Uvozni lopovi i stara Europa

Uvozimo stare novine, uvozimo sijeno i slamu, još bolje, uvozimo tjesteninu, svinjetinu, teletinu, rotkvice, papričice, motike, lopate, računala, stare MIG-ove, ma sve živo što se može smisliti i još par tisuća stvari koje čovjeku nikad ne bi pale na pamet. I utvaramo si da je jedino naš lopovluk naš autohtoni i da smo tu svjetski prvaci. Ma, svašta. Kupovanje urođenika europske su sile uvježbale još dok smo mi stenjali pod austrougarskom čizmom (kad si čovjek smisli, ta čizma i nije bila tako tragična, ali to nismo znali, kao što ni jedna guska u magli ništa ne zna, osim da je magla).

Oni su to uvježbavali s maharađama u Indiji i poglavicama u Africi i na sve četiri strane svijeta. Pa kad im se otvorio put (ma nije put – autoput) u Hrvatsku, vrag im nije dao mira, a i zašto da mijenjaju uhodane navike. Dobili smo i Hippo i Deimler i bog zna koliko stotina još takvim vrijednih uvoznih proizvoda. Pored svega, uvezli smo i korupciju. Nije da svoje nemamo, imamo je i previše, ali smo je i uvezli.

I sad kad se pokuša hvatati lokalne lopove za lokalne lopovluke, stara Europa plješće koščatim i umornim rukama. I s visoka poručuje neka tako nastavimo pa se možda jednog dana i nađemo u njihovom društvu. A kad ih se lijepo i otvoreno traži dokumente o korupciji koju su oni izvezli iz svojih uređenih zemalja u Hrvatsku, da nam pomognu tamo gdje mogu, onda je odgovor bandićevski „Ne može se politika miješati u institucije pravne države“. To može samo u divljim zemljama, kao što je naša. Ma, što dalje, to zvuči gadljivije.

Nikola Vuljanić