Smanjili bismo PDV i otkupili Inu od Mola

Dragutin Lesar PREDSJEDNIK HRVATSKIH LABURISTA O INICIJATIVI ZA SMANJENJE PLAĆE DRŽAVNIM DUŽNOSNICIMA TE GOSPODARSKOJ I POLITIČKOJ SITUACIJI

Obje su velike stranke pokazale koliko su jako ekipirane. Jednima je pola ekipe u zatvoru, a od vladajućih pola ekipe muca kada im se postavi pitanje kako razviti Hrvatsku

S predsjednikom Hrvatskih laburista Dragutinom Lesarom razgovarali smo o gospodarskoj i političkoj situaciji u zemlji na dan kada je njegova stranka izašla s inicijativom o smanjenju plaće svim državnim dužnosnicima za 21 posto.

– Naravno da će biti komentara da se tu radi o populizmu i demagogiji. Najistaknutiji u napadima na nas u pravilu je ministar rada Mirando Mrsić koji kada mu kažem i dobar dan počne vikati – to je populizam. U Hrvatskoj je stopa nezaposlenosti 22 posto, 3,5 godine nije povećavana minimalna plaća koja je pala na 35 posto prosječne. Prosječna je plaća između 5.400 i 5.500 kuna, a njena je kupovna moć u zadnje dvije godine pala za 18 posto. Građani, njih 249.000, u blokadi su zbog milijardi kuna dugova koji se bez problema naplaćuju ovrhama, naročito ako je u pitanju dug državi. Imamo 84.000 zasposlenih koji primaju plaću do 2.500. kuna, a 300.000 građana je u kategoriji siromaštva. S druge strane politička elita – istina najmanje je brojna, ali zato najodgovornija za stanje u zemlji – dosad nije snosila teret krize. Radnici u prvatnom sektoru bez prava su počeli ostajati 2008. godine, a onda su na red došli službenici i namještenici.

Demokratski politički elitizam

Zašto ste se odlučili za ovu inicijativu?

– Na plaće državnih dužnosnika mogu utjecati dvije institucije, Vlada koja utvrđuje osnovicu za obračun plaće i Sabor koji utvrđuje koeficijente kojim se množi ta osnovica. S obzirom na to da je Vlada propustila jači zahvat u osnovicu ostaje nam Sabor koji izmjenom zakona može smanjiti koeficijent. I to je suština našeg prijedloga. I 2005. sam bio proglašavan populistom kada sam predlagao ukidanje povlaštenih mirovina za članove Vlade, suce Ustavnog suda i saborske zastupnike. To je tako dugo bio populizam dok to sami vladajući nisu usvojili. Godine 2012. predlagao sam da i mirovina predsjednika Republike bude ukinuta kao posebna kategorija. I to je bio populizam, ali svega četiri mjeseca jer su nakon toga to usvojili i vladajući. Populizam je bio i kada sam upozoravao da bi europski izbori trebali biti zajedno s lokalnima zbog što veće participacije građana. Pa se sada nakon malog odaziva u Kukuriku koaliciji tuku po glavi jer nisu poslušali.

Hoćete li i dalje inzistirati na labavljenju uvjeta za održavanje referenduma?

– I 2010. i 2013. otvarali smo teme neposredne demokracije i predlagali smanjenje potrebnog broja potpisa za referendum. I upozoravali da na lokalnom referendumu da bi bio valjan odaziv još uvijek mora biti iznad 50 posto. I da je pod takvim uvjetima nemoguće održavati čak i lokalne referendume, a kamoli državne. I to se nedavno pokazalo na referendumu u Fužinama gdje je odaziv bio manji od 50 posto. I te su naše ideje bile proglašavane populizmom. Ali prije ili kasnije će se ove odredbe morati mijenjati.

Dio saborskih zastupnika dovodi ovu vašu inicijativu u kontekst kampanje za lokalne izbore.

