Svi govore o poljoprivrednom i građevinskom zemljištu, šumama, stambeno-poslovnim objektima, te vlasničkim udjelima u poduzećima, a nitko ne spominje ostalu državnu imovinu – vode, ležišta nafte i prirodnog plina, ceste, pruge, sportske objekte, vrijednosne papire, umjetnine, zlatne poluge ili patente
Kakva smo mi “banana” država. Za svih ovih 23 godine nismo bili u stanju utvrditi ni čime (država) raspolaže ni koliko što vrijedi!
Doslovce, nije bilo nijedne vlade koja nije obeća(va)la kako će popisati državni imovinu i dati je u funkciju, no kao i mnogo toga u Hrvatskoj sve je ostalo na pustim obećanjima…
Tragična je činjenica da primjerice Europska komisija sa 136 delegacija i ureda, 20 specijaliziranih agencija, Europskim parlamentom i Vijećem ministara zapošljava oko 47.500 službenika. U hrvatskoj državnoj upravi zaposleno je oko 65.000 ljudi. I svi ti silni činovnici za sve ove godine nisu uspjeli napraviti ono što bi im trebao biti osnovni posao – utvrditi što je sve državno i koliko to vrijedi, kako bi Hrvatska imala i neke koristi od državne imovine a ne samo vječne troškove.
Prvi pravi ozbiljan pokušaj da se po tom pitanju nešto napravi bio je onaj Petra Čobankovića, kada je postao potpredsjednik u Vladi Jadranke Kosor. Tada je zapravo paušalno procjenjeno ono što znamo i danas – Hrvatska raspolaže sa državnom imovinom vrijednom preko 31 milijardi eura po čemu smo među vodećima u Europi. Problem je “samo” što nemamo korist od te imovine kakvu imaju druge uređene države u Europi. Točnije na njoj Hrvatska godišnje zaradi samo 0,7 posto BDP-a, dok recimo jedna Danska koja je površinom i brojem stanovnika slična Hrvatskoj od svoje državne imovine zaradi oko 12 posto BDP-a.
Dakle, prema procjenama u državnom vlasništvu imamo više od dva milijuna hektara šuma i šumskog zemljišta, više od 550 tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta, 42 milijuna četvornih metara građevinskog zemljišta i 10 milijuna kvadrata građevina s pripadajućim zemljištem te 180 tisuća četvornih metara stambeno-poslovnih objekata.
Kad je riječ o dionicama i udjelima u trgovačkim društvima, u državnom portfelju je još uvijek 56 društava u kojima država ima 50 ili više postotni udjel, čija je nominalna vrijednost 10,2 milijardi kuna. Nadalje, država ima udjele od 25 do 49,99 posto u 30 tvrtki, a njihova je nominalna vrijednost 783 milijuna kuna. Do 24,99 posto udjela država ima u čak 346 društava vrijednih 1,1 milijardu kuna. Tome treba dodati i imovinu 15 javnih poduzeća koja je vrijedna oko 130 milijardi kuna.
No sve je to “okvirno”, jer točnog popisa ni dan danas nema.
Naime, u Registru državne imovine koji se počeo raditi tek 2011.godine (a trebao je biti dovršen do kraja 2013.) sa 01.srpnja ove godine unešeno je 326.378 stavki. I nitko ne zna je li to konačan broj i ima li toga još i koliko. Nevjerojatno!
Sada je eto i Milanovićeva Vlada “čvrsto” odlučila uvesti red u upravljanje državnom imovinom. Banski su dvori, prije nekoliko dana u hitnu saborsku proceduru uputili prijedlog Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu države. Pojednostavljeno rečeno, novim se zakonom proširuju ovlasti Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom koji će ubuduće upravljati i nekretninama. Ukida se AUDIO, kojeg će zamijeniti Centar za restrukturiranje i privatizaciju čiji će glavni zadatak biti prodaja onih tvrtki u državnom vlasništvu koje se ne smatraju strateškima. A smanjuje se i broj starteških tvrtki: umjesto dosadašnjih 69, sada bi ih trebalo biti 55.
Da su to mogli i morali napraviti i ranije priznali su ovih dana i premijer i njegov prvi blagajnik. Ako ništa drugo jer je to bilo jedno od najvažnijih izbornih obećanja ali i njihova zakonska obveza.
Upravo zato je u prosincu prošle godine predsjednik Hrvatskih laburista i saborski zastupnik Dragutin Lesar podnio kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu zbog nepoštivanje Zakona o upravljanju državnom imovinom i osnovane sumnje počinjenja kaznenog dijela iz članka 339. Kaznenog zakona koji glasi: “Službena ili odgovorna osoba koja kršenjem zakona ili drugih propisa, propuštanjem dužnog nadzora ili na drugi način očito nesavjesno postupa u obavljanju službe, pa time prouzroči težu povredu prava drugoga ili znatnu imovinsku štetu, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine”.
– Na početku mandata u Saboru sam dao prisegu u kojoj sam se obvezao da ću svojom čašću dužnost zastupnika obnašati savjesno i odgovorno i da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak, te da ću se zauzimati za svekoliki napredak RH. S obzirom da nikakvim sredstvima u Saboru nismo uspjeli zaustaviti nezakonito raspolaganje državnom imovinom od strane Vlade odlučio sam i podnijeti kaznenu prijavu, kaže Lesar.
Jasno od nje za sada nema ništa jer je glavni osumnjičenik Zoran Milanović, a znamo kako to u DORH-u ide s ljudima na vlasti. Možda jednog dana kada ode, ali sada sigurno ne.
I na kraju ostaje tek jedno pitanje na koje nema odgovora: Što je sa ostalom državnom imovinom kojom upravljaju za to nadležna tijela državne uprave, poput vode, riječnih tokova, kanala, ležišta nafte, prirodnog plina i ostalih mineralnih sirovina, cesta, pruga i mostova, sportskih objekata, vrijednosnih papira, umjetnina, novca, zlatnih poluga, DTK mreže, patentima itd.
Želite li komentirati? Objava: "Kad' bi Bajić imao hrabrosti aktivirati Lesarovu prijavu protiv Milanovića Registar državne imovine bio bi gotov za dva dana"