Brodogradnja – političke igre bez granica

Kada nakon više od sedam mjeseci od dana podnošenja prijedloga za pokretanje stečaja u Brodogradilištu 3. Maj od strane Financijske agencije – Fine, državni vrh u liku premijera i tri ministra zabrinuto požuri u Rijeku s izjavom da je za spas 3. maja „vrijeme jako bitan faktor“, onda se čovjek ozbiljno mora zapitati gdje je ta Vlada bila do sada i o čemu se tu zapravo radi.

A kada taj isti Premijer, koji već godinama odbija apel za apelom brodograditelja, izjavi da plan za spas brodogradilišta 3. Maj ima podršku premijera, a ako ima njegovu, „ima i cijele Vlade“, onda svima postaje jasno da pohod u Rijeku ima samo jedan jedini cilj: zaustaviti pad rejtinga HDZ-a u Primorsko-goranskoj županiji te očuvati mit da će stanovnici PGŽ-a glasati za Kolindu Grabar Kitarović.

Jasno je i djeci u vrtiću da je riječko brodogradilište „zaglavilo“ u političkim igrama bez granica. Je li borba za glasače ipak dovoljno jak motiv da se 3. Maj uistinu spasi, ostaje za vidjeti do konca kolovoza. U cijeloj priči je predstavnicma Vlade RH i „zabrinutom“ premijeru promaklo da je 3. Maj vrijedan spašavanja, da ima snage ustati i nastaviti dalje, da ima volje, želje, podrške i sve ono što prkosni žitelji našeg kraja u sebi nose. Promaklo mu je da ima financijske logike i višeznačne koristi koju nastavak brodogradnje u Rijeci donosi. Trenutna uprava 3. Maja i radnici ulažu velike napore ne bi li „zabrinutoj“ Vladi RH podastrijeli dokaze o tomu da 3. Maj vrijedi spasiti, pripremivši plan i scenarij za spas brodogradilišta. Hoće li Premijer i ostali članovi Vlade išta od toga iskoristiti, vidjet ćemo.

S druge strane, Vlada je pulski Uljanik prepustila samom sebi. Mogli smo čuti ministra Horvata kako krivnju za izostanak interesa investitora svaljuje na „određene sindikalne akcije“ koje „su te naručitelje odvratile od mogućnosti“ da se nastavi gradnja započetih brodova u Puli. Ni ovdje nema ničeg nejasnog. HDZ-ov rejting je u Istri zanemariv, pa tako premijer nema političkog interesa spašavati Uljanik. Jedino što državnom vrhu preostaje, je uništiti Uljanik u nadi da će uz Uljanik uništiti i najvećeg političkog protivnika u Istri.

Kada bi naša Vlada zaista bila Vlada svih Hrvata, a ne Vlada koristoljublja, ona bi se već davno pobrinula za krizu brodogradnje, našla bi svoj gospodarski interes u proizvodnji, ne bi se oslanjala na sumnjive investitore, već bi potražila zdravi kapital, te napravila promišljene i kvalitetne dugoročne i kratkoročne poslovne planove za spas brodogradnje. Brodograditelje koji žele raditi, a koje političke igre ne zanimaju, već imamo. Ono što nemamo jest odgovorna i stručna Vlada.