Razmislite o ukidanju HDZ-a

Ode tako naš pošten i ispravan građanin na sajam automobila. Odmah na ulazu spazi svoj san – sjajan auto, gotovo nov, izglancan, uređen, registriran, cijena povoljna i tome slično. Priđe prodavaču i ovaj mu ljubazno objasni da se odmah mogu dogovoriti i promijeniti vlasništvo predmetnog ljepotana, potpisati kupoprodajni ugovor, platiti, a prijenos će napraviti sutra, kako se to obično radi. Posao zaključen, lova isplaćena, naš junak sjedne u „novi“ auto i odveze se kući. Stari gazda mu se ne javlja, ne odgovara na telefon, ali nema veze, valjda čovjek nema vremena. Prođe par dana, a na vrata kuc-kuc evo policajaca. Naš parkirani ljepotan je ukraden. Kradljivac (onaj sa sajma) je uhapšen, love nema, a pravi vlasnik traži svoj auto. Kaže naš naivac: „Nisam znao. Ja sam bio uvjeren da je sve legalno. Da sam znao sasvim sigurno ne bih kupio ukradeni auto i prijavio bih lopova.“ Na pitanje kako mu nije bilo sumnjivo da tako dobar auto tako malo košta, odgovora nema. Možda je i bilo sumnjivo, ali je bilo zgodno. Auto su mu, naravno, uzeli, novac nije dobio, a odgovarat će i za kupovinu ukradene stvari. Kriv je pred zakonom, znao ili ne. Neznanje ne opravdava.

To vrijedi ako niste ministar. Ako ste ministar, ili, na primjer, predsjednica Vlade, potpredsjednik Vlade, ili tako netko, dovoljno je reći „Nisam znao!“ i priča je završena. Uzimali su ukraden novac (ništa manje ukraden od onog auta s početka priče), uzimali su ga svaki mjesec, podizali si standard, obnavljali garderobe, vodili kampanje, gradili crkve. Svejedno. I sad, ako već Državno odvjetništvo i ne može od toga izgraditi slučaj za kaznenu prijavu (a pojma nemam zašto ne može, ako za ukradeni i kupljeni auto može) onda bi se u najmanju ruku takvi ljudi morali maknuti iz javnih poslova, posebice iz „nepoštedne borbe protiv korupcije“. Ili lažu ili su budale. Obje mogućnosti diskvalificiraju ih za bilo koji posao, a posebno politički.

Sada je već dobar dio ekipe koja gotovo desetljeće vlada Hrvatskom u pritvoru ili osumnjičen, a prsti dokaza ukazuju i na ostatak društva, onaj koji se još nije našao na obavijesnim razgovorima i u preventivnom pritvoru. Čitavo to društvo iz iste je organizacije. Organizaciju još nitko ništa ne pita. Kažu pravni stručnjaci da se političku stranku ne može ukinuti nego samo novčano kazniti ako izvodi takve zvizdarije s novcima kakve izvodi HDZ. Točno, ne može ju se ukinuti po Zakonu o odgovornosti pravnih osoba. Ali niti jedan, baš niti jedan, od vrhunskih pravnih stručnjaka nije slučajno spomenuo Ustavni zakon o Ustavnom sudu koji u članku 85 kaže: „Ustavni sud nadzire ustavnost programa i djelovanja politič­kih stranaka, te zabranjuje njihov rad ako utvrdi da su se za to stekli Ustavom i zakonom utvrđeni uvjeti.”, a u članku 86.: “Zahtjev za zabranu rada političke stranke, odnosno njezina dijela mogu podnijeti predsjednik Republike Hrvatske, Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske, Vrhovni sud Republike Hrvat­ske, tijelo koje obavlja registraciju stranaka i Državni odvjetnik Republike Hrvatske.”

Kad su počeli curiti dokazi o izravnoj vezi HDZ-a s korupcijom i o financiranju te stranke ukradenim novcem, moj prijatelj A. Kapraljević i ja, uz sve dokaze koje smo imali, zamolili smo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, osobno gospodina Mladena Bajića, da pokrene istražnje radnje kako bi upravo takav prijedlog dao Ustavnom sudu. To je bilo otprilike pred godinu dana. Nije nam nikada odgovorio i nije ništa ni napravio. Valjda i neće.

S druge strane neki iz političke elite (gospođa Pusić, konkretno) kažu kako je vrlo opasno razmišljati o zabrani rada nekih stranaka. To je protiv demokracije. Tako je intelektualna elita govorila i u Njemačkoj dvadesetih i početkom tridesetih godina. Poslije je bilo kasno.

Kako god, oni su u najmanju ruku uzeli ukradene stvari (novac). Pa da i ništa drugo nisu napravili (a jesu, svi smo svjedoci), to bi valjda trebalo biti dovoljno da Državni odvjetnik i Ustavni sud zaštite građane od lopova. I raspuste ih. Bez obzira na strahove gospođe Vesne Pusić.

— Nikola Vuljanić