– Da sam to predložio prije mjesec i pol dana onda bi rekli da je to zbog europskih izbora. Sada kažu da je to zbog lokalnih. Mogao sam to predložiti i za šest mjeseci. Onda bi valjda rekli da je to u kontekstu priprema za predstojeće parlamentarne ili predsjedničke izbore. U Hrvatskoj što god predlažete uvijek vas optužuju da to radite zbog nekakvih izbora. Ovo je naš otpor protiv demokratskog političkog elitizma koji smatra da samo izvršna vlast i parlamentarna većina imaju pravo na odlučivanje. Najbolji primjer za taj demokratski politički elitizam je sadašnja vlast.

Hrvatsko gospodarstvo pada već petu godinu. Rade li sve dosadašnje vlade nešto pogrešno?

– Da, kriva je ukupna gospodarska i monetarna politika. Naime, u Hrvatskoj kada se govori o načinu izlaska iz krize uvijek se govori samo o ekonomskoj i fiskalnoj politici. O monetarnoj se politici u Hrvatskoj ne smije ni raspravljati. Ona je zaštićena od svake kritike. To se ne smije ni spomenuti.

Ali čini da se obrnuto ipak vrijedi. I prethodni guverner HNB-a i aktualni, iako imenovani činovnici, s visoka komentiraju poteze i Vlade i Sabora.

– Hrvatska je u jednoj apsurdnoj situaciji da nositelji monetarne vlasti napadaju i kritiziraju izvršnu i zakonodavnu vlast za stanje u zemlji. A kada mi iz zakonodavne vlasti progovorimo o lošim potezima monetarne politike onda se to tumači kao napad na samostalnost HNB-a. To je jedna apsurdna situacija.

Cijena kapitala

Zašto nema investicija?

– Prije tjedan dana grupacija stranih trgovačkih komora u Hrvatskoj iznijela je ocjene zašto nema inozemnih ulaganja. Prva je prepreka po njima preko 240 parafiskalnih nameta. Drugo, sporost birokracije u rješavanju zahtjeva za rješavanje imovinsko pravnih odnosa. Treće su spomenuli naravno korupciju, a na četvrtom su mjestu spomenuli poreznu nesigurnost, odnosno čestu promjenu poreznog sustava što onemogućava dugoročnu projekciju isplativosti investicije. Ako oni tim redoslijedom spominju probleme ja bi ih tako počeo i rješavati.

Bi li HNB tu mogao više pomoći?

– HNB ni jednim potezom nije utjecao na cijenu kapitala, na kamatne stope. A cijena kapitala za domaće investitore je jedan od najvažnijih faktora. Ni jedna investicija u proizvodnju ne može biti isplativa ako se poduzetnik mora zadužiti uz kamatu sedam ili osam posto. To je naprosto nemoguće. Dakle cijenu kapitala stavio bih čak i na prvo mjesto kada su u pitanju investicije domaćih poduzetnika.

Je li moguće da HNB otkupljuje državne obveznice kao što ste vi predlagali?

– U Hrvatskoj je to nažalost zabranjeno Zakonom o HNB-u. U svijetu je poznati model da država emitira takozvane projektne obveznice koje se odnose na konkretne projekte. I gdje središnja banka otkupom tih obveznica uz kamatu od 0,5 ili jedan posto financijski prati taj projekt. Kada država vraća taj kredit novac se više na stavlja u emisiju nego se povlači s tržišta i nema nikakvog inflatornog utjecaja.

Zašto se to ne radi?

– Na to pitanje nikada od nikoga nisam dobio suvisli odgovor.

Hoćete li možda vi inicirati izmjenu Zakona o HNB-u u tom smislu?

– Što god mi predložimo odmah se to nazove populizmom. Ali možda ćemo i to stići napisati i predložiti. Vezano uz monetarnu politiku, hrvatske banke vani imaju 11,2 milijarde eura obaveznih deviznih pričuva. Kada bi odlukom HNB-a ta obavezna pričuva bila smanjena za milijardu eura banke bi taj novac mogle povući u Hrvatsku i usmjeriti prema investicijskim projektima.

Birokratska barijera

Većina prepreka koje ste spomenuli u domeni su izvršne vlasti. Zašto ni jedna vlada ne uspijeva riješiti ovaj problem?

