Manifest za europsku socijalističku alternativu

Donosimo hrvatski prijevod Manifesta za europsku socijalističku alternativu kao uvodni materijal za Konferenciju s Jacquesom Delorsom, koju je Hannes Swoboda, Predsjednik S&D grupe u Europskom Parlamentu sazvao za 28. ožujka u Europskom Parlamentu u Briselu.

MANIFEST ZA EUROPSKU SOCIJALISTIČKU ALTERNATIVU

Europljani sada mogu sami vidjeti posljedice činjenice da je desnica na vlasti u gotovo svim zemljama članicama i da vodi glavnu riječ u Briselu. Postupak desnice u rješavanju dužničke krize tijekom proteklih dvije godine tužan je primjer lošeg političkog upravljanja i ekonomske nepismenosti. Europski građani sada će platiti cijenu toga što su konzervativci primijenili propala ekonomska načela iz dvadesetih godina i to tako da će imati razinu nezaposlenosti iz 1930tih. Nacrt koji nude je Europska Siromašna Unija, sniženog životnog standarda gotovo svim građanima, zaoštrenih jednakosti i skresanih temelja države blagostanja, koja je istaknuti doprinos Europe napretku čovječanstva. Političke odluke polako se prenose na organe vlasti koji nisu izabrani, a sve u uzaludnom pokušaju da se udobrovolji tržište.

Potpisnici ovog teksta dugogodišnji su članovi socijalističkih, socijal-demokratskih i laburističkih stranaka koji vjeruju da građani Europe zaslužuju bolje od tmurne perspektive koju nude konzervativci na vlasti i jadnih rezultata koje su postigli. Demokratska se ljevica u Europi može oživjeti širokom i žustrom demokratskom diskusijom, koja ne uključuje samo čelnike naših stranaka nego i sve naše članstvu i širu javnost. S tim ciljem predlažemo ovdje neke progresivne ideje za socijalističke reforme, a koje bi mogle tvoriti osnovu jednog novog obraćanja europskim građanima.

Povijest je ubrzala hod posljednjih nekoliko godina. Europski socijalisti zaostaju. Mnogi su nesposobni artikulirati javni bijes ponašanjem „visokih“ financija, mnogi ne žele surađivati sa drugim socijalistima u vladama drugih zemlja EU, često su suzdržani u međunarodnim forumima kad se radi o trgovini i klimatskim promjenama, pa su se, uz časne iznimke, demokratski socijalisti, socijal-demokrati i laburističke stranke u brojnim zemljama našli u položaju da im je potpora na povijesno najnižoj razini.

Štoviše, nezadovoljstvo politikom današnje EU i njenih vlada iskorištava se politički, no to ne čini ljevica već ksenofobni populisti, nacionalisti i ekstremna desnica.

Ova kriza treba pružiti mogućnosti ljevici da žustro napadne nesposobnost desnice u rukovođenju krizom i nesposobnost da zacrta smjer razvoja Europe. Te će akcije biti vjerodostojne samo ako ljevica može dati smisleni komplet alternativnih prijedloga kao odgovor na krizu.

Da bi bila vjerodostojna, ljevica treba jasnu priču za sadašnju krizu, sklop jednostavnih zajedničkih načela za buduće djelovanje i program koji ide do suštine same krize.

Analiza je jednostavna. Europske ekonomije su, poput svih drugih, izbačene s kolosjeka gotovo kriminalnom neodgovornošću svjetskog financijskog sektora. No, Europa se i prije toga sučeljavala s dugoročnom recesijom. Dio treba zahvaliti davno propuštenom rebalansiranju raspodjele svjetskog bogatstva između Zapada i i ekonomija u razvoju Istoka i Juga. U tom rebalansiranju dopustili smo da globalizacija poveća disbalans u raspodjeli bogatstva u svim zemljama. Ne dovodeći ni u jednom trenutku u pitanje pravila igre, omogućili smo da se kažnjavaju sve zemlje s razvijenim sustavom društvenog blagostanja, što je srušilo životni standard, povećalo nejednakost i potaklo prelijevanje nacionalnog dohotka u korporativni profit, na štetu plaća u razvijenim tržišnim gospodarstvima. Siromaštvo opet raste. To je već bio trend u Europi, a sada se ubrzava. Glas Europe u međunarodnim forumima, poput G20, globalnim pregovorima o trgovini i na konferencijama o klimatskim promjenama, gotovo da se više ne čuje, zahvaljujući nutarnjim podjelama i nedostatku alternativne i jasne strategije.

