Oni koji rade, rade i žive na određeno. Oni koji su nezaposleni, nezaposleni su na neodređeno. Slavi se jedino brutalna pohlepa i kriminalna neodgovornost financijskog sektora.
Radnici, umirovljenici i nezaposleni najveće su žrtve tranzicije, plaćaju najveću cijenu. Umjesto novih radnih mjesta vlast nudi besplatan rad za mlade i time smanjuje cijenu rada.
I otvara međugeneracijski rat s onima koji su navodno prestari za posao, a premladi za mirovinu. Takvih je previše.
Umjesto pomoći proizvodnom sektoru nude javno-privatno partnerstvo u kojem su troškovi društveni, a profit privatni.
Bez veće uloge države u investicijama i raspodjeli društvenog bogastva ne može biti ni društvene pravednosti. A bez društvene pravednosti nema ni pravde za radnike.
Svima koji žive od svoga rada čestitamo 1. svibanj – Međunarodni praznik rada.
Želite li komentirati? Objava: "Svima koji žive od svoga rada čestitamo 1. svibanj – Međunarodni praznik rada"