25.11. – prvi dan drugačije budućnosti…

„Sve dok polovica čovječanstva koju predstavljaju žene i djevojke ne može živjeti u potpunosti oslobođena straha, nasilja i svakodnevne nesigurnosti, nemamo pravo govoriti kako živimo u korektnom svijetu sa jednakim pravima i šansama za sve.“

Gore navedeno riječi su Antonia Guterresa, glavnog tajnika UN-a na temu nasilja nad ženama i djevojkama, pojave koja se (iako bismo htjeli misliti drugačije) još uvijek nalazi među najraširenijim i najotpornijim oblicima kršenja ljudskih prava. Jedna od tri žene ili djevojke tijekom svog života iskusila je fizičko ili seksualno zlostavljanje, samo 52% žena u braku samostalno donosi odluke o svojim seksualnim odnosima i kontracepciji, gotovo 750 milijuna djevojaka je danas u braku u koji je bilo prisiljeno stupiti prije svoje osamnaeste godine, 2012. godine je polovica žena koje su bile žrtve umorstva bilo ubijeno od strane svojih partnera ili članova obitelji… mogli bismo nabrajati još mnogo ovakvih uistinu šokantnih istina.

Pa opet, općeprihvaćena je slika po kojoj su činovi nasilja nad ženama i djevojkama iznimke – potpuno nerealna slika koja je posljedica činjenice da najveći broj takvih događanja ostane neprijavljen zbog neefikasnosti sustava u kažnjavanju takvih djela ali i zbog stigme sramote koju društvo nameće žrtvama nasilja.

Nažalost, živjeti u Hrvatskoj ne znači biti izvan trendova vezanih uz tu temu – u 2016. godini od 20 ubijenih žena čak 18 je bilo žrtvom od strane bliskih osoba ili partnera, svaka peta žena doživi silovanje ili pokušaj silovanja, 47% srednjoškolaca smatra kako je u redu udariti žensku osobu „ako je to zaslužila“ a od tog broja čak 25% su srednjoškolke, žene koje prijave nasilje u obitelji doživljavaju čudotvorna preobraćenja te „ničim izazvane“ povlače prijave. Situacija u Hrvatskoj toliko je alarmantna da političari, sportaši, estradne zvijezde i svekolike javne osobe više gotovo da se i ne opterećuju negiranjem činova nasilja, a ono što je još alarmantnije – javnost ih zbog toga ne kažnjava. Tako ćemo i dalje navijati za nogometaše nasilnike, ići na koncerte nasilnika i glasati za župana nasilnika. Ne postoji dovoljno jak izraz kojim bi se mogla opisati ozbiljnost situacije u Hrvatskoj.

Stoga se uistinu trebamo zapitati kakve su namjere bile (i ostale) onih koji su pred neko vrijeme tako glasno rogoborili protiv Istanbulske konvencije – dokumenta za koji većina protivnika niti ne zna da je njezin službeni naziv „Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“, dokumenta kojeg su perfidnim lažima poticanim od strane institucija koje se predstavljaju kao zaštitnice pokušali prikazati kao „mućak dokument“ usmjeren ka borbi protiv braka, roditeljskih odnosa i obitelji. Saborski zastupnici ismijavali su se njime govoreći kako neće glasati za Istanbulsku konvenciju jer „ne gledaju niti turske serije“, a donedavni ministri u Vladi i veliki borci za demokraciju skriveni pod plaštom nezavisnih političara lupetali su o „rodnoj ideologiji“ koja će poharati Hrvatsku i uništiti sve što je moguće unišiti.

Ti su ljudi danas tihi, pretihi u svojoj šutnji kako ih netko ne bi pitao kako to da je najavljivani pomor izostao ratificiranjem Istanbulske konvencije ili možda da se ne bi pokrenula priča kako su svojom vladavinom u proteklih tri desetljeća sasvim solidno uzrokovali pomor moralnih vrijednosti, gospodarske stabilnosti i općeg mišljenja o tome u kakvoj državi živimo i kamo idemo.

Upravo zbog tih i takvih, upravo zbog ljudi koji su spremni lažima i manipulacijama pokušati zaraditi pokoji politički poen na leđima zlostavljanih žena i djevojaka, krajnje je vrijeme da se pokrenemo i počnemo doprinositi drugačijoj Hrvatskoj – Hrvatskoj u kojoj će svaki njezin građanin bez obzira na spol, nacionalnost, vjeru ili rasu osjećati da je zaštićen i ravnopravan.

Stoga neka današnji dan, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, bude prvi dan Vašeg aktivnog učestvovanja u izgradnji boljeg društva, društva u kojem ćemo reagirati na nepravdu i nasilje, društva u kojem ćemo s gnušanjem gledati na onog tko iskorištava svoj utjecaj nad drugim kako bi se osjećao nadmoćnijim.