SKRIVENI CILJEVI Zakona o radu

Različitim manevrima omogućit će se poslodavcima da se učinkovito riješe starijih, boležljivih radnika jer su oni za njih potrošna roba, kaže Lesar. Drugi skriveni cilj jest pad cijene rada i smanjivanje plaća, a treći onemogućavanje sindikalnog organiziranja

Zadnjih desetak dana predstavnici sindikalnih središnjica obilaze zastupničke klubove ne bi li ih uvjerili u pogubnost izmjena Zakona o radu koje je Vlada prošlog tjedna poslala u saborsku proceduru. Dosad su se susreli sa zastupnicima Hrvatskih laburista i HDZ-a, a za sljedeći je najavljen i susret sa zastupničkim klubom SDP-a.

Taj će susret biti izuzetno zanimljiv budući da Vlada predvođena SDP-om inzistira na promjenama kojima se sindikati toliko protive da su spremni organizirati opći štrajk kako bi ih spriječili. Međutim, sindikati se po svemu sudeći mogu u potpunosti osloniti samo na laburiste bez obzira na činjenicu da im je i HDZ obećao mlaku podršku.

Predsjednik Hrvatskih laburista Dragutin Lesar kaže da praktički nema nikakve potrebe za dodatnu fleksibilizaciju radnog zakonodavstva budući da čak 359.587 odnosno 27,33 posto zaposlenih rade u tvtkama s manje od 20 zaposlenih pa se na njih ne primjenjuju brojne zaštitne odredbe Zakona o radu.

– Za njih je već ionako odavno nastupila fleksibilizacija. Prema ovom Zakonu o radu mali poslodavci, svi oni koji zapošljavaju od jednog od 19 radnika, ne moraju imati kolektivni ugovor, ni pravilnik o radu, a prilikom otpuštanja većeg broja radnika ne moraju donositi program zbrinjavanja viška radnika i ne moraju primjenjivati kriterije za otpuštanje radnika iz Zakona o radu, a to je dužina rada, starost radnika i njihove obaveze vezano za uzdržavanje članova obitelji. Oni su izuzeti iz svih ograničenja koje propisuje Zakon o radu, rekao je Lesar.

Milanovićeva prevara

Predsjedik laburista kaže da je premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović prevario birače uoči izbora jer je jedno govorio u oporbi, a danas bez dogovora sa socijalnim partnerima u saborsku proceduru šalje radikalne promjene Zakona o radu.

– Premijer je svojevremeno spomenuo ključne riječi kada su u pitanju poslodavci i njihova društvena odgovornost. U Hrvatskoj kao i u svim tranzicijskim zemljama ta je društvena odgovornost jako bitna i stalno je moramo naglašavati, rekao je Lesar.

Dodao je da kada govorimo o Zakonu o radu neki postavljaju pitanje treba li nam slabi ili jaki Zakon.

– Koliko je radnika pokriveno kolektivnim ugovorima? U privatnom sektoru samo njih 17 posto. Slabi Zakon o radu može biti u državi gdje je više od 70 posto zaposlenih pokriveno kolektivnim ugovorima. Osim toga u Hrvatskoj u 25 godina u mandatu ni jedne Vlade inspekcijski nadzor nije funkcionirao u korist radnika. Ne postoji ni organizirani sustav radnog sudovanja. Ni jedna vlast nije uspjela osposobiti radno sudovanje tako da ono završava u primjerenom roku od šest mjeseci, naglašava Lesar. Laburisti kažu ne da ne žele dijeliti poslodavce po ideološkim kriterijima niti ih, kao što je svojevremeno učinio premijer, nazivati neoliberalnim.

– Poslodavce dijelimo na dobre i loše, poštene i nepoštene, pravedne i nepravedne, odgovorne i neodgovorne. Za ove dobre, poštene, pravedne i odgovorne dovoljan je slab Zakon o radu jer će oni ostalo riješiti kroz kolektivne ugovore. Zakon o radu donosi se zbog ovih drugih, kaže Lesar.

Četiri zahtjeva

Po njegovom mišljenju predlagatelj izmjena Zakona o radu ima skrivene namjere.

– Kada se u Hrvatskoj govori o fleksibilizaciji tržišta rada postoje četiri zahtjeva. Prvo različitim manevrima omogućiti poslodavcima da se brzo, bezbolno i učinkovito riješe starijih, boležljivih radnika jer su oni za njih potrošna roba. Jer više po njihovim kriterijima nisu dovoljno produktivni, kaže Lesar. Po njemu, drugi skriveni cilj jest pad cijene rada i smanjivanje plaća što se dobiva nelojalnom konkurencijom među radnicima.

– I ovaj Zakon o radu u sebi sadrži tu najveću opasnost. Treći je cilj razmrviti, razbiti i onemogućiti sindikalno organiziranje kako bi se ostvario četvrti cilj – da ne bude kolektivnih ugovora. A po našem Zakonodavstvu kada nema kolektivnih ogovora radni odnosi reguliraju se jednostranim pravilnikom koje donosi poslodavac, i ostaju samo dva materijalna prava zaposlenih. To je minimalna plaća i otpremnina u jednoj trećini plaće po godini staža, naglašava Lesar.

Prekovremeni rad

Laburisti posebno podržavaju sindikate u njihovom protivljenju povećanja prekovremenih sati.

– Sustav prekovremenog rada kroz tobožnju preraspodjelu radnog vremena koji sa sadašnjih 48 sati ide na 56, odnosno 60 sati tjedno. Poslodavci će tu činjenicu iskoristiti na način da će zaposlenima kojih se žele riješiti nuditi nove ugovore o radu. Oni koji takve ugovore ne mogu prihvatiti došli su u situaciju zakonitog otkaza bez ikakvih drugih prava. Rad na određeno vrijeme i preraspodjela radnog vremena naprosto je nemoguća jer radnik koji radi na određeno vrijeme četiri mjeseca uzastopno mora raditi po nalogu poslodavca prekovremeno 48 sati još dva mjeseca ako je to regulirano kolektivnim ugovorom. Dakle, pola godine radnik mora, ako to poslodavac od njega zatraži, raditi prekovremeno. I taman kada se taj prekovremeni završi, ugovor o radu istječe i preraspodjela radnog vremena više nije moguća jer poslodavac otkazuje ugovor i radniku preostaje teško i mukotrpno dokazivanje tog ostvarenog rada. I kasnije možda za pet ili šest godina i naplata, kaže Lesar.

Laburisti naglašavaju da izmjene omogućavaju prostor za manipulaciju kod poslovno uvjetovanog otkaza.

– Oni koji predlažu nove izmjene Zakona o radu kaže da poslodavac neće smjeti nakon što otpusti radnika po toj osnovi zapošljavati nove radnike. Lažu. Podmeću. Jer je to je već sada moguće prekriti ili pokriti outsourcingom, uzimanjem radnika izvana. A sada se uvodi i drugi način. Sada ovim Zakonom to je moguće i agencijskim zapošljavanjem ili iznajmljivanjem radnika od agencija. Dakle poslodavci otpuste radnike, popune ta radna mjesta agencijskim zapošljavanjem do tri godine, na što im ovaj zakon daje pravo. I onda na mjesec dana zaposle nekoga na određeno vrijeme pa opet uzmu preko agencije na tri godine, pa opet mjesec dana nekoga na određeno. I tako mogu u nedogled izigravati zakonom predviđene limite, upozorava Lesar.

Izvor: Novi list