Veći Jude od Jude.

Puno se apsurdnog, lažnog i nepoštenog događa zbog toga što je čast u ovom društvu na niskoj cijeni.

Kada je u Britaniji osamdesetih izbiila epidemija velikih boginja jer se virus proširio iz jednog laboratorija, ravnatelj laboratorija si je sam presudio – čovjek je izvršio samoubojstvo. Nije morao, bio bi osuđen, svakako ne na smrt, ali se smatrao odgovornim i nije mogao podnijeti krivnju.

Nemojte me sada prozivati kako zagovaram samoinicijativna vješanja posvuda – samo mislim da, kada se već toliko pozivamo na vjeru u svakodnevnom (pa čak i političkom) životu, mogli bismo se u ove dane Korizme prisjetiti onoga koga se smatra simbolom izdaje – čak je i Juda, nakon što je spoznao što je učinio Isusu, sam sebi presudio. Po njemu se i danas naziva drvo na koje se objesio, Judino drvo (Cercis siliquastrum), a koje upravo cvjeta u ovim danima Korizme. Je li on uistinu simbol izdaje ili tek simbol nužnosti za samokritičnost i simbol potrebe da preuzmemo odgovornost za svoja (ne)djela?

A što se događa krivcima dokazanih kriminalnih radnji u Hrvatskoj? Baš ništa. Najčešće ih u potpunosti amnestiraju Muzeji proceduralnih pogrešaka. Što je još gore, oni sa svojom savješću nemaju problema. I ne moramo se bojati masovnih samoubojstava. Neće oni o klin objesiti ni svoje fotelje a kamoli sebe. U većini civiliziranih društava se političari sami povuku kad zgriješe, čak i kada se radi o sitnijim prekršajima, da ne sramote svoju stranku. Nitko se ne pita kako to da u jednom društvu koje se poziva na katoličke korijene nema osjećaja odgovornosti kod političara? Ni neuspješna politika, izgleda, ne zabrinjava građane. Kažu da nam nedostaje radne snage, ali ne kažu kako se to ne događa zbog povećanja poslova, nego zbog iseljavanja, odlaska ljudi iz zemlje u kojoj je i Juda u konačnici simbol poštenja i karaktera u usporedbi s onima koji tu zemlju vode.

I što je najgore, ne samo da smo to prihvatili kao normalnu stvar, već smo i aktivni sudionici – smetaju nam operacije preko veze ali kod doktora ne dolazimo bez poklona, što ima loše u malom znaku pažnje?

Ljuti smo što nam djeca iz obrazovnog sustava izlaze nespremna i bez osnovnih vještina za život ali nemamo nikakvih problema da u školu dođemo s odvjetnikom kada nam dijete dobije dvojku. Spremno ćemo štrajkati zbog vlastitih plaća ali nećemo se buniti protiv suludih rješenja u vlastitoj struci za koje znamo da će naštetiti kvaliteti posla koji radimo. I dok sami sebe uvjeravamo kako ništa od toga nije naša odgovornost niti krivnja, polako postajemo sve sličniji onima koje preziremo.

Usprkos svemu, vjerujem da ova zemlja i ljudi koji u njoj žive još uvijek mogu odabrati pravi put kao što su to učinili nebrojeno pute ranije.

Nažalost, to nije jedan od odabira koji se čini odabirom “lajkam” ili “heartam” niti se može učiniti “undo”. Svi naši “lajkovi”, “heartovi”, “svajpovi”, “hejtovi” i ostala silna čuda ne znače apsolutno ništa ako ih ne popratimo akcijom u skladu s mišljenjem koje smo dali na internetu. U zemlji Juda većih od samog Jude, vaš klik neće nikoga natjerati da počini političko samoubojstvo, što bi podrazumijevalo časno ponašanje.

Aktivirajte se, bunite se kad vidite nepoštenje, reagirajte, … ako ništa drugo, barem glasajte, ne dozvolite da netko drugi to uradi umjesto vas.