Kontrolirano javno okupljanje (video)

U Saboru je održana rasprava o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju u kojoj je u ime kluba Hrvatskih laburista zastupnik Branko Vukšić iznio niz zanimljivih opažanja i podsjetio kako “smo jedna od rijetkih, ako ne i jedina zemlja srednje Europe čiji građani nisu u svojoj državi imali niti jedan referendum. Hrvatskim građanima su tzv. političke elite onemogućile neposrednu demokraciju, a li za onemogućavanje neposredne demokracije nije odgovorna samo bivša već sve dosadašnje pa i ova trenutna vlast koja je u posljednjoj promjeni Ustava trgovala na račun neposredne demokracije.”

“Iako se sloboda ne može simulirati prošle su je vlasti itekako simulirale. Jedna od simulacija slobode bila je zabrana demonstriranja na Markovom trgu. Tom zabranom suspendirana je sloboda, suspendirana je demokracija, suspendiralo se ustavno pravo na slobodu javnog okupljanja. Ako je bivša vlast zabranom okupljanja na Markovom trgu gušila slobodu ova nova vlast izmjenama Zakona o javnom okupljanju pripušta malo više dobrog, lijepog, svježeg zraka.

Demonstranti će pod prozore premijera smjeti od 8 ujutro do 10 navečer jer misli kukuriku vlast na demonstrante koji se moraju malo naspavati, otuširati, presvući i generalno urediti.

A što je s logikom kontinuiteta prosvjeda. Vlast propisuje satnicu za vrijeme koje je dopušteno demonstrirati na Markovom trgu, manje od dva puna radna vremena da se kojim slučajem demonstranti ne umore ili da uludo ne deru grlo kad nema predsjednika Vlade ili sabornika na Markovu trgu.

Čuo sam i pojašnjenja da je prosvjedovanje na Markovom trgu vremenski ograničeno zbog sigurnosti, prije svega demonstranata. No tko tvrdi da je dan sigurniji za prosvjede od noći?

Najprije se u medije pustila priča da će demonstranti moći dobacivati premijeru, ministrima i saborskim zastupnicima s 20-ak metara udaljenosti. Ipak je razum, možda i onaj za samoodržanje, pobijedio pa je udaljenost smanjena na pola. Ali je zato u prijedlogu izmjena zakona ostala odredba na Markov trg smije najviše 1500 ljudi jer kažu zakonopisci taj skučeni prostor ne može primiti više.

Hrvatska će biti među rijetkima ako ne i jedina država koja zakonom propisuje koliko na određeni prostor smije doći demonstranata, ali i to je napredak. Dosada nitko na Markovu trgu nije smio demonstrirati, nije bilo dopušteno čak ni grupiranje. Sada će ipak moći demonstrirati, istina na kapaljku.

Odredbom o ograničenom broju demonstranata omogućuje se manipulacija. Na Markov trg će demonstrante pripuštati valjda policija. Hoće li ih ona brojati ili će demonstrante brojati organizatori prosvjeda? Hoće li policija vjerovati organizatorima demonstracija ili hoće li demonstranti vjerovati policiji? A možda će policija dijeliti demonstrantima numerirane ulaznice koje će na crno sasvim sigurno imati najmanje cijenu dobroga koncerta ili kazališne hit predstave.

Zašto ovaj zakonski prijedlog vrvi zakonskim ograničenjima? Zato što premijer i njegovi pomoćnici, ministri žele mir, stvaralačku opuštenu atmosferu kako bi nam mogli darovati bolju budućnost.

Inženjer prijašnjih HDZ-ovih zabrana i gušenja sloboda te kreiranja budućnosti u kojoj je ostvareno jedino kopanje po kontejnerima danas je jako blizu rešetkastom pogledu na svijet kojemu će uz potpunu tišinu moći pokloniti najveći mogući dar, definitivan odlazak s javne političke scene.

Od te hude sanaderizirane HDZ-ovske prakse nova vlast je ipak nešto naučila. Pa se tako uz rečena ograničenja vlast ipak pobrinula i za neku od diskriminacija.

Naime, smjer ili ruta kretanja onemogućuje osobama s invaliditetom na Markov trg ili će i njih, nakon što podijeli ulaznice za demonstracije, policija prevoziti iz njihovih domova na Markov trg i s Markova trga u njihove domove. Bit će doista neka prijateljska atmosfera koja jamči jedino teatralnost.

Možda bi bilo najbolje da se prije prosvjeda svi demonstranti popišu i uslikaju za svaki slučaj kako bi bilo sve pod kontrolom kao u vrijeme “Juge”.

Poznat nam je scenarij korak naprijed dva koraka nazad. Učinimo samo korak naprijed bez ona dva koraka nazad i ukinimo nepotrebna ograničenja. U svakom slučaju i sama odluka da se makar i u određenom broju demonstranata dopusti demonstriranje na Markovu trgu nije velik korak za čovječanstvo, ali jest za našu demokraciju koja je još uvijek na staklenim nogama.”