Međunarodni dan starijih osoba

Prvog listopada obilježavamo Međunarodni dan starijih osoba. U Hrvatskoj je to prema procjeni Državnog zavoda za statistiku iz 2018. godine gotovo 833.000 Hrvata. Sa procijenjenim prosjekom od 43,4 godine starosti Hrvati se svrstavaju među najstarije nacije Europe.

U kolovozu ove 2020. godine proglašena je i „Dekada zdravog starenja 2020-2030“, čime se države svijeta pozivaju na zajedničke aktivnosti kojima bi se starijim ljudima život učinio boljim. U slijedećoj dekadi bismo kao društvo i država trebali učiniti sve kako bi stanovništvo stariju dob dočekalo zdravije, društveno aktivnije, u što boljoj tjelesnoj kondiciji i financijski stabilno.

U Hrvatskoj, zemlji gdje je gotovo polovina stanovništva na rubu siromaštva i gdje oko 61 posto umirovljenika ima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva, ovako nešto je prilično teško izvesti. Nedavno je osnovano (još jedno) savjetodavno tijelo Vlade, Nacionalno vijeće, za koje ministar Josip Aladrović tvrdi da će „uspostaviti neku vrstu socijalnog dijaloga s umirovljenicima s ciljem poboljšanja mirovinskog sustava, sustava socijalne skrbi i svih sustava koji se bave starijim osobama“.

Hrvatski laburisti ne vide kako će to Aladrović razgovorom sa umirovljenicima poboljšati mirovinski sustav, ali možda HDZ-ova Vlada ima neki master plan za rješavanje problema katastrofalno niskih mirovina i njihovog neadekvatnog modela usklađivanja sa hrvatskim plaćama. Jednako tako se nadamo da će se Vlada što hitnije uhvatiti u koštac sa mogućnostima poboljšanja uvjeta zdravstvenog osiguranja za umirovljenike i starije. Ovi su problemi u Hrvatskoj gorući i njihovom se rješavanju treba pristupiti smjesta, bez odugovlačenja, te se nadamo da će vijeće savjetovati Vladi brzo djelovanje.

No, financijski i zdravstveni učinak nisu jedino što je UN imao na umu proglašavajući Dekadu zdravog starenja 2020-2030. Vlada mora napraviti strategiju kako uključiti starije osobe, kako im omogućiti druženje, aktivnost, društveni i sportski život, jer je to ono što čini razliku između čekanja kraja i uživanja u poznom dobu života.

Dodatno s obzirom na veliki broj starijih Hrvata te činjenicu da mladost u sve većem broju napušta zemlju, Vlada RH mora osigurati smještaj starijima te hitno pristupiti izradi planova za izgradnju većeg broja domova za starije, jer vrlo skoro oni neće imati obitelj da o njima brine.

Ukratko, problemi s kojima se suočava starija populacija daleko nadrastaju Aladrićevo vijeće. Ne može se ministar braniti niti „prvim korakom prema rješenju“, jer Hrvati više nemaju vremena za korak po korak, nego je potrebno navući mačkove čizme i krenuti boljitku koracima od 7 milja.