Troškovi javni, profit privatan. Znate li o čemu je riječ? (video)

Zagreb, 4. srpnja — Danas je u Saboru provedeno niz rasprava, no najzanimljivijom se učinila ona o konačnom prijedlogu Zakona o javno-privatnom partnerstvu kojeg je Vlada uputila u hitni postupak. U ime kluba Hrvatskih laburista raspravu je proveo Dragutin Lesar koji je argumentirano i jasno napao model JPP-a pitajući vladajuće zašto nisu učinili nikakvu analizu dosadašnjih projekata po JPP-u te ustvrdio kako mu sve to miriši na projekt čiji će troškovi biti javni, a profit privatan. U nastavku donosimo fonogram i video rasprave, a tu je i mali dodatak za one koje ova tema interesira.

“Dakle, ovaj zakon je garancija jamstvu građanima Hrvatske da će model javnog privatnog partnerstva po ovom Zakonu dati svaku uslugu po najnižoj cijeni po utvrđenom standardu javne usluge. To je citat.

Što je javno privatno partnerstvo po mom osobnom sudu i sudu Hrvatskih laburista? Model u kojem su troškovi javni, a profit privatni. Očekivao sam da u opisu stanja i uvodnom obrazloženju zakona i nekad negdje netko iz Vlade prezentira rezultate, da analizu 16 projekata koji su do sada u Hrvatskoj započeli i gotovi su ili traju po modelu javno-privatnog partnerstva po postojećem zakonu ali onda još kada nije bilo zakona kada su postojale samo smjernice, ako se ne varam smjernice. Po smjernicama ne o zakonu išao je projekt Bina –Istra, cesta Zagreb-Macelj i Pročistač u Zagrebu, a 13 projekata iz registra javno-privatnog partnerstva su tri sportske dvorane, jedan autobusni kolodvor, obnova zgrade županije i 8 osnovnih škola u jednoj županiji. Tih 8 osnovnih škola iz grada županije su u Varaždinskoj županiji, autobusni kolodvor ako se ne varam u Osijeku, a dvorane su Koprivnica, Split i treća u Varaždinu.”

>>> Fonogram rasprave o JPP-u

“I sada prije nego što me opet dušobrižnici optuže za populizam i demagogiju reći ću da ću citirati stalnog predstavnika Međunarodnog monetarnog fonda Tarhana Feyglulua koji je 2009. u Kini, u Chonggingu prezentirao međunarodna iskustva o javno-privatno partnerstvu i u toj prezentaciji kaže: “Javno-privatno partnerstvo donosi potencijalno visoki fiskalni rizik”. Istina je kaže “prijenos je rizika s države na privatni sektor ali ne mora to biti tako jer u konačnosti taj rizik može pasti na teret građana ili opet se vratiti na teret države. Besplatna infrastruktura, kako to primamljivo zvuči kada ne bi bilo postojalo ali. Javno-privatnog partnerstvo potencijalno ugrožava integritet proračunskih procesa i potkopava napore očuvanja makroekonomske održivosti i može potencijalno zakomplicirati održavanje financijske discipline i dobrog upravljanja. Visoki financijski rizici koji se često ostvaruju”. To je citat. I daje primjere Portugal autocesta koja je država ugovorila prema gustoći prometa, nakon kraha i pokušaja spašavanja na kraju je morala postaviti naplatne kućice i uvesti naplatu cestarine da bi spasila svoj interes.

>>> Tarhan Feyğlulu – Međunarodna iskustva u javno-privatnim partnerstvima

Velika Britanija, Londonska sveučilišna bolnica, proglašena najvećim ostvarenjem sna. Nakon završetka projekta država joj mora dati nekoliko desetaka milijuna funti dodatnih novaca jer su svi pogriješili u projektiranju i izvedbi ventilacijskog sustava koje sprječavao funkcioniranje Sveučilišne londonske bolnice i rizik je pao isključivo na teret države.

Mađarski A1 nakon 4 godina, autocesta, projekt je nacionaliziran. Meksiko autocesta nakon financijskih teškoća i u dva pokušaja sanacije država je ’97.preuzela kompletni projekt i našla dug od 7,7 milijardi dolara. U toku preuzimanja preuzela je i taj dug.”