PLENKOVIĆU, BEZ ODGODE OSIGURAJTE UVJETE ZA NASTAVAK POSLOVANJA “3. MAJA” I “ULJANIKA”

Gotovo nevjerojatno i pomalo nadrealno djeluje sve ono što se posljednjih godina, pa i desetljeća, događa s hrvatskom brodogradnjom. S druge strane, pak, ustvari je posve razumljiv takav scenarij u državi satkanoj od političke i svake druge korupcije i od, budimo jasni, nekažnjenog kriminala. U državi u kojoj je davnih godina, u godinama njezina nastanka, uspostavljen vrlo jasan politički projekt definiran onom poznatom sintagmom o 200 bogatih obitelji.
Pa ipak, malo tko razuman mogao je očekivati da će se danas, poslije toliko izgubljenih godina, “analitički raspravljati” o tome treba li uopće Hrvatskoj brodogradnja, treba li joj tradicionalno najjača domaća industrija, treba li joj tradicionalno najjači domaći izvoznik, treba li joj nešto po čemu je Hrvatska već više od stoljeća prepoznatljiva u cijelom svijetu… A hrvatska brodogradnja nesumnjivo je jedan od najjačih hrvatskih brendova. Međutim, na stranu prebogata tradicija, hrvatska brodogradnja naprosto je i sada sve ono što je bila i u prošlosti. Danas, kada smo svjedoci propasti najvećeg dijela domaće industrijske proizvodnje, još i više. Brodogradnja je ostala jedan od rijetkih hrvatskih proizvodnih izvoznih svjetionika, ali je pravo pitanje zbog čega i taj svjetionik sve slabije svijetli i gubi se u potpunom mraku hrvatskog gospodarstva. Zbog čega propadaju “Uljanik” i “3. maj” ako Istra i Grad Pula, Primorje i Grad Rijeka i danas imaju vrsne brodograditelje: i inženjere i projektante i cjevare i tokare i varioce i… Imaju sve ljudske potencijale sposobne i spremne raditi i graditi najsofisticiranije svjetske proizvode, biti konkurentni na zahtjevnom svjetskom tržištu, biti jedini ozbiljan i velik hrvatski izvoznik. Zbog čega su onda “Uljanik” i “3. maj” pred konačnim slomom?
Odgovor, dakako, znamo svi!
Možemo se pitati jesu li radnici i sindikati učinili dovoljno za spas svojih brodogradilišta, ali smo, isto tako, potpuno svjesni da oni nisu bili, a nisu ni danas ni najmanje odgovorni za situaciju u kojoj su se našli niti su imali ikakvu stvarnu moć stati na put bezumnom uništavanju njihovih poduzeća i brodogradnje uopće.
S jedne strane, nisu radnici ti koji definiraju državne strateške prioritete. Strategija je u rukama središnje države, nacionalnih vlada, a država se sve ove godine prema brodogradnji ponašala neodgovorno i netransparentno, upumpavala u brodogradilišta silne milijarde javnoga novca da bi danas, u maniru najlošijeg gospodara, nemušto pokušavala izigravati spasitelja. Ili grobara. Milijarde javnog novca namijenjene za restrukturiranje i modernizaciju brodograđevne industrije su potrošene, a da se brodogradilišta nisu pomaknula s mrtve točke.

Upravo suprotno, tonula su. Niti su kvalitetno, ili uopće, restrukturirana niti su modernizirana, a novac je iščezao. Ili na pokrivanje nagomilanih dubioza nastalih sklapanjem štetnih ugovora poslovodstva ili, pak, u dubinama nečijih džepova. Milijarde kuna hrvatskih građana naprosto su bačene u vjetar, a da nitko zbog toga nikada nije odgovarao. Ni moralno ni kazneno, a ni politički. Umjesto da se hrvatski zatvori pune kriminalcima koji su uništili hrvatsku brodogradnju, “Uljanik” i “3. maj”, političke elite koje vode državu poslije svega su odlučile “analitički raspravljati”. Nije, međutim, Vlada Republike Hrvatske premijera Andreja Plenkovića palo na pamet odazvati se nebrojenim pozivima da imenuje u Nadzorni odbor “Uljanika” svoga čovjeka koji će savjesno i odgovorno nadzirati trošenje državnog novca. Ne, lakše je bilo oglušiti se na te pozive i pobjeći od svake odgovornosti pa se danas čudom čuditi kako i za što je potrošen novac, novac za čije trošenje su odgovorni upravo oni – ministri i predsjednik Vlade RH. Kao što su se oglušili i na desetke službenih upozorenja o netransparentnom trošenju javnih financija u brodogradilištima. Ne treba, dakle, biti iznadprosječno inteligentan da bi se zaključilo- dobro je znala država što se i kako događa u brodogradnji, ali je svjesno i (zlo)namjerno pred tim činjenicama zatvarala oči.
Međutim, unatoč svemu, “Uljaniku” i “3. maju” ima spasa, a, kao što je šutke promatrala njihovu propast, upravo Vlada RH u svojim rukama ima spasonosno rješenje. U ovome trenutku samo Andrej Plenković odlučuje o tome hoće li riječkim i pulskim brodograditeljima omogućiti ono za čime vape- raditi i dostojanstveno živjeti od svoga rada- ili će postati grobar hrvatske brodogradnje.
Za hrvatsku brodogradnju za svjetskom tržištu dokazano ima mjesta, Hrvatskoj je upravo brodogradnja ostala jedini jaki proizvodni i izvozni adut, brod je preostao jedini hrvatski sofisticirani visokotehnološki proizvod na kojemu počiva domaća industrija.
I ne, hrvatska brodogradilišta nisu rupe bez dna: na sanaciju “3. maja” od 1990. do 2017. godine ukupno je potrošeno 12,2 milijarde kuna, a u istom razdoblju “3. maj” izgradio je i isporučio raznih plovnih jedinica u vrijednosti oko 17,5 milijardi kuna. Gospodine Plenkoviću i gospodo razni skeptici, nije li ovaj podatak dovoljan da zaključite- “Uljanik” i “3. maj” nam trebaju, za njih se valja boriti, treba ih osoviti na noge i osigurati ima daljnje poslovanje i razvoj. Dakako, u kudikamo odgovornijim, transparentnijim i poštenijim okolnostima i sa sposobnim, odgovornim i poštenim menadžerima i “nadzornicima”.
Od osamostaljenja države “Uljanik” i “3. maj” napustile su tisuće vrijednih radnika čija znanja i vještine u ovome trenutku koriste neki drugi europski i svjetski brodograditelji, ali bi se najveća većina njih, čak 83 posto, što dokazuju i ankete rađene u riječkom škveru, rado vratila u svoje matično brodogradilište ukoliko bi se uklonili glavni razlozi koji su ih i potjerali trbuhom za kruhom – nestabilnost i neizvjesnost opstanka firme.
Gospodine Plenkoviću, upravo je to poruka Vama i Vašima- bez odgode osigurajte nastavak poslovanja i proizvodnje “Uljanika” i “3. maja”. Njihova opstojnost znači i gospodarsku, socijalnu, demografsku i svaku drugu opstojnost ne samo Pule i Istre, Rijeke i Primorja već i opstojnost hrvatske industrije!

AMSTERDAMSKA KOALICIJA

#amsterdamska #laburisti #hss #pgs #glas #ids #hsu #demokrati #3maj#uljanik #izboriep2019
GLAS Građansko-liberalni savez HSS Hrvatska PGS – Primorsko Goranski Savez IDS – Istarski Demokratski Sabor Hrvatska stranka umirovljenikaDemokrati Laburisti Hrvatske Mira Morović