Kolektivni ugovori – Lesar išamarao Mrsića

Zagreb, 11. srpnja — Danas je u Saboru održana rasprava na temu konačnog prijedloga zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje. Raspravu je u ime kluba Hrvatskih laburista održao Dragutin Lesar koji je oštro i argumentirano upozorio vladajuće, ali i HDZ da se zakon u ovakvom obliku ne smije donijeti. Donosimo fonogram i video rasprave.

– Konačni prijedlog zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje, drugo čitanje, P.Z. br. 96.

DRAGUTIN LESAR:

Poštovani gospodine potpredsjedniče, kolegice i kolege, ministre.

Najprije o demantiranju podataka koji su iznijeti u prvom čitanju. Molio bih vas da ubuduće onda i registar kolektivnih ugovora u pravnoj primjeni pravnih pravila objavite na svom privatnom Facebook profilu kao što ste i zakon pustili u javnu raspravu.

A tu tvrdnju sam iznio temeljem podataka koji su mi bili jedino dostupni, a koje su prikupili sindikati. Tih dana web stranica vašega ministarstva nije bila u upotrebi pa nisam mogao surfati po njoj. Ja ministre pitam sve u Saboru i nemam nikakve zakulisne i drugačije odnose i pitanja i vi isto tako morate odgovarat na pitanja zastupnika, a što pišete na svom privatnom Facebook profilu baš me…

Jadni su sindikati kojima Vlada mora pomagati da se objedinjuju i lakše dogovaraju. Doista su jadni, a to je jedan od argumenata ministra za kriterije reprezentativnost, tobože, a onda na nacionalnom nivou uvode strukovne i tvorničke sindikate. Sad će se kao lakše dogovarati, moš misliti. Rekao sam i ponavljam, ovaj zakon i svako zadiranje u sustav kolektivnih ugovora i materijalnih prava zaposlenih … efekta iz javnog sektora prelijeva se u privatni sektor. Pisalo to negdje ili ne, razumio to ministar ili ne, ali to je istina.

Najavom pregovora Vlade sa javnim sektorom u privatnom sektoru počeli su se kolektivni ugovori otkazivati, radnicima nuditi ugovori o radu sa izmijenjenim sadržajem, smanjivati materijalna prava, uz obrazloženje da to radi i država za svoje. Ove intervencije jesu zbog javnog sektora, koliko god se o tome šutjelo to je istina i probleme koje Vlada ima u pregovorima sa sindikatima.

Neće biti kolektivnih ugovora u privatnom sektoru jer će i kolektivni ugovor u javnom sektoru biti okljaštreni sa smanjenim ili ukinutim nekim pravima koja će se prenijeti na privatni sektor. Nema adekvatnog nadzora. Sustav inspekcije rada u Hrvatskoj nije dovoljno osposobljen da brzo i učinkovito reagira na uskratu prava, a sustav radnih sudova nije uspostavljen, ne djeluje u cjelini i problem radnog sudovanja nismo u ovom mandatu Sabora ni načeli.

Optužujete nas da samo kritiziramo, ali naše prijedloge i upozorenja ne slušate. Velite da sve morate. Zadali ste si rokove da ćete oporaviti državu u svibnju, pa u lipnju, pa u rujnu, pa sad u ožujku iduće godine. Na te rokove vas nitko nije prisiljavao, sami ste si davali. Ali smjer kojim idete i ovim zakonom jeste korak naprijed u neoliberalni kapitalizam kojega radite pod pritiskom. I svi zakoni koje ste do sad i model tobožnjeg gospodarskog oporavka pripremili ide u korist bankarskog i financijskog sektora. I one će i nadalje biti jedine koje će u zemlji ostvarivati profit.

Radnici su višak, u javnom sektoru moramo olakšati otpuštanje, u privatnom sektoru moramo olakšati otpuštanje, u javnom sektoru otpuštanje radnika se zove restrukturiranje. I kad radnici čuju riječ restrukturiranje pitaju koliko nas je viška.