Načela socijalističkog djelovanja u Europi također trebaju biti jasna. Tu je nemoguće zanemariti kolektivno, zajedničko djelovanje. Onaj tko smatra da se životni standard može zaštititi i održati državu blagostanja povlačenjem u model nacionalnih država 18. stoljeća, vraćanjem moći iz Brisela u pojedinačne glavne gradove, ili zanemarivanjem zajedničkih institucija, nehotice ili hotimice potiče podjarmljivanje naših zemalja od strane supersila, prošlih i budućih i diktaturu tržišta. Europski odgovor na krizu bio je mlak i nedovoljan, no nacionalna rješenja, čak i ona vrlo energična, beznačajna su u globaliziranom svijetu u kojem danas živimo.

Stoga socijalistički odgovor na krizu mora biti europski, ne samo mantra o „više Europe“, nego takav da Europi pruži sredstva zaštite vlastitih interesa i dobrobiti europskih građana. Treba biti energičan, kako bi se nezavisni glas Europe ujedinio, bio glasan i jasan na G20, u Doha pregovorima, u pregovorima o klimatskim promjenama i u Ujedinjenim Narodima. Europska unija danas ima vlastiti glas u sustavu UN; treba pokazati hrabrost i volju da ga se koristi u unapređenju naših interesa i vrijednosti i treba naći zajedničku platformu sa svim vladama i regionalnim organizacijama koje dijele te interese i vrijednosti.

Ekonomski pristup Europe mora biti koherentan i temeljen na tri elementa: zajedničkoj odgovornosti, rastu i jednakosti.

Nema ničeg socijalističkog u rasipanju javnog novca i gomilanju dugova. Kako vjerujemo u vrijednosti javne potrošnje, obvezni smo osigurati da je ona učinkovita. Ekstravagantni projekti, napuhani način života nekih javnih institucija, dupliciranje svojstveno nacionalnim i europskim programima koji su počeli živjeti sami za sebe, bez obraćanja pozornosti na učinkovitost, sve se to treba svesti na razumnu mjeru ili eliminirati. No, oštra se štednja mora postići uravnoteživanjem ograničenja javne potrošnje i pravednim oporezovanjem, temeljeno na načelu „sposobnosti plaćanja“, s tim da i korporativni sektor plati svoj dio tereta, te da se organizira ofenziva na izbjegavanje plaćanja poreza, pojavu koja je proširena u EU. Potrebno je ukinuti ograničenja poreznih davanja za one koji najviše zarađuju, eliminirati bonuse u financijskom sektoru posebnim kaznenim porezima i energično napasti porezne oaze.

Rezanje bez rasta osudit će Europljane na izgubljeno desetljeće pada i depresije. Rast zahtijeva nacionalno i europsko djelovanje glede EU proračuna i financijskih instrumenata koje treba koristiti kad imaju katalitičko djelovanje.

Ljevica na vlasti na razini EU učinila je napredak u uklanjanju raznih vrsta diskriminacija. Obrana i širenje načela jednakosti, kao i uklanjanje diskriminacije bilo koje vrste u EU, mora biti središnji dio europskog socijalističkog programa. Nažalost, ekonomska jednakost je koncept koji je gotovo u potpunosti nestao iz rječnika socijalista posljednjih desetljeća, mada je upravo to središnja točka pojma društvene pravde, ključna za oporavak Europe. Ako građani vjeruju da teret krize pada na njih na nepošten način, ako su suočeni sa stvarnim padom zarada i svjedoče vraćanju razini siromaštva kakva se nije vidjela od osamdesetih, ako se socijalna zaštita i financiranje državnih programa režu dok se šire skandalozni bonusi i enormne korporativne plaće, a super bogati neukusno troše neograničeno, zajednički napor da se ublaži ekonomski pad neće dati rezultata, ekonomska učinkovitost bit će upitna, a vjera u demokraciju iscrpit će se.

