalno osjetljiv možda bi se relaksirao prodajući ti jedan u pola cijene.

Priča10.

Sitni poslodavac se u kasne sate vratio kući.

Pita ga žena: Jesi li šta naplatio od dugova?

Nisam ženo, nitko ne plaća, moram se relaksirati tuširanjem, inače ću puknuti ko buha.

Priča11.

Drži naš čovjek turistički prospekt i čita:

„U kampu vječno vlada opuštena atmosfera, zelenilo smiruje i oči i živce. Posjetitelji uživaju u meditativnoj glazbi zrikavaca i relaksiraju se uz njihanje grana na ugodnom, večernjem povjetarcu.“

Kad je ovo pročitao, naš čovjek uzdahnu i nešto opsova Vladi i onima tko ih dovede na vlast.

I tako, dok šef države, napokon, ozbiljno upozorava na nužnost reformi i zabrinuto se pita šta da se radi sa ovakvom vladom, dotle se šefica Vlade relaksira izmišljajući umirujuće- zatupljujuće riječi za narod i maštajući o novoj izbornoj pobjedi.

Stanislav Nusbaum