– Moramo početi od načina kadroviranja. Dokle god vrijedi političko kadroviranje tako će dugo to ostati nepromijenjeno. Jer kada vlast politički kadrovira prvi ešalon, ovaj to radi s drugim, drugi s trećim i tako dalje do najniže razine. Drugi je problem birokratski otpor. Treće, kada Vlada i predlaže promjene Zakona da bi t
a birokratska barijera bila slomljena oni nikada ne žele slušati primjere iz prakse. Tako se i može dogoditi da nas je Vlada svojim zakononskim propisima primorala da se kod prijava kandidata za lokalne izbore moramo po cijele dana baviti samo papirologijom. Ili kada vam kod rješavanja bilo kojih stvari s državom ne vrijede podaci na osobnoj iskaznici već morate donijeti izvadak iz matice rođenih ili potvrdu o adresi stanovanja. Ministri očito ne ulaze u suštinu već samo grebu po površini.

Po ovome što navodite čini se da cijena rada nije prevelika prepreka investicijama?

– Ne samo u iskazima stranih trgovačkih komora nego i u svim analizama Svjetske banke, pa čak mi se čini i u analizi Hrvatske gospodarske komore cijena rada je bila na šestom mjestu. Ili točnije radno zakonodavstvo na šestom, a cijena rada na sedmom. Kako cijena rada može biti problem kada 79,8 posto radnika prima plaću do prosječne plaće od 5.500 kuna.

Protiv smo privatizacije

Jeste li protiv privatizacije Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke?

– Da. Ali krenuo bih od Strategije upravljanja državnom imovinom. Da bi mogli formulirati svoje stajalište za ili protiv privatizacije Strategija bi morala dati inventurnu listu. Recimo čitajući nacrt Strategije vidio sam da država ima vlasništvo ili je suvlasnik u 666 tvrtki. Nema nikakvog problema da država proda sve udjele manje od 25 posto. To smo već mogi napraviti. Međutim, država je recimo suvlasnik Podravke koja nije obična tvornica. Podravka je dio lanca prehrambene industrije u Hrvatskoj i o opstojnosti Podravke ovisi i primarna poljoprivredna proizvodnja. I to je nacionalni je gospodarski interes da se Podravka ne privatizira.

Nije li utjecaj države, odnosno točnije rečeno politike bio poguban za Podravku?

– Vlast je recimo na čelu nadzornog odbora Podravke stavila Ljubu Jurčića. To po meni nije bilo političko kadroviranje. I baš je to primjer da bi privatizacija Podravke bila katastrofalna pogreška u konteksu toga da je ta tvrtka završna karika poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj. Treba razdvojiti političko kadroviranje od vlasničkog udjela. Zašto država u Podravku u svoje ime ne bi mogla poslati tri ili četiri eksperta. Zabluda je da državno vlasništvo asocira na to da političari upravljaju.

Ali recimo u Podravci postoji višak radnika. Država se kao vlasnik nikada neće usuditi provesti restruktiranje koje bi podrazumijevalo i smanjenje broja zaposlenih.

– Nije svejedno govorimo li i tvornici cipela, namještaja ili o Podravci. To nije isto. U nacrtu Strategije vidio sam i da je država još uvijek vlasnik negdje oko 300 vojnih objekata koji godinama stoje neiskorišteni. I to je državna imovina, a ne samo tvornice. I sada kada se dobije inventorna lista onda se po njoj ide i zauzima stajalište. Da se vratim na vaše početno pitanje. Da, protiv smo privatizacije HPB-a jer banka posluje s dobiti. S prijenosom depozita kompletne države i javnih poduzeća ta bi banka mogla kontrolirati trećinu financijskog tržišta u Hrvatskoj. Unatoč svim tvrdnjama ministra Linića da bi Croatia osiguranje trebao dokapitalizirati, stručnjaci s kojima sam razgovarao kažu da je tvrtka u takvom financijskom stanju da ne postoji ni jedno opravdanje da je država privatizira.

Ali i tom se tvrtkom opet zbog pogubnog političkog utjecaja loše upravlja i stalno joj pada tržišni udio. Je li uopće u Hrvatskoj moguća tvrtka u državnom vlasništvu kojom se dobro upravlja?

– Moguće je.

Ali sva je praksa u zadnjih 20 godina pokazala suprotno, od banaka do Podravke.