Temeljeno na tom zajedničkom pristupu i potvrdi naših
tradicionalnih socijalističkih uvjerenja, Ljevica mora razviti zajedničku platformu djelovanja u budućnosti. Ta platforma treba imati sljedećih 10 dijelova:

1) Ekonomska politika EU koja u središte interesa stavlja ekonomske i društvene ciljeve iz Ugovora (rast, puna zaposlenost, društveno uključivanje), jednako energično i organizacijski čvrsto kao što se to čini s pitanjima proračunske discipline; na to se nadovezuju osuvremenjeni socijalni ciljevi Unije, energičniji potezi da se iskorijeni siromaštvo i ojačavanje socijalnog dijaloga; komplet fundamentalnih socijalnih prava i ciljeva treba, imajući gornje ciljeve na umu, unijeti u europsku Povelju, uz jednako striktno praćenje i sredstva prisile za ta socijalna prava kakvi postoje za ekonomske slobode.

2) Održivost zajedničke valute; potrebno je proširiti mandat ECB (Europska središnja banka) pravom na kupovinu vladinih obveznica kad se valuta nađe pod napadom, uz učinkovitu zajedničku odgovornost za ekonomsku politiku; ukoliko Središnja Europska Banka nije ovlaštena poduzimati radnje za spas valute kojom upravlja, čemu onda postoji?

3) Proračunska reforma; rast EU proračuna prvenstveno da bi se promovirale ključne tehnologije, financirala ulaganja u društveni, infrastrukturni i održivi razvoj; proračun treba djelovati zajedno s EIB (Europska investicijska banka);

4) Fiskalna reforma; resursi EU trebaju se ojačati porezima na energiju; članicama treba omogućiti više slobode u smanjenju poreza na dodanu vrijednost kako bi se stimulirala domaća potrošnja i odmaklo od regresivnih poreza;

5) Porez na financijske transakcije kojim se stimulira zapošljavanje u proizvodnji i uslugama u malom i srednjem poduzetništvu; da bi se potaknulo istraživanje i razvoj; i da bi se financirali globalni javni ciljevi, poput borbe s klimatskim promjenama i poticanja razvoja;

6) Europsko ulaganje kroz Projektne obveznice koje bi izdavala EU, uz podršku Središnje banke i usredotočeno na ostvarenje velikog potencijala novog zelenog gospodarstva; novi infrastrukturni planovi praćeni fleksibilnijim pravilima planiranja kako bi se brzo otvarala nova radna mjesta i smanjila prevelika ovisnost o fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji, što će, u suradnji s energetskim sektorom, omogućiti zajedničko nastupanje u slučaju opasnosti nedostupnosti zaliha energije koje se nalaze u trećim zemljama;

7) Poštenija osnova međunarodne trgovine; EU pregovarači trebaju dobiti novi mandat za borbu za socijalne i ekološke efekte odlaganja otpada; pristojbe na uvoz iz trećih zemalja koje ne udovoljavaju EU standardima zaštite okoliša;

8) Veća podrška susjedima i bavljenje neprihvatljivim i neodrživim nejednakostima između EU i njenih južnih i istočnih susjeda, prvenstveno kroz stvarne privilegije u trgovini i pokretljivosti, kao i kroz nagrađivanje onih koji se hrabro bore za demokratsku slobodu u arapskom svijetu. Europu se ne smije više nikad vidjeti kao onu koja prešutno podržava autoritarne vlasti, nepotizam, gerijatrijske diktatore, a sve u ime neke promašene realpolitike;

9) Čvršća i jedinstvena nazočnost na međunarodnoj pozornici, korištenje zajedničke političke i ekonomske snage da se promiču naše vrijednosti i izvan naših granica, posebno igranjem aktivne uloge u okončanju sukoba na Bliskom istoku;

10) Ojačavanje europske demokracije; Kakva god da se uvode pravila ekonomskog vladanja, za njih je uvijek bitan parlamentarni nadzor; članice moraju u potpunosti poštovati Povelju glede nominiranja Predsjednika Komisije prema rezultatima izbora za EU Parlament; o pojedinim Komesarima treba glasovati parlament, a isto tako i o eventualnom opozivu; socijalističke stranke moraju članove i simpatizere uključiti u sve aspekte političkih odluka EU, u izradu stavova i imenovanje kandidata za vrhunske položaje u EU; mora se provesti sveeuropska akcija da se ojača sloboda medija i to prvenstveno razbijanjem monopola u medijima i ograničavanjem vlasništva nad medijima osobama i tvrtkama izvan Europe.