Što sve pada padom kolektivnih ugovora ne samo sad nego nekoliko godina unazad? Otpremnine prilikom odlaska u mirovinu sjećate se 2003. Na jednu trećine plaće po godini staža. Otkazni rokovi prepolovljeni od 2 tjedna do 3 mjeseca. Pravo naknada na burzi prepolovljeno, maksimirano na 450 dana i zajamčena naknada iznosi pola minimalca. Jubilarne nagrade, putni troškovi. Oni radnici i radnice koje ne prihvate raditi tamo gdje im putni troškovi iznose i do 20% plaće koju primaju i moraju platiti dječji vrtić koji seže i do 40% plaće u trgovini, tekstilu proglašavaju se neradnici koji ne žele raditi. Jer putnih troškova u privatnom sektoru više nema, naknade putnih troškova.

Regres za godišnji odmor odlazi. Dar djeci odlazi. 13 plaća koju smo u Hrvatsku devedesete uveli pod nazivom Božićnica jer je to bilo lakše prihvatljivo tadašnjoj Vladi, Božićnica umjesto 13 plaće odlazi.

Noćni, prekovremeni i blagdanski rad nakon pada kolektivnih ugovora može se povećati za 1 lipu po satu, jer u Zakonu o radu nema nikakve odredbe osim da se mora platiti uvećana naknada, a uvećana naknada je i jedna lipa.

Ugovori o radu na neodređeno su iščeznuli i postoje samo ugovori na određeno.

Prosječna plaća u mjesec dana pala je sa 5460 na 5403 kune koliko god šutjeli o tome. Najniža plaća, minimalna plaća s početnih 395 prosječne plaće 2008. u zakonu pala je na 36% prosječne plaće koliko god Vlada o tome šutjela to je opet točan podatak. I da je inflacija u prošlom mjesecu bila 3,9%, u pretprošlom 2,6% isto je malo populizma i demagogije jer mi laburisti bez toga ne možemo.

U međuvremenu stupio je i na snagu zakon o Mrsićevim volonterima kojeg naravno hrle da dobe posao za 1600 kuna, a oni koji su očekivali ili čekali posao siguran sa ugovorom sada dobivaju ponudu da volontiraju. Takvih tjedno barem dvadesetak se njih javlja da su sad jako sretni i zadovoljni.

Što još je otišlo ili može otići? Dodatak na plaću po godini minulog rada bio je 0,5. Da li će to ostati? Da li će se smanjiti ili potpuno ukinuti. To je 15 stvari koje su radnici izgubili proteklih godina. To je 15 oduzimanja i radnici pitaju što nam još možete oduzeti? Recite što još nam možete uzeti, što još iz sustava radnih prava možete uzeti. Naravno, otpuštanje kada, tko i kako hoće u privatnom sektoru i restrukturiranje u javnom sektoru.

Šesnaesto jeste postao ozbiljni problem u Hrvatskoj kada su dva osnovna opće kolektivna ugovora za gospodarstvo i javni sektor prestala vrijediti sredinom devedesetih, ali je problem bio u tome što je tada Hrvatskoj gospodarskoj komori oduzeto pravo kolektivnog pregovaranja, oduzeto i partnera za opći kolektivni ugovor u gospodarskom i privatnom sektoru osim tada u začetku razvoja Hrvatske udruge poslodavaca nije bilo.

Ako se uvodi ovakav model reprezentativnosti i Vlada doista želi ne samo povećati sindikalnu organiziranost radnika, nego i njihovu pokrivenost kolektivnim ugovorima onda 5 prijedloga ne za sada, prekasno je. Reprezentativnost sindikata kroz sindikalne središnjice to će sindikate stimulirati da se udružuje.