– Točno. Ali ajmo onda ovako. Prema nacrtu Strategije koji sam vidio vrijednost države imovine je 32 milijarde eura. Upravljajući tom imovinom država ostvaruje samo 0,7 posto BDP-a. A Norveška primjerice 11 posto. Europski je prosjek između osam i deset posto. To je dokaz da je to moguće.

Možda je problem u tome što mi nismo Norvežani?

– Ne trebamo postati Norvežani nego samo normalni ljudi koji neće državnu imovinu davati na upravljanje partijskim kadrovima čija je jedina zadaća uhljebljivati stranačka kadrove i financirati stranke. Je li to moguće?

Ne znam, nisam siguran.

– To je razlika između vas kao novinara i mene kao političara. Dobro je da ta razlika postoji.

Neoliberalni koncept

Često optužujete ovu Vladu lijevog centra za neoliberalni pristup.

– Da, za nastavak neoliberalnog koncepta gospodarske politike.

Nije li u ovom trenutku u svijetu dominantan takav pristup gospodarstvu. Zar Hrvatskoj kao maloj zemlji ne preostaje drugo nego se prilagoditi trendovima koji postoje?

– To sa veličinom zemlje nema veze. U pravu ste, u Europi u najvećem broju država je prisutna taj neoliberalni koncept. Pa čak i najavljena budućnost EU kao bankarske unije ide u tom smjeru. Ali mi smo protiv toga.

Ali tko Hrvatsku tu što pita. Mali smo i moramo se prilagoditi ako želimo opstati.

– To je pitanje gospodarske politike. U tome su članice EU barem zasad samostalne. Drugo ako u Njemačkoj koja je članica EU država upravlja državnom imovinom gdje piše da to Hrvatska ne može.

Možda je razlog u tome što su to Nijemci, a ovdje su Hrvati.

– Dobro, što bi to bilo s nama da mi to nismo sposobni?

Pa da smo zbog svega što se ovdje događalo zadnjih 100 godina naprosto na nižem stupnju društvenog razvoja od Njemačke ili Norveške.

– Sama konstatacija da je to tako nam ne dozvoljava da se s time pomirimo i da na tome ostajemo. O tome se radi. I ako barem u tri tvrtke krenemo nešto napraviti napravili smo veliki iskorak. Jer za godinu dana će ih biti šest pa onda 60. I to da sami sebi nabijamo kompleks da smo mali i da ništa ne možemo je pogrešno. Mi možemo. Uostalom imamo u Hrvatskoj primjere poduzetnika koji izuzetno uspješno upravljaju svojim tvrtkama, a koje nisu nastale u procesu privatizacije nego su stvarane iz ničega.

Znači ipak niste neprijateljski raspoloženi prema privatnom poduzetništvu?

– Ne. Ako je to netko negdje napisao to je onda netko tko o laburistima ne zna ništa. Takvih ima i među novinarima i među političkim analitičarima. Oni ponekad pogrešno napišu i sam naziv stranke. Nikada nismo bili protiv poduzetništva ni protiv vlasnika kapitala odnosno kapitalista. I sto sam puta do sada rekao da poznajem samo dvije vrste poduzetnika – poštene i nepoštene. A poznajem ih jako puno poštenih koje i kao ljude i kao poslodavce izuzetno cijenim. Cijene ih i njihovi radnici.

Šansa na istočnim tržištima

U slučaju da laburisti recimo dođu na vlast koje bi bili prvi potezi u gospodarskom smislu?