Sada se radi o dugoročnoj održivosti europske integracije. To znači mnogo više od korištenja jedne valute. Samo sasvim novi pristup demokratskih socijalista, snažno potvrđivanje naših vrijednosti i hrabrost da se predlože europske rješenja, samo to može ojačati europski projekt i dati mu energije da održi vrijednosti koje su njegov zaštitni znak – solidarnost, gospodarska učinkovitost i demokratska vitalnost.

PRIVREMENI POPIS POTPISNIKA

• Kader Arif, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, France);
• Maria Badia i Cutchet, zastupnik u Europskom Parlamentu (PSC, Spain);
• Claude Bartolone, zastupnik u Francuskom Parlamentu (PS, France);
• Panagiotis Beglitis, bivši ministar obrane, zastupnik u Grčkom Parlamentu, glasnogovornik stranke PASOK (PASOK, Greece);
• Pervenche Berès, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, France);
• Alain Bergounioux, predsjednik OURS (PS, France);
• Luigi Berlinguer, zastupnik u Europskom Parlamentu (PD, Italy);
• Thijs Berman, zastupnik u Europskom Parlamentu (PVDA, Netherlands);
• Felice Besostri, bivši senator (PSI, Italy);
• Jean-Louis Bianco, zastupnik u Francuskom Parlamentu (PS, France);
• Patrick Bloche, zastupnik u Francuskom Parlamentu (PS, France);
• Josep Borrell Fontelles, predsjednik Europskog univerzitetskog instituta, bivši predsjednik Europskog Parlamenta (PSC/PSOE, Spain);
• Victor Bostinaru, zastupnik u Europskom Parlamentu (PSD, Romania);
• Udo Bullmann, zastupnik u Europskom Parlamentu (SPD, Germany);
• Philippe Busquin, bivši zastupnik u Europskom Parlamentu, bivši europski komesar (PS, Belgium);
• Françoise Castex, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, France);
• Nessa Childers, zastupnik u Europskom Parlamentu (Labour, Ireland);
• Sergio Cofferati, zastupnik u Europskom Parlamentu (PD, Italy);
• Anna Colombo, glavni tajnik S&D Groupe (PD, Italy);
• Jean-Pierre Cot, bivši predsjednik PES Groupe u Europskom parlamentu (PS, France);
• Andrea Cozzolino, zastupnik u Europskom Parlamentu (PD, Italy);
• Véronique de Keyser, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, Belgium);
• Proinsias de Rossa, bivši ministar socijalne zaštite (Labour, Ireland);
• Frédéric Daerden, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, Belgium);
• Harlem Désir, zastupnik u Europskom Parlamentu, national secretary of the PS (PS, France);
• Michel Destot, zastupnik u Francuskom Parlamentu (PS, France);
• Leonardo Domenici, zastupnik u Europskom Parlamentu (PD, Italy);
• Raymonde Dury, bivši zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, Belgium);
• Saïd El Khadraoui, zastupnik u Europskom Parlamentu (Belgium, SPA);
• Tanja Fajon, zastupnik u Europskom Parlamentu (SD, Slovenia);
• Pietro Folena (PD, Italy);
• Glyn Ford, bivši zastupnik u Europskom Parlamentu (Labour, United Kingdom);
• Vicente Garcés Ramón, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS
  OE, Spain);
• Evelyne Gebhardt, zastupnik u Europskom Parlamentu (SPD, Germany);
• Jean-Patrick Gille, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, France);
• Estelle Grelier, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, France);
• Ana Gomes, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, Portugal);
• Robert Goebbels, zastupnik u Europskom Parlamentu (LSAP, Luxembourg);
• Enrique Guerrero Salom, zastupnik u Europskom Parlamentu (PSOE, Spain);
• Elisabeth Guigou, zastupnik u Francuskom Parlamentu (PS, France);
• Sylvie Guillaume, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, France);
• Zita Gurmai, zastupnik u Europskom Parlamentu, President of PES Women (MSZP, Hungary);
• Liêm Hoang-Ngoc, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, France);
• Alain Hutchinson, zastupnik u briselskom Parlamentu (PS, Belgium);