Kolektivni ugovori na nacionalnom nivou. I samo ako je njima predviđeno niže od toga jer tvornički sindikati i tvornički kolektivni ugovori što vi imate i u javnom sektoru su smrt sindikalnog pokreta i onemogućavanje nadzora i utjecaja na stanje na tržištu rada socijalnih partnera.

A zašto i kada su nastali žuti sindikati, a i danas nastaju na žalost, odluku valjda nikome ne treba davati. Treće, sankcije ili kazne za obje strane. Ne pristupanje kolektivnim pregovorima za poslodavce znači produžetak primjene pravnih pravila, a za sindikate da one prestaju istog trenutka kada ne pristupe pregovorima za novi kolektivni ugovor. Jedna i druga strana mora biti svjesna da mora pristupit pregovorima.

U sklopu Gospodarsko-socijalnog vijeća kroz kodeks ili pravilnik onemogućiti odugovl
ačenje kolektivnih pregovora. To zakonom se ne smije propisivati.

I peto, ukidanje Pravilnika o radu. Tek tada sustav kolektivnih ugovora možemo ocjenjivati da postoje temelji da ih širimo, njegujemo, stimuliramo, potičemo i razvijamo. Socijalno osjetljivoj Vladi itekako je stalo ili bi trebalo stajati u tome ne da 30% nego barem 70% zaposlenih bude pokriveno kolektivnim ugovorima, a da svaku mogućnost protezanja odlukom ministra rada kolektivnog ugovora koji je već pokrio više od 50% radnika zaposlenih u pojedinoj grani ili djelatnosti protegne na sve zaposlene jer je to u socijalnom interesu i radnika i države i poslodavaca.

To je pet prijedloga koji se mogu u budućnosti ozbiljno razmotriti.

Napominjem, nakon pada kolektivnih ugovora i njihovog klaštrenja postojeći Zakon o radu ne može opstati. Ili gospodine ministre mijenjajte Zakon o radu ili krenite s mjerom iz ’90-ih, a to su opći, negdje ste to nazvali, temeljni kolektivni ugovori koje će potpisivati Udruga poslodavaca koja se zove Hrvatska gospodarska komora i kojim će biti pokriveni svi zaposleni u privatnom sektoru. Treće nema.

I ove dvije, tri zadnje minute obratit ću se Klubu zastupnika HDZ-a. Ne znam kako ćete se postaviti kod ovog zakona, ali vas podsjećam na tri bitne stvari. 23. studenog 2010. Vlada Republike Hrvatske sa sindikatima potpisala je jedan sporazum u kojem je dala tri obećanja. U ovom zakonu se ne provodi nijedno.

Prvo, da će kroz promjene zakona pravna pravila iz kolektivnih ugovora vrijediti godinu dana, ne tri mjeseca kao što se predlaže u ovom zakonu. Drugo, da će se mijenjati sustav i napustiti institut Pravilnika o radu u korist kolektivnih ugovora. Ovaj zakon to ne nudi. I treće, Vlada Republike Hrvatske i sindikalne središnjice potaknut će i predložit poslodavcima otvaranje pregovora o Općem kolektivnom ugovoru.

Ako kod ovoga ostajete, a dobri su prijedlozi bili, ovaj zakon ne smijete podržati. Morate nam pomoći u ostvarenju sva tri cilja iz ovog sporazuma, a posebice što se tiče općih kolektivnih ugovora. I nije slučajno da je sindikalna scena ovakva kakva je, da do dogovora ne može doći i zbog toga su ugroženi i kolektivni ugovori pojedinih djelatnosti. Povratkom nažalost moju osobnu na opće kolektivne ugovore krpamo nesposobnost sindikalnog pokreta, ali i utječemo na dosadašnje ponašanje poslodavačkih udruga koje su doprinijele ovakvoj situaciji.

Pet jasnih prijedloga pa ako Vlada bude u svom mandatu išta u tom smjeru mijenjala i želi učiniti dobro radnicima ozbiljno ću ih razmotriti mada sumnjam u to.