Hoće li Hrvatska u energetskom smislu zadržati svoj suverenitet!? (video)

Prijedlog zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, prvo čitanje, P.Z.E. br. 366

“Ovo je sasvim sigurno jedan izuzetno važan zakon, možda po važnosti ovog zakona se može uspoređivati sa Zakonom o privatizaciji onom iz ’93. Nadam se da će primjena tog zakona biti puno bolja nego onog o privatizaciji iz ’93. godine” započeo je sbaorsku raspravu laburist Branko Vukšić

Ovim se zakonom dugoročno definira hoće li Hrvatska u energetskom smislu zadržati svoj suverenitet. Kada se prijedlog Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika pojavio u javnosti zaredale su pohvale i pokude. Oni koji su hvalili zakon i koji hvale zakon puni su velikih očekivanja, a hvale zakon uglavnom pravnici i kažu da je odlično sročen zakon. Međutim, problem započinje u onom trenutku kada ga počinju čitati stručnjaci s područja eksploatacije nafte i plina. I oni kažu da je to pravnički dotjeran zakon, međutim vide u tom zakonu brojne zamke. Neki idu tako daleko da kažu da je zakon toliko loš da se ne da popraviti, da ga treba početi pisati iznova.

U opisu stanja zbog nejasnoća u tom opisu nameće se nekoliko izuzetno važnih pitanja. Recimo tko danas ima koncesije za eksploataciju plina i nafte u Hrvatskoj? Na temelju kojih ugovora ima te koncesije za eksploataciju? Na temelju kojih natječaja je dobio te ugovore? I na kojem dijelu teritorija RH je dobio taj ugovor?

Znamo da su sve te koncesije istekle a Vlada je produžavala bez natječaja na idućih 5 godina.

Ali tih 5 godina je istekla pa me zanima na temelju čega se eksploatira plin i nafta.

Zanimljiv je članak 67. U njemu se spominju postupci izdavanja koncesije. Ti postupci će se dovršiti prema starim zakonima kaže se u zakonu, što je i logično. No koji su ti postupci, po čijem se nalogu vode, tko je zatražio koncesije. Znamo da su geolozi Hrvatsku podijelili na blokove, na blok panon, Dinaridi 1, 2, 3 i 4, na sjeverni Jadran, srednji Jadran i južni Jadran. Blokovi su za nas laike, poučili su nas stručnjaci, omeđuju meridijanima i paralelama, znači oni su pravilnog oblika. Hrvatska nije utvrdila te blokove.

Članak 42. i članak 43. govore svi podaci o istraživanju su u vlasništvu Hrvatske i svi ti podaci koji su u vlasništvu Hrvatske oni su tajna, znači ti su podaci tajna. Hrvatska je prodajom tih tajni izgubila energetski suverenitet ili dio energetskog suvereniteta. Evo i primjera za to.

Primjer prvi, riječ je o Siriji, o bloku Hajan. Dok je Hrvatska imala INA-u Naftaplin bilo je istraživanja. INA Naftaplin je istraživala i u bloku Hajan, a taj blok je podijeljen na polja Đihar, Almahr i Palmira. Na ta tri polja naši su stručnjaci našli velike zalihe tvrdi se 80 milijuna tona ekvivalenta nafte. Te su zalihe nafte procijenjene na 23 milijarde dolara. To je otkriće bilo tajna, nije se nigdje smjelo objaviti, a počelo se govoriti o njemu tek nakon prodaje INA-e MOL-u i to za 505 milijuna dolara.

Pitanje se postavlja je li MOL znao za podatke iz Sirije, je li Hrvatska Vlada znala za te podatke o sirijsko-hrvatskoj Hajanu. Zanimljiva je i veza MOL-a i INA-a Naftaplina koja seže daleko prije nego što je MOL kupio INA-u Naftaplin. MOL je za INA-u Naftaplin na tom bloku Hajan davao usluge geološkog istraživanja pa je malo vjerojatno da MOL nije znao koliko je to polje vrijedno.

Evo i primjera drugog, sad se selimo iz Sirije na Jadran i to sjeverni Jadran koji nam je daleko bliži. Sjeverni Jadran je podijeljen na polja Izabela, Edina i INA džip te polje Marica. I tu je riječ o suvlasništvu kao i u Siriji i to 50-50 sa Talijanima. Bilo je procijenjeno 11,6 milijardi kubnih metara plina da se nalazi na tim poljima. Do sada je samo na bušotini Anamarija eksploatirano 40 milijardi kubnih metara plina. Pitanje glasi tko je imao točne podatke o procjeni, procjena 20 puta manja mada su stručnjaci upozoravali da se radi o podcijenjenim kapacitetima. Vlada je prihvatila one procjene koje su znatno niže od stvarnog stanja.

Ovo što govorim bitno je zbog članka 22. koji govori o jedinstvenom postupku istraživanja i eksploatacije na 30 godina. Tko formulira ta pravila, to se govori u članku 13. U tom članku su pobrojani članovi stručnog odbora, svi su tamo osim stručnjaka, predstavnici svih ministarstava i zainteresiranih strana osim stručnjaka, gdje su geolozi primjerice. Ponovo kapacitete procjenjuju činovnici i opravdana je sumnja da će se ponovo dogoditi novi Hajan ili novi sjeverni Jadran. Tko kontrolira kolika je eksploatacija plina na Jadranu, koga obavještava o tome kolika je eksploatacija plina.

Zanimljiv je i članak 64. koji govori da država može osnovati nacionalno trgovačko društvo, točka. Ja kažem uskličnik. Za što nacionalno društvo, čime će se ono baviti ne piše u zakonu, nigdje. Piše da može osnovati.

Članak 10. omogućava da istražni prostori izgledaju kao hobotnice ili poput slikarske mrlje na platnu. Šta to znači? To izaziva sumnju da očito oni koji su naslikali te istražne prostore znaju gdje ima plina i nafte, ne trebaju kupovati ili plaćati koncesiju na ona druga područja kada su pravilni oblici.

Talijani su primjerice podijelili Jadran na 20 polja, imali su obvezu i čini mi se da i danas imaju obvezu da svako polje jednu, da istraže jednu bušotinu godišnje. Koja je naša norma, to me zanima?

Članak 21. govori o izvlaštenju. Naš prijedlog je da se ne može izvlastiti ispod prosječne cijene. Znači kada se zbroje sve cijene i ako treba izvlastiti jednog vlasnika ne može se izvlastiti prisilom ispod prosječne cijene.

Članak 22. govori o dvije vrste ugovora. Prvi je ugovor o istraživanju i podjeli eksploatacija gdje dijelimo dobit. Drugi je o istraživanju i eksploataciji uz obvezu plaćanja naknade i poreza. Pitanje glasi kako će se država zaštiti da dobije svoju polovicu, svoj dio, ili svoj dio. Kako kontroliramo koliko je iscrpljeno nafte ili plina.

Dva članka govore, to će zasigurno biti kolegica Holy zainteresirana 46. i 47. članak to je upumpavanje CO2 u geološke strukture. Čuo sam na Odboru kada sam bio da je to bezopasno, stručnjaci kažu da je to izuzetno štetno za okoliš.

I na posljetku članak 30.-ti Vlada će kaže se odrediti visinu naknade i omjer raspodjele uredbom. Predlažemo, pošto je ovo prvo čitanje da se treba odrediti visina naknade i omjer raspodjele zakonom ili ovim Zakonom ili posebnim zakonom.

Toliko za sada, hvala lijepa.