• Miquel Iceta, zastupnik u Parlamentu Katalonije (PSC/PSOE, Spain);
• María Irigoyen Pérez, zastupnik u Europskom Parlamentu (PSOE, Spain);
• Fadila Laanan, Ministrica kulture Wallonie-Bruxelles Federacije (PS, Belgium);
• Bernd Lange, zastupnik u Europskom Parlamentu (SPD, Germany);
• Nicola Latorre, senator (PD, Italy);
• Marylise Lebranchu, zastupnik u Francuskom Parlamentu (PS, France);
• Stéphane Le Foll, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, France);
• Jörg Leichtfried, zastupnik u Europskom Parlamentu (SPÖ, Austria);
• Jo Leinen, zastupnik u Europskom Parlamentu (SPD, Germany);
• Pia Locatelli, predsjednica ženske socijalističke internacionale (PSI, Italy);
• David Martin, zastupnik u Europskom Parlamentu (Labour, United Kingdom);
• Gennaro Migliore, nacionalni tajnik SEL (SEL, Italy);
• Marianne Mikko, zastupnik u Estonskom Parlamentu (SDE, Estonia);
• John Monks, član Doma lordova, bivši glavni tajnik ETUC (Labour, United Kingdom);
• Pierre Moscovici, zastupnik u Francuskom Parlamentu (PS, France);
• Pierre-Alain Muet, zastupnik u Francuskom Parlamentu (PS, France);
• Paolo Nerozzi, senator (PD, Italy);
• Raimon Obiols i Germa, zastupnik u Europskom Parlamentu (PSOE, Spain);
• Özlem Özen, zastupnik u Belgijskom Parlamentu (PS, Belgium);
• Leire Pajin Iraola, zastupnik u Španjolskom Kongresu (PSOE, Spain);
• Gilles Pargneaux, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, France);
• Christian Paul, zastupnik u Francuskom Parlamentu (PS, France);
• Vincent Peillon, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, France);
• Andres Perello Rodriguez, zastupnik u Europskom Parlamentu (PSOE, Spain);
• Gianni Pittella, Podpredsjednik Europskog parlamenta (PD, Italy);
• Anita Pollack, bivši zastupnik u Europskom Parlamentu (Labour, United Kingdom);
• Sir Julian Priestley, bivši glavni tajnik Europskog Parlamenta (Labour, United Kingdom);
• Derek Reed, zamjenik glavnog tajnika S&D Groupe (Labour, United Kingdom);
• Conny Reuter, glavni tajnik Solidara, predsjednik Socijalne platforme (SPD, Germany);
• Ulrike Rodust, zastupnik u Europskom Parlamentu (SPD, Germany);
• Libor Roucek, zastupnik u Europskom Parlamentu (CSSD, Czech Republic);
• Angelica Schwall-Düren, ministar za poslove federacije pokrajine Nordrhein-Westfalen (SPD, Germany);
• Peter Simon, zastupnik u Europskom Parlamentu (SPD, Germany);
• Birgit Sippel, zastupnik u Europskom Parlamentu (SPD, Germany);
• Jutta Steinruck, zastupnik u Europskom Parlamentu (SPD, Germany);
• Hannes Swoboda, predsjednik S&D Groupe u Europskom parlamentu (SPÖ, Austria);
• Marc Tarabella, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, Belgium);
• Pascal Terrasse, zastupnik u Francuskom Parlamentu (PS, France);
• Patrice Tirolien, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, France);
• Carole Tongue, bivši zastupnik u Europskom Parlamentu (Labour, United Kingdom);
• Marisol Touraine, zastupnik u Francuskom Parlamentu (PS, France);
• Catherine Trautmann, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, France);
• Daniel Vaillant, zastupnik u Francuskom Parlamentu (PS, France);
• Kathleen Van Brempt, zastupnik u Europskom Parlamentu (SPA, Belgium);
• Anne Van Lancker, bivši zastupnik u Europskom Parlamentu (SPA, Belgium);
• Nichi Vendola, predsjednik regije Puglia (SEL, Italy);
• Bernadette Vergnaud, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, France);
• Alain Vidalies, zastupnik u Francuskom Parlamentu (PS, France);
• Kristian Vigenin, zastupnik u Europskom Parlamentu (BSP, Bulgaria);
• Henri Weber, zastupnik u Europskom Parlamentu (PS, France);
• Barbara Weiler, zastupnik u Europskom Parlamentu (SPD, Germany)

Izvor: http://europeansocialistalternative.blogspot.com/