Za život spremni

„Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države“ Ustav Republike Hrvatske, članak 42., stavak 1. Najnoviji primjer ovakve „jednakosti i odvojenosti“ je Prva sušačka riječka gimnazija u kojoj se  „s nakanom uspješne školske godine i ozdravljenja Ravnateljice“  održala sveta misa.

Znači – u državi u kojoj su „sve vjerske zajednice“ ne samo „jednake pred zakonom“ već nadasve i „odvojene od države“, netko od dužnosnika, zaduženih za poštivanje zakonskih odredbi u funkcioniranju škole, odlučio je u školi dozvoliti održavanje službe religijske zajednice. Zbog čega? Radi  želja za uspješnim izvršavanjem zakonom propisanih dužnosti Škole te zbog poboljšanja zdravstvenog stanja ravnateljice! Svi koji poznaju stanje u našem zdravstvu, znaju da molitva da netko živ izađe iz bolnice i ne izgleda toliko pretjerano. Hrvatski laburisti – Stranka rada smatraju da bi činjenica da se u državi, u kojoj su vjerske zajednice „odvojene od države“, u prostorima državne ustanove održava čin obreda religijske zajednice trebala bi biti skandalozna. Ovdje se nije moguće sakriti pod manipulacijske izjave tipa: „Vjeronauk ne uči djecu da budu kršćani, već ih uči etici i slavi raznolikost“ koje uglavnom svi prihvaćamo, iako bi ih realno trebalo svrstati barem pod „mazanje očiju“. Ne može se niti reći kako problema nema, jer i druge vjerske zajednice mogu održavati svoje obrede u školama.

Prvo, sumnjamo da bilo koja druga vjerska zajednica ima žarku želju održavati svoje obrede okružena golemim križevima katoličke crkve. Drugo, nezamislivo je da ravnateljica, koja je prizdravila zahvaljujući, eto, molitvi njezinih učenika, s radošću dočekuje rabina pojašnjavajući da će se sve oko bar micve jednog od učenika srediti čim vidi kako će to ugurati između namaza ili nekog drugog obreda drugih vjera?

Dakle, održavanje mise u državnoj školi bi trebalo biti skandalozno – ali nije. U državi u kojoj su čitavi zakoni pisani samo da bi se izigrala ustavna odredba članka 41. i dala nepravedna prednost rimokatoličkoj zajednici, u državi koja je svoje ustavne vrednote prodala kako bi dobila podršku te iste zajednice još pri potpisivanju Vatikanskih ugovora, u državi u kojoj službeni školski udžbenici govore kako su pripadnici jednog filozofskog uvjerenja odgovorni za najstrašnije zločine u povijesti, u državi u kojoj se po školama prikazuju propagadni uradci o pobačaju kojih se niti Goebels ne bi posramio, a ulazna vrata i zbornice su zatrpane letcima i plakatima koji pozivaju na obraćenje, održavanje svete mise u školi  je tek logični slijedeći korak.

I nemojmo se zavaravati – ne radi se o slučajnom potezu jedne zamjenice ravnateljice ili prerevnog vjeroučitelja ili čak o propustu nadležnih. U zemlji u kojoj se nešto, što se prikazuje kao najveća promjena u obrazovnom sustavu u povijesti Zemlje i obližnjih planeta, naziva „Škola za život“, ništa vezano uz ovu temu ne može biti slučajnost, već samo posljedica sustavnih napora države i svih dosadašnjih Vlada da postanu „veći papa od pape“ .

I tako, umjesto da djecu školujemo i pripremamo za život hraneći njihovu znatiželju i interes raznim znanjima, mi djeci naturamo vjerovanje i vjeru umjesto znanosti, odgajajući skučene poslušnike za ovu, i buduće konzervativne i nesposobne vlade. Tek će tako oblikovani biti – za život spremni!