– Ono što danas vrijedi kao prioritet možda za godinu dana neće vrijediti ništa. I obrnuto. Ali ipak su neke stvari jasne. Spustiti PDV na 23 posto. Drugo, uvesti četvrtu stopu oporezivanja dohotka po kojoj bi dohodak veći od 50.000 kuna bio oporezivan stopom od 45 posto. Zatim bismo uveli progresivno oporezivanje dobiti kroz barem tri stope, a ne kroz jednu kao što je to sada slučaj. I omogućili bismo jednokratni otpis investicije poslodavcima. Time bismo im smanjili poreznu osnovicu što bi im bilo veliko olakšanje, naročito u startu investicije. S druge strane Hrvatska je iz razno raznih ideološko političkih razloga sve ove godine uporno zanemarivala svoju šansu na istočnim tržištima kao što su Rusija, Kina, Indija i Bliski Istok. Često čujem floskulu da nam se ulaskom u EU otvara tržište od 500 milijuna ljudi. A što ćemo im prodavati? Vegetu? Osim
toga europsko će tržište sljedećih četiri ili pet godina biti u stagnaciji. Dakle tamo većeg prodora neće biti. Ali s druge strane tržište Rusije, Kine ili Indije su takva tržišta na koja imamo šansu izvoziti. A njih su Hrvatska i njena vlast potpuno zanemarili. Država nije nimalo pomagala našim izvoznicima da osvajaju ta tržišta. Za to smo platili visoku cijenu. Primjerice nestabilni odnosi sa Rusijom koštali su nas Južnog toka. Javna je tajna da smo baš zbog neizvršavanja obećanja najviših hrvatskih dužnosnika danih ruskom predsjedniku o položaju ruskih investitora u Hrvatskoj ostali bez Južnog toka.

Nije li tu bilo i političkih problema?

– To je problem nesposobnosti. To nije politički problem.

Upravljačka prava u Ini

Spomenuli ste smanjenje PDV-a. Proračun se ionako raspada s PDV-om od 25 posto?

– Mi smo rekli da će povećanjem PDV-a država ostvarivati isto ili manje. Ostvarilo se manje zato što je pala kupovna moć građana. Iscijedilo se sve što se moglo iscijediti i naravno da onda imate manju osnovica na koju ćete primijeniti povećanu stopu. O tome sam govorio i u Saboru.

Što biste napravili s Inom?

– Napravio bih sve da hrvatska država dođe do većinskog vlasništva i upravljačkih prava.

Je li to moguće s obzirom da MOL navodno već ima većinski paket samo ga ne želi pokazati?

– To bih učnio tako da se od MOL-a otkupi većinski paket dionica. Učinio bih sve da to omogućim. Kao što je Mađarska otkupila cijeli udjel OMV-a u MOL-u da bi MOL postao nacionalna strateška kompanija. To su napravili Mađari i time zaštitili MOL.

Otkud Hrvatskoj novac da otkupi od MOL-a taj većinski udio?

– Naše banke imaju 11,2 milijarde eura obavezne pričuve. A tih 11,2 milijarde eura za koje naše banke dobivaju 0,5 posto kamate strane banke onda plasiraju u Hrvatsku u obliku kredita od šest ili sedam posto.

Kako komentirate prigovore da u stranci nemate puno jakih ljudi?

– Valjda bismo mi za tri godine trebali napraviti ono što neke druge stranke nisu napravile za više od 20. Obje su velike stranke pokazale koliko su jako ekipirane. Jednima je pola ekipe u zatvoru, a od sadašnjih vladajućih pola ekipe muca kada im se postavi pitanje kako namjeravaju razviti Hrvatsku. Stranka smo u nastajanju i može se zaista reći da je u medijskom smislu malo naših ljudi poznato. Ali imamo primjerice desetak stručnjaka na području financijske i monetarne politike, ekonomije, gospodarstva i prava koji nas savjetuju i pomažu nam kod kreiranja naših prijedloga. S druge strane nije mogao biti politički poznatiji netko tko je u politici godinu ili dvije ma kako bio stručan u svom osnovnom području djelovanja. Samo da izdvojim našeg kandidata za gradonačelnika Rijeke, profesora doktora Šustara koji je u Rijeci poznat, ali ne u političkom smislu jer se naprosto do prije godinu dana nije aktivno bavio politikom. Mogao bih nabrojti puno sličnih slučajeva. Tek ćemo na ovim izborima biti u situaciji da prvi puta predstavio 123 ljudi koji izlaze na izbore za načelnike, gradonačelnika i župane. Na listi za Europski parlament imali smo tri magistra znanosti, dva doktora znanosti i dva diplomirana inženjera. A oni se svi politikom bave maksimalno unazad tri godine koliko je uostalom stara i naša stranka. S druge strane imate u drugim strankama ljude koji su u politici preko 20 godina, a čijeg se imena čak ni ja ne mogu sjetiti.

