U Hrvatskoj je oko 11,5 milijardi kuna neunovčene imovine!

Hrvatski laburisti – Stranka rada uputili su u Hrvatski sabor Prijedlog zaključaka o stečaju s kojima žele prekinuti dosadašnju praksu provođenja stečajeva u Republici Hrvatskoj i grubo kršenja odredbi o obvezi pokretanja stečajnog postupka. Takvim postupcima su najprije uništavane tvrtke što namjerno ili nesposobnim upravljanjem, kako bi u konačnici ipak završile u likvidaciji, a radnici ostali bez posla.

Hrvatski Laburisti – Stranka rada upozoravaju na takvu dugogodišnju praksu kršenja propisa o pokretanju i vođenju stečajnih postupaka u Republici Hrvatskoj, koja je s hrvatskom gospodarskom stvarnošću srasla do te mjere da državne vlasti na nju gotovo ne reagiraju, a još ju manje sankcioniraju.

Stečaj bi trebao biti sastavni dio života trgovačkih društva, premda su ona temeljena na pretpostavkama trajnog poslovanja, odnosno beskrajnog vremenskog horizonta života (tj. poslovanja), u praksi postoje tek rijetka društva koja su uspjela dugotrajno opstati.

Stečajevi, koji se svode na likvidaciju tvrtke i rasprodaju svega onoga što iz nje nije prije provođenja stečaja ukradeno, posljedica su nezakonitosti u događanjima prije pokretanja stečaja, nesposobnosti i zlonamjernosti stečajnih upravitelja i nesnalaženju, nesposobnosti, a ponekad i korumpiranosti državnih organa, od porezne uprave do državnog odvjetništva i sudstva u sprječavanju lopovluka i propadanja.

Središnja uloga stečaja trebala bi biti promocija reorganizacije, odnosno promicanje restrukturiranja u stečaju. Restrukturiranje u stečaju smatra se ključnim i prvim ekonomskim principom stečaja, jer stečaj ne mora nužno značiti smrt trgovačkog društva, nego to može biti i proces katarze iz kojeg će trgovačko društvo izaći sanirano, te će opstati i nakon stečaja u više ili manje izmijenjenom obliku.

Rasprodajom trgovačkih društva u stečaju se nepovratno uništi i više nego dvostruki iznos vrijednosti koji se uspije zadržati restrukturiranjem u stečaju.

U središtu procesa restrukturiranja u stečaju jest procjena vrijednosti dužnika kao cjeline. Najčešće se vrjednovanje temelji na kapitalizaciji očekivanih budućih novčanih tijekova, što uključuje predviđanje budućih prihoda i svođenje na sadašnju vrijednost. Ukoliko je dobivena vrijednost veća od likvidacijske sume restrukturiranje u stečaju je apsolutno opravdano.

Teorija restrukturiranja u stečaju počiva na potencijalnim ekonomskim i socijalnim prednostima koje proizlaze iz procesa sanacije poduzeća u poteškoćama, te očuvanja imovine umjesto likvidacije.

U Hrvatskoj ne postoje statistike stečajeva, a stečajevi nisu ni istraženi, što je dijelom posljedica brojnih i snažnih strukturnih promjena u Republici Hrvatskoj od njena osamostaljenja. Radikalna tranzicija ka čistoj tržišnoj kapitalističkoj ekonomiji, transformacija društvenog u privatno vlasništvo i socijalizma u demokraciju, te ratovi u regiji činili su snažne udare na gospodarstvo, što je za posljedicu imalo i valove stečajeva. Zbog ovih strukturnih nestabilnosti i čestih reformi sustava, u Hrvatskoj je još uvijek nemoguće vezati brojnost stečajeva uz bilo koje ekonomske varijable, te se analiza statistike stečajeva svodi na jednostavniji oblik promatranja učestalosti stečajeva.

Trgovački sudovi ne prikupljaju i ne sistematiziraju podatke o poduzećima u stečaju (premda su im dostupni), osim onih koje zahtijevaju više, njima nadređene instance, odnosno Visoki trgovački sud RH. Stečajni upravitelji moraju sastavljati statističko izvješće koje dostavljaju Državnom zavodu za statistiku, no ono je poprilično oskudno informacijama.

Kako bi imali uvida u stanje o stečajevima Klub Hrvatskih laburista-Stranke rada zatražio je od Visokog trgovačkog suda 2. veljače ove godine podatke o stečajevima, morali smo 23. veljače i 6. ožujka slati požurnice kako bi dobili podatke od svih trgovačkih sudova tek nakon dva mjeseca od podnošenja zahtjeva.

Prema obrađenim podacima trenutno se nad 1.285 društva provodi stečaj (vidi tablicu). Nad jednim društvom se vodi stečaj od 1996. godine, nad 66 društva preko deset godina, od pet do deset godina nad 91 društvom, od tri do pet godina nad 114 društva i do 3 godine nad 1.014 društvom (vidi tablicu). Najviše ima predmeta Trgovački sud Rijeka njih 678, pa Trgovački sud Zagreb 300 predmeta (vidi tablicu).

U stečajnim predmetima ima 212 stečajnih upravitelja, od toga 15 ih vodi deset i više predmeta, a rekorder je Branka Malbašić sa 17 predmeta (vidi tablicu).

Kod stečajnih sudaca njih 61 ima predmete, a deset i više predmeta ima 29 sudaca, 21 preko 20 predmeta, 7 preko 30 predmeta, a rekorderi su Vera Jelenović 218 predmeta i Danijela Korlević 214 predmeta s Trgovačkog suda u Rijeci (vidi tablicu).

Broj radnika koji rade u društvima u stečaju na 31. siječnja je 2.348 ili 11% od broja radnika koji su se zatekli kod otvaranja stečaja. Radnici su se uspjeli naplatiti u 32% svojih potraživanja, a Republika Hrvatska u 15 % od 4,3 milijarde svojih potraživanja.

Prema dostavljenim podacima procjena je da ima neunovčene imovine 11,5 milijarda kuna.

I na kraju od svih stečajeva samo nad deset trgovačkih društva provodi se stečaj s stečajnim planom.

>>> Kompletna dokumentacija Prijedloga zaključaka o stečaju s prilozima

— Zlatko Tušak