Prema podacima Državnog zavoda za statistiku Hrvatska po kriteriju “Stope rizika od siromaštva” zauzima 16. mjesto od 27 zemalja Europe. U Hrvatskoj je ona za 2019. godinu prema podacima Eurostata iznosila 18,3%. Posebno zabrinjava činjenica da više od petine ovog visokog postotka otpada na osobe mlađe od 18 godina.
Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku se na svojim web stranicama hvali postignućima, izradom strategija, mjera, aktivnosti a sve “kako bi zaštitili prava svih ljudi uz promicanje solidarnosti, dostojanstva i pravednosti”. No je li to samo mrtvo slovo na papiru i činimo li dovoljno?
Iako Ustav RH ističe socijalnu pravdu kao jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, HDZ-ove vlade imaju tendenciju “zaboravljanja” odredbi Ustava poput nacionalne ravnopravnosti (u političke svrhe) ili očuvanja prirode i čovjekova okoliša (u interesu kapitala), na primjer, pa se tako niti socijalnoj pravdi ne pridaje prevelika pažnja.
HDZ-ova vlada Andreja Plenkovića je mnogo puta do sada dokazala da ili nije zainteresirana ili nije dorasla zadatku ili obavlja samo najnužnije kako bi forma bila zadovoljena. Osobito u ovo vrijeme pandemije COVID-19, te nadolazeće zime i brojnih ugroženih građana glavnog grada koji žive u potresom oštećenim kućama bez grijanja, oštećenih instalacija i dimnjaka. Premijer i Vlada bi trebali osvijestiti svoju obavezu prema građanima i aktivno se baviti ranjivim, socijalno osjetljivim skupinama.
Ujedinjeni narodi su za ovogodišnju temu Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva istaknuli: “Zajedničkim djelovanjem do socijalne i ekološke pravde za sve”. Hoće li i Hrvatska učiniti suštinski pomak prema tomu, nije izgledno. Ono što mi kao građani možemo učiniti prema onoj “ljubi bližnjeg svoga”, obratimo pažnju na potrebite, pomozimo i budimo odgovorni prema okolišu.
Što će poduzeti Vlada RH… o tom potom. Izreka kaže da sit gladnu ne vjeruje, tako ni članovi Vlade u svojim skupim odijelima, službenim automobilima i udobnim lijepo opremljenim stanovima ili vikendicama ne vjeruju da si gotovo polovina Hrvata (48,6% ) ne može priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće, da 52% stanovništva ne može podmiriti neočekivani financijski izdatak (kvar automobila ili mašine za rublje npr.), da gotovo 260.000 Hrvata nema novca za adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima, te da gotovo 310.000 Hrvata na svoju trpezu ne mogu staviti obrok koji sadržava meso niti svaki drugi dan. Razmislite o tome Plenkoviću dok sjedite u svojem kožnatom naslonjaču u toploj prostoriji.
Želite li komentirati? Objava: "Međunarodni dan borbe protiv siromaštva"