Izvor: Novi List

VJERUJEM DA ĆE SVE NAŠE LISTE PROĆI IZBORNI PRAG Kako ste zadovoljni vašim rezultatom na europskim izborima? – Ne mogu se uspoređivati redovite mjesečne ankete gdje se stranke mjere pojedinačno sa ovim izborima gdje smo bili sami protiv četiri koalicije – Kukuriku koalicije, HDZ-ove koalicije, zatim HSS i HSLS, te nezavisne liste ivana Jakovčića. Ove zadnje dvije nisu prešle prag. Mi jesmo. Jedina anketa koja je rađena deset dana prije izbora davala nam je jedan mandat sa 7,3 posto potpore biračkog tijela. To je jedino usporedivo. Taj smo mandat osvojili, istina s nešto nižim postotkom. A to je posljedica izuzetno niskog odaziva. I naravno činjenice da smo se borili protiv četiri jake koalicije. I onda mi prođemo, osvojimo mandat, a kažu nam da nismo ostvarili očekivane rezultate. Što bi za vas bio uspjeh na lokalnim izborima? – Tu nema jednoznačnog odgovora. Ankete nam u nekim jedinicama lokalne samouprave daju ozbiljne šanse za ulazak u drugi krug. Sve ostalo je nepredvidivo. Što se tiče predstavničkih tijela na izbore izlazimo sa 172 liste. Vjerujem da će sve te naše liste proći izborni prag. Da ćemo u Međimurju i sjeverozapadnom dijelu Hrvatske ostvariti jako dobre rezultate i biti po broju vijećnika stranka bez koje ni jedan župan, gradonačelnik i načelnik neće moći sastaviti većinu. LJEPILO VLASTI JAČE OD KATASTROFE U GOSPODARSTVU Hoće li ova Vlada obzirom na teško stanje u gospodarstvu izdržati do kraja mandata? – Odgovor na to pitanje teško je vezati uz stanje u gospodarstvu. Stabilnost Vlade najviše ovisi o odnosima unutar vladajuće koalicije. U parlamentu ih nitko ne može srušiti dok su oni homogeni. Oporba ima manje zastupnika i ne može srušiti Vladu Naravno, ali može li pritisak teške gospodarske situacije dovesti do raspada vladajuće koalicije? – Tako nešto zasad unutar vladajuće koalicije ne vidim jer sporovi koji izlaze u javnost iz njihovih redova svode se na kadroviranje, a ne na boljitak Hrvatske. Tako da mogu samo procjeniti da je ljepilo vlasti jače od katastrofe u gospodarstvu. PLAĆA NAŠEG EUROZASTUPNIKA? O NJOJ ODLUČUJE EUROPSKI PARLAMENT Imate jednog zastupnika u Europskom parlamentu. Što će biti s njegovom plaćom? Koliko ja znam njegova se plaća određuje u Europskom parlamentu. U Hrvatskoj je zastupnicima plaća 15 ili 16 tisuća kuna i vi im to želite smanjiti za 21 posto. U Europskom je parlamentu plaća preko 50.000 kuna. Hoćete li dati neki naputak svom zastupniku? – Razgovarali smo o tome. I prvi doprinos zastupnika iz Hrvatske može biti da njih 12 predloži smanjenje plaće u Europskom parlamentu, recimo za 28 posto jer je Hrvatska 28 članica EU. Kojoj ćete se političkoj grupaciji pridružiti? – O tome ćemo odlučivati za mjesec dana. Ima vremena, nigdje nam se ne žuri. Zašto se još niste odlučili? – Zato što još nije bilo sjednice našeg Nacionalnog vijeća u čijoj je to nadležnosti. Kolega Vuljanić je u ovih godinu dana bio promatrač u grupaciji socijaldemokata, socijalista i laburista na čijem je čelu Hannes Swoboda. I prema njegovim izvještajima, a i po onome što osobno znam mogu vam reći da smo podosta razočarani stavovima te grupacije Zašto? – Između vladajuće Kukuriku koalicije u Hrvatskoj i njih nema nikakve razlike u odnosu prema radništvu i društvenoj pravednosti.