Brodogradnja – krava muzara svim vladama RH u proteklih 30 godina

Program restrukturiranja ili program gašenja brodogradnje?

Sutra će se u Puli održati sjednica Vlade na kojoj će u fokusu biti Uljanik. Na toj sjednici bi se trebalo detaljnije raspraviti o budućim potezima koji će se poduzeti kako bi se riješilo ovo goruće pitanje.

Nažalost, brodogradnja već desetljećima služi kao bankomat raznim vladama RH, dok današnja nesposobna Vlada Andreja Plenkovića umjesto na restrukturiranju brodogradnje, svojim (ne)djelovanjem radi na njenom gašenju, pritom prešutno dopuštajući svojevrstan linč radnika brodograditelja prepuštajući da se na njih prebaci krivnja za propast ove izuzetno važne industrijske grane, kako lokalno, tako i nacionalno. Vladajući su uspjeli postići da se oštrica kritike okrenula prema radnicima, umjesto da se stvari nazovu pravim imenom i prozove Vlada RH, koja nije osigurala strogo praćenje toka novca iz državnog proračuna. Neodgovornim postupkom neimenovanja svoja dva predstavnika u Nadzorni odbor Uljanika, omogućen je odljev novca hrvatskih poreznih obveznika u (ne)poznate svrhe. Ovakva situacija je nedopustiva i nedopustivo je da nitko za to ne snosi odgovornost.

Nažalost, trenutno ima malo manevarskog prostora za bilo kakve poteze koji bi konkretno promijenili situaciju na bolje, s obzirom na stanje u kojem se nalazi sama tvrtka s jedne strane, te ograničavajuća odluka Europske komisije vezano uz program restrukturiranja s druge strane. Zahtijevamo od Vlade, koja trenutačno drži sve konce u svojim rukama, da reagira na odgovarajući način i pomogne da se u ovom prijelaznom razdoblju osiguraju rješenja za trenutačne probleme te da se dodatno aktivno angažira oko usuglašavanja programa restrukturiranja sa EK.

Stanje u tvrtci je već svima poznato, materijala za nastavak proizvodnje nema, financijskih sredstava za podmirenje obaveza nema, dubioze su ogromne, gube se već ugovoreni i započeti poslovi, radnici masovno odlaze, ukratko tvrtka je na koljenima, u knockoutu, a sudac odbrojava posljednje sekunde. Hoće li se dignuti na noge ili pasti na pod ovisi o puno čimbenika unutar države, ali i van granica gdje se kao najvažniji ističe program restrukturiranja koji je poslan u Bruxelles, a koji bi, prema informacijama, po prihvaćanju omogućio intervenciju države, ulazak investitora, spas Uljanika, povrat pozajmice 3. MAJ-u, odvajanje 3.MAJ-a od Uljanika kad se za to stvore uvjeti, nastavak proizvodnje.

Zvuči dobro, no međutim o tom programu znamo samo da je poslan u obliku nacrta prijedloga, da njegov sadržaj trenutačno nije prihvatljiv ni Europskoj komisiji, niti Vladi RH, jer je udio države u restrukturiranju u tom programu prevelik i da u ovakvom obliku ne predviđa održivost brodogradnje u Puli i Rijeci. Isto tako znamo da predviđa diverzifikaciju djelatnosti i višak od oko 1300 radnika, što ostavlja otvorena mnoga pitanja. Dva najvažnija su, ako je toliki višak radnika tko će graditi brodove i kakav će biti proizvodni program? Uzevši u obzir diverzifikaciju djelatnosti na 300.000 kvadrata koliko dugo će se zapravo brodogradnja uspjeti održati nadomak skupih jahti i turističkih sadržaja?

Ovakve činjenice ne ohrabruju kada razmišljamo o dugoročnoj održivosti brodogradnje i osnovano izazivaju sumnju da će se kroz određeni vremenski period nauštrb brodogradnje razvijati turistička ponuda, stoga uistinu očekujemo dodatni angažman od Vlade i ministarstava da aktivno sudjeluju u doradi plana kako bi garantirao nastavak brodogradnje u Puli i Rijeci.

Očekujemo od Vlade da na sebe napokon preuzme i odgovornost praćenja stanja u brodogradilištima i toka financijskih sredstava iz državnog proračuna. Vlada RH mora konačno iskoristiti zakonska prava i imenovati svoje predstavnike u Nadzorni odbor. Upravo ti predstavnici Vlade moraju biti jamac da se sredstva poreznih obveznika koriste za predviđenu namjenu.

Od DORH-a očekujemo da istražne radnje koje provodi u Uljaniku obavi savjesno i učinkovito u što kraćem roku, te da po istrazi protiv svih odgovornih za koje je utvrđeno da su počinili kazneno djelo podnese prijave odnosno da se isti oštro sankcioniraju.

Hrvatski laburisti-Stranka rada podržavaju zahtjeve sindikata i u Puli i u Rijeci, vezano uz smjenu uprava koje su izgubile povjerenje ne samo radnika i sindikata nego, kako doznajemo nakon Plenkovićevog sastanka sa štrajkaškim odborom u Zagrebu, i predstavnika države. Podržavamo zahtjeve radnika da se osiguraju sredstva za isplatu plaća i osiguraju preduvjeti za rad i nastavak proizvodnje.

Jednako tako podržavamo i inicijativu kriznog stožera PGŽ i GSV Primorsko goranske županije o inicijativi za održavanje nacionalnog GSV na kojem bi se raspravljalo o brodogradnji na višoj razini, te naravno i što hitnije odvajanje 3. MAJ-a od Uljanika te povrat pozajmice, kada se za to osiguraju preduvjeti.

Predstavnici države u niz navrata su se izjasnili da je brodogradnja strateška industrijska grana u RH. Kako bi to postalo istina, za početak je potrebno učiniti sve da se postojeća brodogradilišta izvuku iz krize, a onda trebamo svi zajedno početi raditi na tome da brodogradnja uistinu to i postane.